Prepoznajte 7 najčešćih anksioznih poremećaja, a među glavnim krivcima je - nesigurnost

depresija

Anksioznost je ukorijenjena u biologiji, razvila se tijekom evolucije kao odgovor našeg organizma na opasnost.

Većinu ljudske povijesti iz okoline su nas vrebale opasnosti koje su direktno utjecale na preživljavanje. Hoćemo li preživjeti ili umrijeti ovisilo je o našoj sposobnosti procjene i brzini reagiranja na situaciju. U tom se kontekstu razvio anksiozni odgovor u obliku reakcije koja je borba ili bijeg iz situacije

Kreativnost je vještina, a psihologinja otkriva tri načina kako je vježbati

Takav oblik anksioznosti razvijen je rano i potaknut u starijim, dubljim strukturama mozga. Najvažnija među tim strukturama je amigdala koja ima značajnu ulogu u detekciji opasnosti, a zatim i u upravljanju odgovorom organizma na tu opasnost. Učenje povezivanja straha s događajima u okolini također možemo zahvaliti amigdali.

Nesigurnost je najveći izvor anksioznosti

Drugi oblici anksioznosti primjerice briga dolaze iz struktura koje su se razvile kasnije tijekom evolucije kao što je kora velikog mozga.

Briga je najčešći oblik anksioznosti suvremenog čovjeka i danas zaista imamo puno stvari oko kojih se možemo brinuti: hoću li se zaposliti, hoću li zaraditi dovoljno novca da osiguram svojoj obitelji sve što joj treba, hoću li donijeti ispravne odluke u datom trenutku, hoće li čitavi svijet biti miran i siguran….

U današnjem svijetu nesigurnost je jedan od najvećih izvora anksioznosti. Nema garancije da će vam ono što napravite danas pomoći sutra. Stoga samo razmišljanje o nesigurnim situacijama može izazvati intenzivan osjećaj anksioznosti.

Međutim dobra je vijest da je naš živčani sustav jednako tako sposoban nositi se s ovom kompleksnom emocijom. Anksioznost se javlja upravo kao upozorenje na određenu opasnost te je u tom smislu ona korisna, adaptivna i omogućuje nam pozitivne ishode. 

Međutim, većina nas gleda na anksioznost kao na nešto što treba izbjegavati ili čega se treba bojati. Kada ne prihvaćamo činjenicu da je to stanje prirođeno svakom čovjeku te da ga moramo iskusiti negiramo prirodu stvari. Očekivanje da nikada ne iskusimo anksioznost dovest će do toga da su naš strah i nelagoda još veći u onoj situaciji kada ju ponovno doživimo. Stoga određen nivo anksioznosti treba očekivati i prihvatiti kao nešto što nam je korisno i što će nam u danom trenutku pomoći.

Nasmijana depresija - kada osoba nije svjesna da je depresivna, a ostavlja dojam kao da je sretna

Primjerice, kada pišemo neki test ili držimo prezentaciju za koju smo se pripremili podnošljiva doza anksioznosti pomoći će nam i mobilizirati sve naše kapacitete: pažnju, pamćenje, dosjećanje kako bismo taj zadatak što uspješnije priveli kraju.

Kada sami šetamo mračnom uličicom i čujemo korake iza sebe koji se ubrzavaju kako se i sami ubrzavamo, anksiozno stanje mobilizirat će sve naše fizičke kapacitete kako bismo što brže pobjegli iz navedene situacije.

Anksioznost u opuštajućim situacijama

Dakle, doživljavanje anksioznosti u situacijama koje su nam značajne, izazovne ili prijeteće je nužno i omogućava bolje suočavanje s danim situacijama.

Međutim, problem se javlja kada se neki od simptoma anksioznosti kao što su lupanje srca, plitko disanje, znojenje ruku, drhtanje…javljaju u situacijama kada smo u opuštajućem okruženju te situacija sama po sebi nije ugrožavajuća.

Ili pak kada je intenzitet doživljenih simptoma toliki da se ne možemo nositi s njima te je najčešće ono što želimo pobjeći iz situacije. Kod ovakvih doživljaja anksioznosti ljudi mogu prestati raditi one stvari u kojima su uživali. U ekstremnim slučajevima doživljaji intenzivne anksioznosti sprečavaju ljude da uđu u lift ili avion, da prijeđu ulicu ili čak da izađu iz kuće. Ukoliko se ne tretiraju, ovakvi slučajevi će se nastaviti pogoršavati.

Anksiozni poremećaji su najčešći oblik emocionalnih poremećaja te se mogu javiti kod svih ljudi u bilo kojoj dobi.

Mindfulness - o čemu se radi i kako uvježbati usredotočenu svjesnost?

Najčešći anksiozni poremećaji su:

  1. Panični poremećaj – ponavljajući panični napadaji čije se pojavljivanje ne može predvidjeti. Osoba s ovim poremećajem može živjeti u strahu od očekivanja novog napadaja.
  2. Agorafobija – doživljaj intenzivne anksioznosti kada je osoba na mjestu ili u situaciji za koje procjenjuje da ne može lako pobjeći.
  3. Fobija – intenzivan strah od specifičnog objekta, situacije ili aktivnosti.
  4. Socijalna fobija – ekstreman strah od društvenih situacija.
  5. Opsesivno – kompulzivni poremećaj – pojavljivanje ponavljajućih iracionalnih misli koje vode do obavljanja specifičnih, ponavljajućih ponašanja.
  6. Posttraumatski stresni poremećaj – anksioznost koja se javlja nakon doživljenog traumatskog iskustva.
  7. Generalizirani anksiozni poremećaj – intenzivna sveprisutna briga povezana gotovo sa svakim aspektom života.

Anksiozni poremećaji tretiraju se farmakoterapijski i psihoterapijski. Nerijetko se oba tretmana kombiniraju. Na području psihoterapije najučinkovitije rezultate pokazuje kognitivno – bihevioralna terapija kroz koju pojedinac uči strategije kako se efikasnije nositi sa svojom anksioznošću.

Doživljavanje anksioznosti motivira pojedinca da izbjegava one situacije u kojima se anksioznost javlja. Međutim na takav način anksioznost se održava u vremenu, čak i jača. Stoga je bitno ne oklijevati niti izbjegavati tražiti pomoć profesionalca onda kada nas anksioznosti sprečava u svakodnevnim aktivnostima.

Unutarnji razgovor je itekako koristan, ali pazite kako se obraćate sami sebi

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!