Akne kao bolest kože (2. dio)

Akne, prist

Nije rijetko da čujemo od pacijenata da su probali baš sve, ali da ništa nije dalo učinkovite rezultate. Ipak naglasila bih da se u najvećem broju slučajeva radi o neustrajnosti, neredovitosti i nestrpljivosti.

Liječenje akne se provodi brojnim lokalnim i sistemskim pripravcima. Ma koliko oni bili slabijeg ili jačeg djelovanja, vrlo je važno terapiju provesti kroz duže vrijeme uz različite kombinacije do konačnog rezultata. Ponekad je važno na samom početku liječenja preispitati higijenske i prehrambene navike, premda je utjecaj hrane prema nekim autorima manje važan.

AkneLokalna terapija se provodi kod svih pacijenata, a sistemsku preporučujemo samo kod težih oblika bolesti.

Kod blažih oblika akni provodi se lokalna terapija. Uz redovito čišćenje kože, lokalnom terapijom se s kože uklanja pretjerani lipidni sloj, spriječava začepljenje folikula i stvaranje novih komedona. Postojeći komedoni se istiskuju mehaničkim ili kemijskim putem, a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se  pod sterilnim uvjetima. Kožu treba prati toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunima te alkoholnom otopinom salicilne kiseline ili rezorcinom. Nekada su se tijekom noći na upalne promjene stavljale paste i tekući sumporni puderi ili s dodatkom katrana ili ihtiola, no premda su i danas dobar saveznik u liječenju češće se primjenjuju otopine, kreme ili gelovi retinoične kiseline, koja djeluje keratolitički, benzoilperoksid te azelaična kiselina koje imaju keratolitičko i bakteriostatsko djelovanje. Od antibiotika lokalno se primjenjuju eritromicin, klindamicin  i tetraciklini.

Kod srednje teških i teških oblika bolesti lokalnoj terapiji se dodaju sistemski tetraciklinski antibiotici u manjim dozama tijekom nekoliko mjeseci. Među tetraciklinima novije generacije su doksiciklin ili minociklin koji se primjenjuju u dozi od 100 mg/dan kroz nekoliko tjedana do mjeseci. Ponekad se sistemskoj terapiji moraju dodati i antiandrogeni.

Kemijskim izmjenama na retinoičnoj kiselini dobiveni  su brojni derivati tzv. retinoidi.  Jedan od njih je i 13-cis retinoična kiselina s genetičkim imenom izotretinoin koji je u konačnici doveo do nove ere u liječenju teških oblika akne, jer djeluje na sve patogenetske mehanizme odgovorne za nastajanje bolesti. Djelotvorna dnevna doza iznosi 30 mg.

PrištićiIzotretinoin u trudnica izaziva deformacije ploda stoga se ne smije koristiti u trudnoći, kao i u žena fertilne dobi, osim ukoliko ne koriste sredstva za kontracepciju pod liječničkom kontrolom četiri tjedna prije, tijekom i mjesec dana nakon liječenja. Također, izotretinoin ne smiju uzimati dojilje kao ni osobe s oštećenjima jetre ili bubrega, s hipervitaminozom A, povišenim vrijednosti lipida u krvi te u slučaju preosjetljivosti na lijek. Kombinirano liječenje s tetraciklinima također je zabranjeno. Najčešće nuspojave  su  hipervitaminoza A (suhoća sluznice usta i nosa). Suha sluznica očiju može izazvati konjunktivitis i reverzibilno zamućenje rožnice. Bolesnici mogu imati reakcije osjetljivosti na svjetlo, poremećaj adaptacije na mrak (smanjen vid noću) i lentikularnu kataraktu. Može se pojaviti bol u mišićima i zglobovima, osip, svrbež, dermatitis, znojenje, reverzibilna alopecija, povišenje triglicerida i kolesterola u serumu, no nakon smanjenja doze ili obustavljanja uzimanja lijeka vrijednosti se vraćaju na normalu.

Uz dobru liječničku kontrolu i ustrajnost i odgovorno liječenje, rezultati sigurno neće izostati.

 Prati nas na Viber Public Chatu!