Omalovažavanje, kritiziranje, sabotiranje... Ponašanja koja morate izbjegavati želite li uspješan brak

Shutterstock 96492569

Omalovažavanje, sprečavanje, obrambeni stav i kritiziranje ponašanja su koja definitivno dovode do krize u svakom muško-ženskom odnosu. Kako ih eliminirati iz vlastitog odnosa, a da pritom “obje strane” ostanu zadovoljne?

Ima tome već desetak godina, suprug i ja ljetovali smo na Korčuli. Oboružani kartom svaki smo dan obilazili korčulanske ljepote, no kako mi je namjera pisati zanimljivu psihološku temu, a ne putopis, prijeći ću odmah na stvar. Naime, jedan dan stali smo okupati se na maloj plaži, na kojoj su već svoja mjesta zauzele tri obitelji s djecom. Supruga, suprug, dvoje male djece i tako tri puta.

Roditelji i Djeca

S naočalama na nosu, a nosom u ručniku, taman da nitko ne primijeti kako virim, zabavljala sam se promatrajući interakciju između muževa i žena, majki i djece, očeva i djece. Žene, supruge i majke, sjedile su sa strane i onako roditeljski blagonaklono gledale svoje muževe kako se igraju sa svojom djecom, kao djeca. Svi zajedno su skakali, uz visoko frekventne tonove, plivali i ronili u graji i ciki. Ma, milina za gledati. Onda mi je pogled opet prešao na majke koje su baš krenule spremati zalogajčiće za svoje najmilije uz pokoji odobravajući pljesak, onako kako već majke dostojanstveno uživaju u vragolijama svoje djece.

I onda sam pomislila: “Ja ne bih tako, ja bih kao očevi. Skakala, ronila, plivala, za zalogajčiće se uvijek nađe vremena usput…”

Prošlo je nekoliko godina. Rodila sam krasnu djevojčicu i potvrdila svoju tezu da društvo nas žene tjera u Roditelja, a muškarce u Djecu. Roditelje i Djeca namjerno sam napisala velikim slovom, a objasnit ću i zašto.

U transakcijskoj analizi postoji koncept koji objašnjava “ego stanja”, koji kaže da svaka osoba u svojoj strukturi ima tri stanja ega (koja se pišu velikim slovom kako bi se razlikovala od stvarnih roditelja, odraslih i djece), dakle stanje Roditelj, stanje Odrasli i stanje Dijete.

Roditelj predstavlja zbirku snimki u mozgu. Najznačajnije vrpce snimljene su prema uzoru i izjavama stvarnih roditelja ili staratelja. Sve što su roditelji činili, a dijete je vidjelo i što su govorili, a dijete je čulo, snimljeno je u Roditelju. On se uključuje kod odgoja, usmjeravanja, kažnjavanja ili kada neko ponašanje ili situaciju moramo vrednovati.

Odrasli se bavi pretvaranjem podražaja u djeliće informacija, obrađujući ih i upisujući na temelju prijašnjeg iskustva. Odrasli je računalo za obradu podataka.

Dijete je energetska osnova osobe. Sadržaj Djeteta zasnovan je na realnim događanjima iz djetinjstva do otprilike 5. godine života.

Utjecaj društva

Iako svaki čovjek ima sva tri stanja ega, društvo može utjecati na čovjeka tako da ga gura u neku ulogu i u stanje koje toj ulozi ega odgovara. Žene se tako kulturološki guraju u Roditelja. Vrednuju se po tome kako kuhaju, kako održavaju kuću, kako se brinu o djeci, kako se brinu za obitelj… Za razliku od žena, muškarci su slobodni, ako im to odgovara, da u obitelji budu u ego stanju Djeteta koliko god to žele. Imaju ulogu priskrbiti sredstva za uzdržavanje obitelji, ali o kući nemaju pojma i ne moraju imati, to je ženino područje. I onda ćemo bezbroj puta čuti žene kako kažu nešto poput "… imam dvoje djece, tj. troje, ako računamo i muža".

Zapravo, zvuči dosta podcjenjujuće prema muškarcima. S druge strane, muškarci često iskorištavaju danu situaciju i umjesto da pokažu da i oni štošta mogu i znaju (ili imaju namjeru naučiti) odabiru liniju manjeg otpora pa se ponašaju kao djeca. Može li to biti poticajno za razvoj duboke intime i privrženosti?

