Znate li koje namirnice trebate izbaciti iz prehrane ako imate inzulinsku rezistenciju?

Voće povrće sok prirodni sok shutterstock 370327103

Inzulinska rezistencija podrazumijeva stanje organizma kod kojeg dolazi do slabljenja perifernog učinka inzulina, čija je glavna zadaća olakšavanje prelaska šećera, glavne energetske sirovine, iz krvi u ciljana tkiva (jetru, mišiće, masno tkivo).

Kratkoročno povišena koncentracija inzulina u krvi dovodi do neugodnih simptoma poput naglo nastale slabosti, drhtavice i subjektivnog osjećaja gladi, a koji se dodatno pogoršava nakon konzumacije obroka bogatih ugljikohidratima.

Do navedenih smetnji dolazi zbog pada vrijednosti šećera u krvi, odnosno dolazi do hipoglikemije, što je samo po sebi razumljivo jer glavna zadaća inzulina je smanjenje šećera u krvi (glikemije). Osim kratkoročnih učinaka, postoje i dugoročni učinci inzulinske rezistencije. Zbog anaboličkih svojstava inzulina, suvišak u proizvodnji, izlučivanju i djelovanju povećava sklonost debljanju, dovodi do poremećaja menstrualnog ciklusa, što kod žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost. Prema recentnim istraživanjima inzulinska rezistencija je jedan od mogućih aktivatora autoimunih upalnih procesa koji dovode do autoimune bolesti štitnjače s posljedičnim Hashimotovim tireoiditisom.

Kod postavljene kliničke sumnje na inzulinsku rezistenciju, do laboratorijske potvrde dođe se vrlo jednostavno. Potrebno je samo učiniti 2-satni OGTT (eng. oral glucose tolerance test) s određivanjem vrijednosti šećera i inzulina natašte i dva sata nakon ugljikohidratnog opterećenja, objašnjava Božidar Perić, dr.med., specijalist interne medicine, Poliklinika Perić-Staničić te izdvaja što sve morate znati o ovom stanju.

Zašto se debljate? Liječnik objašnjava kada je razlog prehrana, a kada bolest

Zašto se sve češće susrećemo s inzulinskom rezistencijom ili smo jednostavno sve osviješteniji po tom pitanju?

Problem učestalosti inzulinske rezistencije rezultat je boljeg poznavanja tog poremećaja metabolizma ugljikohidrata od strane stručnjaka, a kao izravna posljedica toga je i edukacija opće populacije, koja postaje sve svjesnija tog zdravstvenog problema. Činjenica je da inzulinska rezistencija koincidira s problemom debljine s kojim se suočava sve veći broj ljudi, a problem je sve izraženiji kod djece i adolescenata. Debljina je u značajnoj mjeri posljedica prolongirane prisutnosti inzulinske rezistencije, što se objašnjava anaboličkim djelovanjem prekomjerne količine inzulina. Ubrzani tempo života, nedovoljna briga o zdravoj i uravnoteženoj prehrani, kao i nedostatna tjelesna aktivnost vrlo postupno dovode do nedovoljne učinkovitosti optimalne količine izlučenog inzulina. Naše tijelo ima prioritetnu zadaću održati ravnotežu šećera u krvi, a kod nedostatne učinkovitosti inzulina na periferiji, tijelo povećava prvo pulsno, potom i kontinuirano, izlučivanje inzulina i dovodi do stanja koje nazivamo hiperinzulinemijom, a koja pretpostavlja pojavu debljine.

Što trebamo izbaciti iz prehrane nakon dijagnoze inzulinske rezistencije?

Teško je u jednoj rečenici objediniti problem loše prehrane i što poduzeti kako bi se prehrana poboljšala, prije svega uravnotežila i samim tim dovela do povećanja inzulinske osjetljivosti. Također problem inzulinske rezistencije je interdiciplinaran i obuhvaća stručni interes endokrinologa, ginekologa, nutricionista, kinezioterapeuta i drugih. Kao endokrinolog i poznavatelj metabolizma, trudim se svojim pacijentima pružiti individualizirani, stupnjevit i dugoročan plan prehrane koji podrazumijeva smanjeni unos ugljikohidrata kroz prehranu, izbjegavanje rafiniranih ugljikohidrata i prehrambenih sastojaka s visokim glikemijskim indeksom. S endokrinološke strane također nije jednak pristup osobi s jasnom inzulinskom rezistencijom kod koje još nije došlo do prirasta tjelesne težine, u odnosu na one kod kojih je značajno izražena debljina. Posebnu pozornost u mojoj praksi imaju trudnice kojima nikako ne preporučam pribjegavanje nekim danas vrlo popularnim dijetama, a da bi se izbjegao nedostatni unos esencijalnih nutrijenata neophodnih za uredan rast i razvoj nerođenog djeteta.

