Koje dijagnoze uključuju anksioznost?

strah zena

Fobije?

Kad je tjeskoba (neurotična) povezana uz neki specifični ali i iracionalan uzrok (objekt ili situaciju iz života) govorimo o fobiji. Iako se većina ljudi ne osjeća baš najbolje ako je u dodiru s neobičnim insektom, ako mora nastupati pred kamerom ili ako stoji blizu ruba provalije, to nije još uvijek psihički poremećaj. Misao koja nam proleti kroz glavu dok se vozimo liftom, na primjer, vezano uz propitivanje mogućnosti da lift stane ili da počne padati – nije patološka.

Tek ako taj strah postaje toliko neugodan i neprimjeren da se zbog njega mora prilagođavati život, kao i kad je taj strah često prisutan, a bez izravne ili potencijalne mogućnosti izlaganja onda predstavlja poremećaj. Fobije se uspješno liječe psihoterapijom i eventualno se to liječenje kombinira s lijekovima koji mogu pomoći, u fazama "akutiziranja" smetnji i osobito u situacijama izlaganja izvoru fobične tjeskobe koje ne možemo izbjeći.

Panični poremećaj?

Kad se nagli nastup tjeskobe ne može povezati s nekim objašnjivim događajem onda govorimo o paničnom poremećaju. Takvi napadi su uglavnom kratki – traju nekoliko minuta do nekoliko sati – javljaju se iznenada i u potpunosti onemogućuju normalno funkcioniranje. Senzacije ubrzanog pulsa, omaglice, mučnine i drhtanja su skoro uvijek popraćene strahom od neke bolesti ili smrti ili gubitka razuma ili kontrole nad sobom, toliko su intenzivne da nas često natjeraju da se javimo u hitnu službu po konkretnu pomoć. Cjelokupna alarmna reakcija tjeskobe je tu – ali manjka neki razlog!

Važan kriterij za postavljanje dijagnoze paničnog poremećaja je odsustvo drugih psihičkih poremećaja koji bi mogli objasniti napade anksioznosti. Radi se o relativno čestom problemu danas, uzročnost je nejasna iako se nazire i biološka nasljedna osnova kao i uvjetovanost stečenim, razvojnim iskustvima, a pristup u liječenju je u širokom rasponu od liječenja lijekovima (antidepresivi i anksiolitici) do psihoterapijskog liječenja i kombinacije tih pristupa.

Generalizirani anksiozni poremećaj?

Kao što naziv kaže, glavna manifestacija je anksioznost, tako da simptomi ovog poremećaja mogu uključivati sve što je do sada opisano pod poglavljem tjeskobe. Zanimljiv je pojam "slobodno lebdećeg straha" kojim se želi opisati stalno prisutnu ili lako dostupnu anksioznu reakciju karakterističnu za ovaj poremećaj. Paradoksalno jer je tjeskoba, čini mi se, u suprotnosti sa slobodom, a kod generaliziranog anksioznog poremećaja kao da je anksioznost slobodna, a pacijent njome zarobljen.

Kao i kod drugih anksioznih stanja glavni dijagnostički napori su usmjereni na uočavanje eventualnog drugog poremećaja kao izvora tjeskobe, a ako nije pronađen onda se može postaviti ova dijagnoza. U pristupu liječenju je, uz mogućnost propisivanja lijekova, važno omogućiti psihološku tj. psihoterapijsku pomoć.

Anksiozno depresivni poremećaj?

Simptomi anksioznosti i simptomi depresivnosti se miješaju i niti jedna skupina simptoma nije značajnije prisutna da bi zadovoljila postavljanje odvojene dijagnoze depresije ili nekog anksioznog poremećaja. To je anksiozno depresivni poremećaj.

Najčešće se radi o dugotrajnim problemima koje pratimo od perioda adolescencije, a ti problemi nisu nikada bili dovoljno teški da bi se klijent javio nego se obično nakon dužeg vremena i uz vanjski poticaj javlja i liječenje je u stvari uspješno jedino kad postoji dobra motivacija. Kao i uz sve druge anksiozne poremećaje je dobro kombinirati eventualno potrebno farmakoterapijsko i psihoterapijsko liječenje.

 Prati nas na Viber Public Chatu!