Dijabetička retinopatija

vid, oci, naocale

Dijabetička retinopatija je četvrti po redu uzrok legalne sljepoće u razvijenim zemljama svijeta. Radi se o promjenama na mrežnici (retini) oka koje su posljedica šećerne bolesti, odnosno djelovanja povećane razine šećera u krvi na krvne žile mrežnice. Najraniji stadij te bolesti naziva se neproliferativna dijabetička retinopatija.

Što je dijabetička retinopatija i kako dolazi do nje?​

Kod neproliferativne dijabetičke retinopatije dolazi do oštećenja sitnih krvnih žila mrežnice zbog čega nastaju proširenja njihove stijenke (mikroaneurizme) i pojavljuju se krvarenja.

Teži stupanj bolesti naziva se proliferativna dijabetička retinopatija. Zbog oštećenja krvnih žila mrežnice smanjena je opskrba mrežnice kisikom što se naziva ishemija. Organizam se pokušava braniti od ishemije na način da stvara nove krvne žile (neovaskularizacije). Nažalost, one su obično loše kvalitete te tako dolazi do pojave novih, još opsežnijih krvarenja s bujanjem vezivnog tkiva što na kraju rezultira sljepoćom.

U bilo kojem stadiju dijabetičke retinopatije može doći do pojave edema u makuli (bubrenje tkiva u području žute pjege) što dovodi do iskrivljenja slike promatranog predmeta i smanjenja vidne oštrine.

Kako u početnom stadiju dijabetičke retinopatije osoba nema nikakvih simptoma, potrebni su redoviti oftalmološki pregledi radi pravovremenog otkrivanja i liječenja bolesti. Oni se provode najmanje jednom godišnje. Centralna vidna oštrina može biti dobra i u slučajevima vrlo uznapredovale bolesti, što upućuje na nužnost redovitih pregleda očne pouzadine u osoba sa šećernom bolešću. Većina osoba s dijabetesom pod stalnim je nadzorom endokrinologa koji surađuje i s oftalmologom.

Dijagnoza dijabatičke retinopatije postavlja se na temelju detaljnog pregleda pozadine oka oftalmoskopom. Pretrage kojima se prati napredovanje bolesti i na temelju kojih se donose odluke o liječenju jesu: fluoresceinska angiografija (FAG, snimanje krvnih žila mrežnice pomoću kontrasta), optička koherentna tomografija (OCT), fotografiranje mrežnice i ultrazvučni pregled oka. Pomoću fluoresceinske angiografije otkrivaju se mikroaneurizme, mjesta krvarenja, edem te ishemija tkiva. Na temelju nalaza fluoresceinske angiografije provodi se liječenje laserom.

Temeljni način liječenja dijabetičke retinopatije je fotokoagulacija mrežnice pomoću argon lasera. Na taj način uništavaju se mikroaneurizme, odnosno ishemična područja mrežnice izvan centra najjasnijeg vida. Bitno je naglasiti da upotrebom lasera nastaju slijepe pjege u području perifernog vida. Cilj liječenja dijabetičke retinopatije laserom je spriječiti rast novih krvnih žila mrežnice, odnosno prekinuti krvarenje iz već postojećih. Laserom se ne može poboljšati vid i ponekad vidna oštrina bude lošija nego prije primjene lasera. Laserom se spriječava napredovanje bolesti i sljepoća.

U vrlo uznapredovalom obliku dijabetičke retinopatije s krvarenjem u staklastom tijelu i bujanjem veziva ne može se primjeniti laser nego se liječenje provodi kirurški. Vitrektomija je mikrokrirurški postupak tijekom kojeg kirurg pažljivo uklanja krv i vezivne tračke koji natežu mrežnicu i mogu dovesti do njezinog odvajanja od podloge (ablacija).

Važno je naglasiti da laser i vitrektomija nisu načini liječenja osnovne bolesti, već njezinih komplikacija. Da bi se spriječio razvoj dijabetičke retinopatije i njezinih komplikacija, potrebna je dobra regulacija razine šećera u krvi, krvnog tlaka i masnoća u krvi. Mogućnost očnih komplikacija manja je u oboljelih osoba koje su pod stalnim nadzorom oftalmologa i endokrinologa. Također, mnogi se problemi lakše i uspješnije liječe ukoliko se otkriju u ranoj fazi. Kontrole oftalmologa treba obavljati svakih 6 mjeseci, a u slučaju postojeće retinopatije svaka 3 do 4 mjeseca.

 Prati nas na Viber Public Chatu!