Elektrostimulator srca ili pace maker

srce-srcani-udar-3

Kao ranije navedeno, srčane aritmije, koje nastaju radi povremenih izostanaka u stvaranju srčanih impulsa ili smetnji i prekida u provođenju normalno nastalih bez "uskakanja" rezervnih predvodnika srca (centara vodiča), mogu dovesti do smanjene prokrvljenosti mozga ovisno o duljini trajanja.

Posljedično mogu nastati razni poremećaji svijesti - od pojave prolazne smetenosti, vrtoglavice, omaglice do potpunog gubitka svijesti, odnosno nesvjestice. Ukoliko gubitak svijesti potraje dulje, mogu nastati trajna oštećenja mozga. Zbog toga je ova skupina aritmija naročito značajna i opasna.           

Pace makerDanas imamo mogućnost uspješnog liječenja takvih aritmija ugradnjom elektrostimulatora srca (pace makera). Prvi pace maker je ugrađen 1958. godine i od tada se  to područje u kardiologiji strelovito brzo i uspješno razvija, zahvaljujući prvenstveno napretku informatike.

Svaki elektrostimulator je pravi mali kompjutor s bezbrojnim mogućnostima prepoznavanja vrste aritmije i adekvatnog reagiranja na poremećaj. Sastoji se od "generatora" ili baterije koji odašilje impulse, električnih vodova ili "elektroda" koji od njega kroz venu odlaze u srce i od "elektronike" minijaturnog računala koji se nalazi u kućištu zajedno s generatorom.

Elektronika prihvaća srčane impulsa, analizira ih vrlo složenim postupcima i određuje mjesto gdje će se ( pretklijetka ili klijetke), kada i kako (stimulacija ili inhibicija) iz njega odaslati slijedeći električni impuls. Svaki vlastiti normalni srčani impuls inhibira (koči) uključivanje elektrostimulatora i odašiljanje impulsa, a izostanak ga potiče (stimulira). Zahvaljujući elektrostimulatorima, danas možemo liječiti i vrlo složene aritmije i omogućiti kvalitetan život nositeljima.

Postoje razne vrste elektrostimulatora srca koji se međusobno značajno razlikuju. Pace makeri mogu biti privremeni - uglavnom radi prolaznih aritmija nakon nastanka srčanog infarkta, zaštite rada srca pri operacijama i dr. ili trajni. Baterija trajnog elektrostimulatora se ugrađuje najčešće na prednjoj strani prsnog koša ispod prsnog mišića, a potom se potključnom venom elektroda, jedna ili više njih, uvodi u srce gdje se fiksira u stijenci srčanog mišića. Ugradnja se izvodi u operacijskoj sali u lokalnoj anesteziji, a izvodi je kardiolog sam ili u timu s kirurgom i odmah programira njegov rad  prema individualnim potrebama svakog pacijenta. Po otpustu iz bolnice, nakon boravka od svega nekoliko dana, preporučuje se pošteda od većih fizičkih napora kroz nekoliko tjedana sve dok elektrode "ne urastu" u srčani mišić.

Otkucaji srcaNa redovnim kardiološkim kontrolama se iz memorije elektrostimulatora analiziraju svi podaci koji su u njemu pohranjeni i kontrolira i prilagođuje njegov rad potrebama pacijenta. Osobito je važan podatak o trajanju baterije (ovisno o učestalosti uključivanja, danas prosječno oko 10 - 12 godina). Nositelji elektrostimulatora srca trebali bi stalno nositi "pacemakerske" iskaznice - prema europskim standardima navedene podatke o vrsti i tipu elektrostimulatora s njegovim serijskim brojem i tipom i vrstama elektroda. Trebaju izbjegavati elektromagnetska polja je magnet isključuje rad elektrostimulatora srca (osobito je važno istaknuti da ne mogu ići na pretrage magnetskom rezonancijom, no mogu rentgenom, uključujući i CT).

Samom ugradnjom elektrostimulatora srca se slobodnije i sigurnije mogu prepisivati lijekovi za liječenje kompleksnih aritmija jer rad elektrostimulatora štiti srce od potencijalno opasnih sporih srčanih frekvencija koje se mogu javiti kao nuspojave terapije. Stoga na kraju, možemo reći da ugradnjom elektrostimulatora srca danas u potpunosti omogućujemo kvalitetan život duboko u starost.

 Prati nas na Viber Public Chatu!