Liječenje hipertireoze radioaktivnim jodom

Vrat, stitnjaca, doktor, pacijent

U određenog broja bolesnika dolazi do recidiva, tj. povrata bolesti, i u tom se slučaju terapija radioaktivnim jodom može ponoviti.

Liječenje radioaktivnim jodom primjenjuje se kod difuzne hipertireoze nakon što lijekovima nije moguće u određenom razdoblju postići izlječenje ili ako se lijekovima nikako ne može kontrolirati povećana razina hormona u krvi, kao i kod nuspojava uzrokovanih medikamentima. Terapija s I-131 sve više zamjenjuje i kirurško liječenje jer je jednostavna, ekonomična i praktična te najčešće nema nikakvih komplikacija.

Apsolutna kontraindikacija za primjenu I-131 su trudnoća i dojenje, a relativna kontraindikacija teži oblik očnih simptoma, tj. egzoftalmusa. Liječenje je osobito pogodno za starije bolesnike, pogotovo ukoliko zbog drugih (najčešće srčanih) bolesti postoji kontraindikacija za kirurški zahvat. Osnovu čini specifično nakupljanje radiojoda u štitnjači i zračenjem izazvano oštećenje koje smanjuje funkciju folikularnih stanica štitnjače. Terapijska doza se najčešće temelji na davanju fiksne doze po gramu tkiva štitnjače ili čvora što se procjenjuje ultrazvukom te ovisno o 24-satnom nakupljanju radiojoda u štitnjači koje se prethodno mjeri u bolesnika.

Preciznija, ali kompliciranija metoda, izračunavanja doze temelji se na apsorbiranoj radijacijskoj dozi u tkivu štitnjače. Doze su kod bolesnika s toksičnim adenomom štitnjače i toksičnom nodoznom strumom (hiperfunkcionalni čvorovi) veće nego kod difuzne hipertireoze. Nakon terapije obično se u roku od jednoga do tri mjeseca postiže uredno funkcioniranje štitnjače, no kod primjene većih doza veća je i učestalost hipotireoze, dakle smanjenja funkcije štitnjače.

Kako se hipotireoza pojavljuje i kod bolesnika u kojih je primijenjena manja doza I-131, obično tada nakon duljeg vremenskog razdoblja, a može se javiti i nakon medikamentoznog i kirurškog liječenja pa čak i bez liječenja, dakle kao posljedica prirodnog tijeka bolesti, potrebno je bolesnike, tj. njihovu razinu hormona u serumu pratiti doživotno radi pravovremenog uvođenja supstitucijske terapije, tj. nadomjeska hormona štitnjače.

U određenog broja bolesnika dolazi do recidiva, tj. povrata bolesti, i u tom se slučaju terapija radioaktivnim jodom može ponoviti. Komplikacije liječenja su rijetke, najčešći je radijacijski tireoiditis, tj. osjetljivost ili bolnost štitnjače te prolazno povećanje koncentracije hormona štitnjače u krvi u roku od tri do 14 dana nakon liječenja. Nema dokaza o porastu učestalosti karcinoma štitnjače, leukemije ili genetskih mutacija u bolesnika liječenih radioaktivnim jodom.

 Prati nas na Viber Public Chatu!