Pitanje čitatelja:
Uzimam antidepresiv i antipsihotik, iste lijekove zadnje tri godine, ranije sam bio u par navrata u bolnici i liječen s drugim kombinacijama. Kad pitam moju psihijatricu uglavnom kaže da ću to morati uzimati dugo, ili možda cijeli život. S time se ne slažem, jer imam 32 godine, a u zadnje vrijeme puno bolje funkcioniram i imam vezu, čini mi se da bih bez lijekova mogao ali se bojim. Nešto sam čitao o skidanju s lijekova pa me zanima vaše mišljenje, da li je to moguće i kako se to može učiniti?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Istodobno uzimanje antidepresiva i antipsihotika se danas preporuča radi vrlo širokog raspona razloga. Indikacijsko područje (dijagnoze zbog kojih se daje neki lijek) za lijekove se u današnjoj psihijatriji relativno brzo mijenja. Pristup liječenja lijekovima je – uz postojeće i poznate indikacije i protokole – često i pragmatičan, psihijatar kliničar iskušava više lijekova, osobito kod stanja koja “ne idu” s početnim izborom. Ova se kombinacija rabi za liječenje različitih psihotičnih poremećaja, poremećaja raspoloženja, pa i anksioznih i reaktivnih poremećaja kao i poremećaja ličnosti. U gore iznesenom pitanju ne znamo o kojim se smetnjama radi, da li shizofrenim, depresivnim, ili možda nekim drugim. S toga ćemo se u odgovoru malo pozabaviti izborom lijekova i periodima uzimanja, kao i prekidanjem liječenja.
Antidepresivi i antipsihotici
Antidepresivi su danas vrlo široko primjenjivani lijekovi koji umanjuju depresivnost kad ona postoji, a služe i za umanjivanje tjeskobe kod anksioznih poremećaja kao što su panični poremećaji, fobije i slično. Djeluju preko nekoliko poznatih mehanizama i moraju se početi uzimati pod nadzorom liječnika (sertralin, escitalopram, venlafaksin, duloksetin…). Vrijeme koje se preporuča za uzimanje takvih lijekova, po različitim protokolima liječenja, je od najmanje 6 mjeseci, do uobičajenih godinu dana ili prema procjeni i više. Prekid tog liječenja treba da je također pod okom liječnika, po mogućnosti onoga tko je lijekove i propisao. U svakom slučaju obzirni kliničar će osim duljine trajanja liječenja procijeniti s pacijentom i njegovu sadašnju psihičku, zdravstvenu i životnu situaciju, kao i izloženost stresovima i prilagoditi plan ukidanja lijekova s tim činjenicama. Prekid liječenja bi trebao biti nakon dužeg perioda bez smetnji i u aktualnom vremenu stabilnog funkcioniranja a kad se ne očekuju osobiti stresovi i promjene. Na odluku o prekidu značajno utječe i broj epizoda koje je pacijent imao, tako da kod nekih teških povratnih depresija liječenje traje doista godinama.
Slično je s antipsihoticima (neuroleptici). To su lijekovi koji se generalno svrstavaju u dvije kategorije po njihovim nuspojavama, a to su klasični i novije generacije. Razlika je velika u profilu nuspojava, ali i u učincima. Danas se upravo skupina antipsihotika novije generacije (olanzapin, risperidon, kvetiapin…) propisuje često i kod NE-psihotičnih poremećaja (depresije, BAP, por. ličnosti…) i to uglavnom u nešto manjim dozama i u svrhu stabilizacije raspoloženja. Antipsihotici su najvažniji lijekovi u liječenju shizofrenije i sličnim poremećajima. I tu se, nakon prve pojave bolesti, koriste protokoli koji kreću od otprilike godinu dana liječenja (a minimalno 6 mjeseci). Različita iskustva i stavovi prema dijagnozama samim, kao i razlike koje uvažavamo kod pacijenta utječu na preporuku dužeg uzimanja lijekova.
Bez lijekova
Tijekom liječenja lijekovima se relativno često dešava da pacijenti sami u potpunosti ili djelomično prekidaju liječenje. Nepoznata su mi eventualna istraživanja i postoci uspješnog naglog i samostalnog prekida uzimanja lijekova. U praksi onda pratimo pogoršanja stanja a rjeđe vidimo i uspješne oporavke. Praksa liječenja isključivo lijekovima, bez psihoterapije, s minimalnom ili nikakvom psihološkom, psihosocijalnom, obiteljskom ili bilo kakvom podrškom, kao i u pravilu bez samopomoći, psihoedukacije i i grupa potpore, dominira u našoj zdravstvenoj praksi a lošija je nego ona koja kombinira više pristupa. Kad je pacijent zahvaćen “mrežom” pomoći s više strana, onda je vjerojatnost ponovne pojave smetnji bez lijekova značajno manja.
Kako prekinuti?
Kliničar će procijeniti koji lijek u kombinaciji je primaran u liječenju, a prvo će ukinuti one druge. Svaki lijek se u pravilu uzima u razmacima od nekoliko tjedana u smanjenim dozama prije nego se prekine u potpunosti, a lijek koji je “glavni” treba neko vrijeme samog uzimati a onda i njega u smanjujućim dozama ukinuti. Nagli prekid svih lijekova ne preporučam, no i to je koji puta moguće.
Preporučam informiranje i edukaciju kod izabranog psihijatra a uz to preporučam i udrugu “Ludruga” koja nudi širi pogled na problem psihičke bolesti i uzimanja lijekova. Pri toj udruzi se može doći i do grupa potpore gdje se (bez obzira da li se uzimaju lijekovi ili ne) mogu potražiti odgovore na mnoga pitanja.
