Kalkulacija, Srce i Razum

srce, ljubav

Kažu da ako dobro kalkuliraš bolje ćeš proći u svemu. Ja sam oduvijek bila loša u matematici, fizici i svemu onome što je sadržavalo računanje. Znači li to da i u privatnom životu loše zbrajam, oduzimam i dijelim?

Ima puno napisane literature na temu kalkulacije dobrog balansiranja (hendlanja), a još više nepisanih pravila o tome kako bi se trebali ponašati da dođemo do cilja. Evo nekoliko primjera pravila koja se mogu čuti:

1) Kad on/ona tebe nazove, nemoj odmah na prvu skočiti i javiti se, pusti neka malo pričeka

2) Kad pošalje poruku, ne moraš isti tren odgovarati

3) Ako si ti zadnja/nji koji je poslalo poruku, čekaj da se on/ona prvi javi pa tek onda odgovori.

I tako još bezbroj izgovorenih provjerenih formula za uspjeh, a da ne govorim o onim tvrdnjama koje pokazuju “da njemu baš i nije stalo“:

1) Ako kaže da te nije nazvao jer je prezaposlen (da mu je stalo, makar bi na WC uzeo telefon i nazvao).

2) Ako vas nije zaprosio, a zajedno ste već bar sedam godina ili ste ljubavnica bar tri godine.

3) Ako nema odgovora na vaš SMS ili e-mail (nedostatak odgovora je vaš odgovor).

OK , sve je to meni jasno. Ali kako to da je najčitanija takva vrsta literature baš kod žena? Jesmo li mi kompliciranija bića ili muškarci prejednostavna da sve olako doživljavaju dok im mi već gradimo hramove obožavanja ili mini oltar u sobi? Opet, s druge strane, do 20. stoljeća samo su muškarci bili pravi filozofi dok su žene u slobodno vrijeme gatale, recimo, iz kave.

Kalkulacija je računski postupak kojim se iskazuje sustavni pregled vrste troškova da bi se utvrdila cijena proizvoda, usluga i robe. To bi značilo u odnosima da je trošak= naše uloženo vrijeme koje bi trebalo zadovoljavati cijenu, odnosno ono što bi trebali dobiti nakon našeg ulaganja u tog nekog/neku osobu. Uh, ni na papiru ne mogu pošteno iskalkulirati, a da se ne pogubim. Kako onda da to primijenim u životu? Heeelp! A... jeste li znali da postoje i podvrste kalkulacije? Tako imamo: planske, stvarne, čiste, višefazne...

Kad smo bili djeca, srce nas je vuklo, vodilo, govorilo, a u odrasloj dobi shvatila sam da kalkulator nije ono na čemu zbrajam nego mi svi skupa koji svaki dan nešto iskalkuliramo uz pomoć velikog i cijenjenog razuma. Tamo gdje srce nije moglo bez razuma spojiti vrhove, srce bi preletilo. Godinama smo sakupili puno pokušaja u letu, padova i neostvarenih želja. Objašnjenje da nismo trebali slušati srce nego razum bilo je dovoljno da se kalkulacija razvije do iznemoglosti. Otkucaje srca smo sve slabije i slabije čuli. Postali su sporiji i do 150 puta nego kad smo bili djeca...

Ne otvaramo lako svoja srca, sve dok se ne osjećamo sigurno, ali tu sigurnost nećemo moći naći u ljubavi koju osjećamo za drugu osobu već samo u ljubavi koju osjećamo za sebe.

Kao što ne možemo imati vlast nad partnerom i tvrditi da ga volimo, po istom principu ne možemo tvrditi da smo zaljubljeni i pri tome imati potpunu kontrolu nad sobom.

Zapela mi je za oko zanimljiva izjava engleskog izbornika Fabia Capella uoči nekog nogometnog prvenstva: "Mi idemo po pobjedu u ovoj utakmici, nismo kalkulirali i nećemo niti sada. Sastav koji se odluči u ovakvim situacijama igrati na bod radi veliku pogrešku.

U tom slučaju nije fokusiran na igru i to ostavlja prostor za greške. Takav način je vrijeđanje rezultata i sporta".

Svi mi idemo po pobjede u životnim utakmicama, ali možemo li biti zaista fokusirani na utakmicu (ljubav) ako kalkuliramo, nije li i to za ljubav zapravo vrijeđanje, baš kao i u sportu? S druge strane, igrati samo sa srcem ostavlja prostora za greške, povrede, izgubljene utakmice... U konačnici je pitanje što ćemo izabrati. I tu nema krivog i pravog odgovora. Samo da je iskren. Možda previše riskiram slušajući srce, ali za mene najveći rizik je da ne riskiram. Kalkulaciju ostavljam za bolje stručnjake od sebe, javit ću se za predavanja na sljedećem semestru ako se srce umori.

 Prati nas na Viber Public Chatu!