Nogomet, sise, piva, narodne budnice i opet sise. Čujem ih, ali ih ne vidim. Muškarca ni za lijek. Zapravo, vidim ih, ali mi se čine nekako odsutnima. Prisutni samo fizički, a duhom i srcem na terenu negdje u Poljskoj.
I dobro je da su bar u susjedstvu, što bi tek bilo da su otišli na drugi kontinent. Čekali bi na njihov povratak u svakodnevnicu bez nogometa i par mjeseci. Iako mislim da bi se i onda prepričavali oni nedosuđeni jedanaesterci. A onda u kalendarskoj godini kreće rukomet, pa hokej, pa vaterpolo.
Obožavam gledati muški čopor kako su usredotočeni na njima bitne stvari. Dišu k’o jedan, traže načine kako da, i onaj posljednji u kvartu koji je bez love, ipak ode s ostalim pajdašima na događaj važan po život. Uzimaju se godišnji, traže se zamjene na poslu, pita se susjeda ak’ bi mogel priskočit njegovoj ženi i djeci kad joj zatreba dok je on s dečkima na tekmi.
Nema dileme, život staje dok tekma traje. Ako si ženo, djevojko, ljubavnice nešto trebala od muškarca, molim te da sve najaviš prije bilo kakvog prvenstva.
Oni sebe nazivaju međusobno carevima, kraljevima, majstorima, a najčešće su svi “burazi”. Iako se ponekad čine da se međusobno “kolju” kad se sastanu sjever i jug, oni ipak dišu k´o jedan čim odu iz svog dvorišta. A ono prije je bio samo mali nesporazum koji jedna piva ili bevanda lako razriješi. Više ni za prav’ se ne sjećaju kaj su se ono posvadili.
Ako se ipak uspiješ kao žena izmigoljiti pa krenuti sa svojim muškarcem na tekmu, svaka prilagodba ili oponašanje njihovog ritualnog ponašanja mogla bi te koštat moralne osude. Jer piti hektolitre piva, i pri tome skinuti majicu rezervirano je ipak samo za muške.
I nisu u većini osudili muškarci one dvije sirotice koje su
pokazale “torzo“, osudile su ih žene. Brže-bolje se išlo saznati identitet i po
mogućnosti otisak zubala kako ne bi bilo zabune da je to baš ta “kravetina“(
izraz koji najčešće žena ženi zna svesrdno udijeliti). Saznalo se sve, ali i ne;
tko je mladić spojen na bradavicu prije navedene gospodične. Gdje radi? gdje
živi? Kao ni o muškarcima koji su se kraj njih dvije slikali pokazujući svoje
kako ih nazivaju “zvijeri“. Jer pokazati
muško spolovilo znači izvadit zvijer na zrak, a pokazati sise si u najmanju
ruku kravetina i to ako dobro prođeš s dobivanjem etikete.
Nisam primijetila niti jedan naslov u vijestima: “Dokazano, muškarci nikako da se odvoje od sise“ ili “Mladić poslan na odvikavanje jer kad ugleda žensku bradavicu zalijeće se u nepoznate žene. Oprez u kretanju svim ženama!“
Cure su izgorjele na lomači osude drugih ženki i postale glavna atrakcija ili bolje rečeno sprdancija. Možda je zapravo samo naciji bilo čudno i pomalo šokantno vidjeti pravu, Bogom danu i originalnu sisu u moru savršenih plastičnih grudi. Ne znam, ali da su još uvijek tolika velika senzacija u 21 st. nisam znala.
Europsko prvenstvo i dalje traje, muških slabo na vidiku, ima nade da će možda još pokoja sisa ispasti iz majice i skrenut njihovu pozornost ili bar izmamit Mona Lisa osmijeh.
E da, ovih dana stvarno poželim da sam muško.:-)
