Koji je smisao života u Hrvatskoj?

kompas, Shutterstock 534865903

U rujnu iz Hrvatske odlazi još jedna peteročlana obitelj. Ne idu zato da bi zaradili više, već zato da bi preživjeli mjesec. Glavno njihovo pitanje je koji je smisao života.

Plaćaju stambeni kredit za premali stan za peteročlanu obitelj, pretaču iz šupljeg u prazno s kratkoročnim kreditima kad god trebaju kupiti nešto skuplje, poput perilice za rublje ili nešto neophodno za život, što si od plaće ne mogu priuštiti. Roditelji se ne sjećaju kad su sebi zadnji put kupili komad odjeće. Na kraju je majka rekla: "Stvarno ne tražim previše, želim si ponekad naručiti pizzu, a ni to ne mogu. Je li to previše?"

Kupuju u najjeftinijim centrima, najjeftiniju hranu. Hrana im je luksuz. Jedino zadovoljstvo im je obitelj. A i djeca ponekad postanu izvor nezadovoljstva kad im ne možeš priuštiti neke normalne stvari, poput slobodnih aktivnosti ili ne daj Bože ljetovanja.

Odustali su. Vole svoju zemlju, ali pitaju se do kada ovako. Ne vide izlaz.

Jesu li zadovoljene naše potrebe?

Po Maslowljevoj hijerarhiji ljudskih potreba treba zadovoljiti cijeli niz potreba kako bi čovjek bio zadovoljno ljudsko biće.

Fiziološke potrebe organizma poput hrane, vode, kisika, topline su najvažnije i ako ta prva potreba nije zadovoljena sve ostale ne mogu funkcionirati. Već tu je dobar dio hrvatskog stanovništva uzdrman. Mnogi si ne mogu priuštiti grijanje, na hrani štede, odnosno jedu velike količine jeftine hrane koje ih mogu brzo zasititi poput tijesta, kruha, a hranjiva vrijednost te hrane je minimalna. Otuda i pretilost našeg stanovništva.

Druga potreba je temeljna psihološka potreba, potreba za sigurnošću. Ako ne znamo hoćemo li sutra imati krov nad glavom, hoćemo li dobiti plaću, sve pada u vodu. Ako nam je bliža ili daljnja budućnost nepredvidiva strah postaje stalni pratitelj koji nas paralizira svakodnevno i ne dopušta nam normalno funkcioniranje.

Kad su zadovoljene prve dvije tek onda dolazi do zadovoljavanja ostalih potreba

Potreba za pripadanjem i ljubavlju je izrazito važna, jer je ljubav pokretač svega, a i podrška koju dobivamo od svojih najbližih je važna za sve što u životu radimo.

Potreba za poštovanjem i samopoštovanjem je nešto na čemu bih se zadržala, jer iz ne zadovoljavanja te potrebe proizlazi kompletno nezadovoljstvo ovog društva. Svaka osoba u ovom društvu je vrijedna i trebamo je na taj način i tretirati, a mi umjesto poštovanja dobijemo često tretman za životinje.

Rijetki su poslodavci u ovoj državi koje svoje radnike tretiraju s poštovanjem, kao ljude.

Od radnika se očekuje maksimum, prekovremeno, neplaćeni prekovremeni, obavljanje poslova koji ti nisu u opisu posla, ne smiješ se žaliti, pristaješ na ono što ti nude, jer ako ne pristaneš ostat ćeš i bez toga što imaš. Kako je kapital postao jedina vrijednost, a gomilanje dobiti jedini parametar, od radnika se traži da radi za što manje novca i što više vremenski, a poslodavci nikada nisu zadovoljni, jer uvijek možeš bolje. Nije ljudima problem raditi nego je problem kad te nitko ne pohvali, kad te ne tretiraju kao ljudsko biće. I životinja bi otkazala poslušnost nakon cirkuske točke kad bi izostala nagrada, zato se ne treba čuditi što iza pultova stoje umorne prodavačice, koje se pitaju koji je smisao, koje rade bez vikenda i svetka, a sve to za malo novca. Na kraju mjeseca si opet u minusu, bar za jednu plaću. Većina ljudi u ovom društvu ima prihode niže od prosjeka, jedva za zadovoljavanje osnovnih potreba, a gdje je nešto više?

