Upala svih sitnijih organa u mojoj glavi

fashion.hr

Do današnjeg dana modne sam revije gledala u: podzemnoj garaži, kinima, hotelima, velesajamskim paviljonima, starim tvornicama kojima prijeti rušenje, predivnim zadarskim trgovima i na Pozdravu suncu, ispred Kneževa dvora u Dubrovniku, pod balonima šatora u kojima primjerice nema WC-a... Ipak prošlotjedno iskustvo nadmašuje sve to.

Nakon dva puta po dva sata na platou Muzeja suvremene umjetnosti, bolesna sam ko’ pas. Upala grla, sinusa i svih sitnijih organa u glavi. Trebam li se čuditi samoj sebi? Ni najmanje. Revije su dio mog posla, a dragi organizatori su zaključili da publiku malo friškog zraka, tjedan dana nakon snježne mećave, neće ubiti pa su nas ugodno smjestili na otvoreno. Pa nije me ubilo, ali sam stvarno mogla u proljeće uči bez nove doze antibiotika.

No, mnogo više od vlastitog zdravlja brine me u kakvom su stanju sve one žene koje su ne znajući da idu na terasicu, a ne u muzej stigle razgolićene kao što se (isključivo u balkanskim glavama) priliči za modnu reviju. Žene u sandalama, bez čarapa, u ljetnim - jako, jako - dekoltiranim haljinama. Ako sam se ja smrzavala u pernatom kaputu i žalim što nisam stavila i šešir na glavu, jer bi možda sinusi nekim čudom ostali cijeli, kako li je njima bilo? Dekice koje su ostavljene uzvanicima u prvom redu sasvim sigurno ih nisu mogle zagrijati na samom kraju duge i teške zagrebačke zime, a vrlo je simptomatično da dame koje su se tako raskomoćene pojavile prve večeri, druge nisu ni prišle Muzeju.

Ja sam pokleknula tek na samom kraju i zato mogu suvereno analizirati što su sve žene spremne trpjeti zbog ljepote i seksipila. Počevši od sebe same, jer priznajem da prve večeri dekica preko nogu nikako nije dolazila u obzir, jer pod njom se ne bi vidjele senzacionalne nove cipele. 

Ukratko problem zime nije jednoznačan i ponekad ga se može svesti na žensku taštinu. Nedavno ga je na svojoj koži osjetila i Carla Bruni izazvavši diplomatski skandal svjetskih razmjera. Ženu su sasvim nepravedno optužili da na važan skup nije odjenula grudnjak, a zapravo je riječ o ženi koja ima poprsje koje stoji tamo gdje treba stajati, pa umjesto čudovišnih i čarobnih podupirača nosi fini svileni veš. A kada se naježi, posljedice su vidljive.

Na žalost, naše su dame na Fashion.hr-u izgledalo mnogo manje privlačno od fatalne Carle. Naime, naježurena koža najsličnija je friško očerupanoj kokoši i sada nam treba nekolik dana do početka Cro-a-Portera da vidimo to je naučio lekciju, ili barem ozdravio na vrijeme.

I taman sam dovršila priču o ozdravljenju kada je stigla vijest da Tomo Vrban nikada neće ozdraviti.

Tomo VrbanLupila me ravno u glavu i srce jer Tomo je bio i ostao uvijek nasmijani dječak kojeg sam upoznala u dvorištu svoje prijateljice na Braču. On je jedan od dva dječaka iz susjednog vrta i sada ne znam plače li mi se više zbog Tome kojeg je bolest odnijela tako rano i tako nepravedno ili Ante koji je ostao žaliti za bratom.

Kao u uvijek smrt je pokazala svoje najokrutnije lice, posegla za najboljim, najdražim i najpozitivnijim...

Stoga me, dragi Tomo, tješi samo jedno: tamo gdje si sad,a žene su ljepše, a svijet veseliji.

 Prati nas na Viber Public Chatu!