Po mom mišljenju ne može. Jer kada žena po stoti put uz obavezno kolutanje očima objašnjava svom suprugu da nije sposoban sjetiti se iznijeti smeće, a on tada uđe u otpor i ponaša se kao razmaženo derište, u psihologiji poznato kao "obrambeno dijete", koje u sebi govori "e baš neću", to je očiti znak omalovažavanja s jedne strane i sabotiranja s druge strane, koje John Gottman, psiholog koji se bavi proučavanjem ponašanja bračnih parova, svrstava u tzv. “četiri jahača”, vrste ponašanja čijim je pojavljivanjem brak definitivno doveden u krizu. Za one znatiželjne preostala dva jahača su obrambeni stav i kritiziranje.

Uglavnom, niti jedna strana nije zadovoljna. Žene su pretrpane obvezama. Peru, peglaju, kuhaju, pospremaju, brinu se o djeci i mužu. Ove teške i zahtjevne uloge žene se već generacijama nikako ne odriču zbog nekoliko ne baš jednostavnih razloga.

Prvi je razlog taj što društvo vrednuje ženu prema tome koliko je stan čist, djeca uredna i muž sit. Čak su se i zidnjaci (oni vezene krpe kojima su se nekada ukrašavali zidovi) vezli s porukama poput: "Dobar ručak mužu daj, pa u kući bit će raj."

Drugi je razlog taj što muževi imaju vrlo udobnu ulogu "još jednog djeteta" koje ne zna raditi mnoge stvari po kući te se nemaju na koga osloniti.

Treći je razlog u samim ženama – kontrola nad životom i obitelji koju time dobivaju i koju nerado ispuštaju iz ruku. Bila sam svjedok nekoliko slučajeva kada je žena prepustila mužu dio kućanskih poslova, ali je brzo sve vratila u prvobitno stanje, jer nisu bili obavljeni po njenim kriterijima.

Sve gore navedeno izaziva mnoštvo konflikata, nerazumijevanja i buke u komunikacijskom kanalu. Žene u Roditelju se ljute na svoje muževe zbog toga što niti prstom ne mrdaju. Muževi u Djetetu zamjeraju ženama što ih tretiraju kao djecu, ali istovremeno ne mijenjaju svoje ponašanje i uživaju u prednostima svog položaja, i uz sve to, kada i krenu razgovarati o rješenju zategnutih odnosa, često se puta jednostavno ne čuju. Takvi su razgovori prepuni čitanja misli te drugih jezičnih obrazaca koje često samo dobar psiholog ili psihoterapeut ili neka stručna osoba može raspetljati i doći do biti. Njegovu izjavu da juha nije slana ona čuje kao kritiku da je loša domaćica, žena i majka. Sve gore navedeno ne vrijedi naravno za sve parove. To je jedan od načina na koji partneri funkcioniraju, a koji nije najzdraviji za odnos među njima.

Koje je rješenje?

Najvažnije je prekinuti odnos Roditelj – Dijete, pogotovo onu vrstu odnosa u kojem kritički Roditelj stalno kritizira buntovno Dijete. To znači da, s jedne strane, žena treba prestati gledati na svog muža kao na još jedno dijete i početi od njega očekivati ponašanje odrasle, zrele osobe. S druge strane, muž se mora prestati povlačiti u udobnu poziciju Djeteta i dogovoriti se sa ženom koji dio poslova mora preuzeti kao svoju odgovornost. Za muškarce to nije lako, jer tradicionalno nisu pripremani na kućanske poslove, pa mnoge naizgled trivijalne poslove ne znaju kako se rade ("Ne znam skuhati ništa osim hrenovke i jaja na oko"), što znači da moraju biti spremni na učenje (ne nužno od svoje žene, internet danas čini čuda).

Važno je pri tome da žena odustane od kontrole nad dijelom kućanskih poslova koje je muž preuzeo na sebe i da prestane očekivati da će oni biti napravljeni po njenim kriterijima. Često posao napravljen "po drukčijim kriterijima" nije loše napravljen posao, iako se ženi može činiti da jest – suzbiti taj u realnosti potpuno subjektivan osjećaj nekim je ženama vrlo teško.

Izvući se iz društvenih uloga koje smo nesvjesno prihvatili nikada nije lako ni trivijalno. No nagrada je golema – taj put često vodi puno intimnijem odnosu s više međusobnog uvažavanja, što se svakako isplati za oba partnera.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!