Zašto se toliko bojimo promjena u životu?

Gdje su svi blokirani koji bi platili da su imali s čim platiti, ali ova druga potreba je izostala. Dobili su otkaz, ostali na ulici. Kad krenu demagogije iz visoke kaste... Zašto ste digli kredit za trosobni stan? To vam je previše. Trebali ste biti skromniji. Zašto uopće dižete kredit kad je normalno svugdje u zapadnom svijetu plaćati rentu za stan, a ne imati vlasništvo nad nekretninom. E, pa zato što si od penzije ne možemo plaćati ni režije, a kamoli rentu za stan. Zato treba imati stan u vlasništvu.

Hrvati idu na skijanje?! Gle čuda! Zar nije normalno jednom godišnje otputovati negdje i odmoriti se? Ne, ne idu Hrvati na skijanje, već samo njih 5% ode na skijanje.

Potrebno je iskazati poštovanje radniku

Pokazati poštovanje čovjeku je nešto najvrjednije što možemo učiniti, jer se ljudsko samopoštovanje gradi na temelju informacija koje dobivamo od naše okoline. Ako si na poslu potplaćen, a velika većina jest, ako ti ne iskažu poštovanje zbog truda i rada, ako ti još doma djeca šalju poruku o besmislenosti tvog života, jer im ne možeš priuštiti gotovo nikad ništa što bi izašlo iz okvira uobičajenih troškova onda ti samopoštovanje mora biti narušeno.

Ako volimo sebe, znači li to da smo sebični?

Sva sreća što imamo prijatelje koji nas podsjete na to da smo vrijedna i dobra bića, vrijedni poštovanja. Čak i kad se sve čini crno ima netko tko te podsjeti da nisi jedini i da je to problem društva, a ne tvoj osobni. Ljudi su bogatstvo. Imati prijatelja je bogatstvo. Smisao života jest biti u zajednici, okružen svojim ljudima i dati zajednici svoj doprinos. Mi radimo da bismo živjeli. Zapad je to odavno preokrenuo. Oni žive da bi radili. Svatko je usmjeren na sebe. Socijalni život im je rijedak ili ga nema. Dadilje im odgajaju djecu, a taj koji radi da bi zaradio i opet radio sve plaća. Gdje je tu život?

Nitko nas neće cijeniti ako mi sami sebe ne cijenimo

Nije istina da ne možemo ništa promijeniti, samo svi trebamo djelovati istovremeno.

Dokle god će nam strah biti prijatelj i dokle god ćemo čekati da netko drugi riješi problem ništa se neće promijeniti.Kad bi svaki zaposlenik otišao s radnog mjesta onda kad je radno vrijeme gotovo i tako svaki dan, kome bi poslodavac dao otkaz? Svima? Ne bi.

Morali bi se poslodavci prilagoditi. Kad bi svatko odbio raditi za minimalac, minimalac bi se najednom povisio. Čujem da se u Dubrovniku čude kako su čistačice za pospremanje apartmana digle tarifu na 70kn po satu. I neka su. Odjednom postoji novac i za njih. Nije normalno ako i čistačica hoće živjeti kao čovjek, a normalno je da vlasnik apartmana nakon dvije sezone kupi stan u Zagrebu da djeca mogu u miru studirati.

Uz naš angažman, društvo će valjda uskoro shvatiti da ljudi čine društvo i da samo zadovoljan čovjek može društvu dati svoj doprinos. Ne može i ne smije kapital biti na prvom mjestu, već čovjek. Samo zadovoljan čovjek može doći do vrha hijerarhije potreba, do samoaktualizacije.

Čovjeku je prirodno težiti ostvarivanju svojih potencijala i talenata i ako mu to omogućimo, kad ga pohvalimo, kad je za to adekvatno plaćen od njega ćete dobiti sve najbolje.

Ako tražite savršenog partnera ne činite ove greške

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!