Osobni razvoj, sreća i ograničavajuće subliminalno programiranje

zena-fotografija-slikanje-fotograf-crno-bijelo

Nemojte nasjesti vrlo rasprostranjenoj iluziji da će vas ostvarenje pojedinih poslovnih ili privatnih ciljeva učiniti sretnima i automatski utjecati na razinu osobnog razvoja. Razmislite o tome što je za vas osobni razvoj i koliko ste vremena, novaca i energije voljni uložiti u sebe.

U ovoj kolumni namjera mi je skrenuti vam pozornost na jedan interesantan fenomen koji često primijetim radeći s ljudima na polju osobnog razvoja.

Radi se o jednom nesvjesnom programu po kojem mnogi osobni razvoj doživljavaju previše zdravo za gotovo te smatraju kako se radi o nečemu što bi se samo po sebi trebalo odvijati i to na način i u smjeru kako bi oni to željeli – a da često nisu voljni u tu svrhu uložiti dovoljno energije, novca i vremena!

Primjerice, klijent koji je izrazito uspješan u poslu i financijama, cijenjen među svojim kolegama, ima dvoje predivne djece, zdrav je i redovito vježba... Međutim, stalno ga prati osjećaj kao da mu još nešto nedostaje i stalno osjeća jednu prazninu u sebi – kao da ga "pravi" život tek čeka!

Na moje pitanje smatra li sebe istinski sretnom osobom, odgovorio mi je da baš i nije sto posto siguran, iako bi, sudeći po svemu što je stvorio u životu, trebao biti i više nego sretan.

Nakon što sam ga upitao koliko vremena dnevno posvećuje svojem razvoju (poput meditaciji, čitanju, seminarima, radionicama itd.), samo me zbunjeno nastavio gledati, a nakon desetak sekundi šutnje, odgovorio mi je da je prije pet godina sudjelovao na vikend-tečaju iz vježbi disanja.

Još od ranih dana gotovo svi smo programirani na način da težimo što više se uklopiti u nametnute standarde uspjeha. Klasičan sustav obrazovanja, koliko god on bio prilično dobar u brojnim aspektima, nikada u sebi nije uključivao predmet poput, primjerice: “osnove osobnog razvoja”, “načela uspješnog života”, „temeljna načela stvaranja obilja“ ili “načela istinske sreće”.

Odrastajući, nesvjesno usvojimo obrazac razmišljanja po kojem naš osobni razvoj nije nešto za što bi trebalo izdvajati dodatno vrijeme, novac i energiju jer, u protivnom, da je to toliko bitno, učili bismo o tome u školama ili na fakultetu.

Radi se o vrsti subliminalnog programiranja koje se odvija na razini koju nismo sposobni percipirati, a stečeni programi i dalje uvelike upravljaju našim izborima i odlukama.

***

Zamislite da želite naučiti svirati klavir i to na način da možete s potpunom lakoćom izvoditi svoje omiljene skladbe te svoje prijatelje i poznanike oduševiti novom vještinom…

Naravno, jasno vam je da je za tako nešto potrebno izdvojiti barem godinu ili dvije redovitog i upornog vježbanja, proučavanje literature, suradnju s instruktorima klavira itd. Većini nas, navedeni primjer djeluje potpuno logično jer smo od ranih dana naučili da je učenje klavira nešto u što treba uložiti vrijeme, novac i energiju ako želimo naučiti dobro svirati.

Međutim, sviranje klavira nas neće učiniti sretnom i ispunjenom osobom! To definitivno može (i hoće!) obogatiti naš život, ali, samo po sebi, nas neće učini sretnima.

Zašto?

Zato jer svrha automobila nije odvesti nas na mjesec. Svrha hladnjaka nije zagrijavanje hrane. Svrha klavira nije učini nas sretnima.

Klavir je klavir... a sreća je sreća!

Ako želite naučiti dobro svirati klavir... sami znate što je sve za to potrebno!

Ako želite biti istinski sretni i uživati u ostvarenju svojeg punog potencijala kroz osobni razvoj, onda dobro razmislite o tome što je za vas osobni razvoj i koliko ste vremena, novaca i energije voljni uložiti u sebe.

Nemojte nasjesti vrlo rasprostranjenoj iluziji da će vas ostvarenje pojedinih poslovnih ili privatnih ciljeva učiniti sretnima i automatski utjecati na razinu osobnog razvoja. Prestanite vjerovati u Zubić vilu! Ako se sami ne pobrinete za svoj razvoj, onda ćete jednostavno stagnirati!

 Prati nas na Viber Public Chatu!