Kod samog pristupa modificiranoj prehrani svakako savjetujem i dodatne konzultacije s nutricionistom jer iste smatram odličnom nadopunom koja će dovesti do oporavka inzulinske rezistencije. S endokrinološke strane nisam sklon savjetovati nikakve radikalne korake i praktički uskraćivanju i onog što treba i onog što ne treba. Ono što će u različitim pristupima prehrani svakako biti od koristi je kombinirati uravnoteženu prehranu s redovitom tjelesnom aktivnosti jer i ona sama po sebi dokazano povećava inzulinsku osjetljivost.

Bole vas kosti i zglobovi? Liječnik savjetuje kako najbolje brinuti o koštanom tkivu

Koje namirnice svakako uvesti u prehranu?

Ugljikohidrati su u današnjoj prehrani prekomjerno zastupljeni. U našem podneblju je to i najdostupniji oblik prehrane putem objekata brze prehrane i pekara, a ukoliko se ne prošećemo do spomenutih mjesta, sve češće smo skloni naručivati gotovu hranu. Modificirana prehrana treba prije svega biti uravnotežena sa sveukupnim unosom svih neophodnih sastojaka-ugljikohidrata, masnoća, bjelančevina, vitamina i minerala. Prvi korak (od više njih) svakako bi bio reduciran unos ugljikohidrata, no to ne znači da bi ih trebalo izbaciti. Dalje bi trebalo izbjegavati namirnice s visokim glikemijskim indeksom. To opet, po mom osobnom stavu, ne znači doživotni izgon iz prehrane namirnica poput piva, lubenice, riže, kuhanog krumpira, bijelog kruha, dvopeka ili njoka. Ali povećana svjesnost da takve namirnice škode osobama s razvijenim sekvelama inzulinske rezistencije, dovodi do zaključka da bi unos takvih namirnica ipak trebalo smanjiti, a do postizanja ciljane tjelesne težine i izbjegavati. Povećani unos namirnica s niskim glikemijskim indeksom, kao i namirnica s umjerenim glikemijskim indeksom, pomaže očuvanju hormonalne ravnoteže, kao i metabolizma u cjelini, a dostatan je izbor takvih namirnica koje evidentno predstavljaju bolji izbor.

Što je konkretno s voćem?

Inzulinska rezistencija pokazuje različiti stupanj ispoljavanja u pojedinaca, što određuje težinu izraženosti, kao i kliničke pokazatelje. Shodno tome kroz individualizirani pristup svojim pacijentima preporučam u manjoj ili većoj mjeri izbjegavati voće s visokim glikemijskim indeksom poput lubenice, kao i namirnice s umjerenim glikemijskim indeksom poput grožđica, ananasa iz konzerve, suhih smokava, banana, kivija, sušenog grožđa ili kestena.

Kod osoba s teškim stupnjem inzulinske rezistencije, još ako i planiraju trudnoću, svakako savjetujem dominantno unos voća s niskim glikemijskim indeksom poput svjećeg grožđa, manga, svježih ili sušenih jabuka, svježih smokava, naranče, breskve, borovnice, trešnje i orašastog voća.

Ono što bih dodatno htio naglasiti, ne savjetujem svojim pacijentima doživotno izbjegavati određene namirnice, u ovom konkretnom slučaju namirnica s visokim glikemijskim indeksom, već je primarni cilj stabilizirati inzulinsku rezistenciju, držati stabilnom ranije reduciranu tjelesnu težinu i poboljšati sveukupnu kvalitetu života.

Što je u slučaju djece?

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, sve više je zastupljen problem prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece i adolescenata. Taj problem je tri do četiri puta izraženiji u nerazvijenim zemljama, u odnosu na razvijene. Navedeni problem doveo je do promjene paradigme o šećernoj bolesti tipa 2 kao staračkom dijabetesu.

Danas smo svjedoci porastu oboljele djece i adolescenata od šećerne bolesti tipa 2, a svima prethode pretilost i pridružena inzulinska rezistencija. Problem inzulinske rezistencije kod djece i adolescenata ne smije biti izolirano shvaćen, već se u aktivnom liječenju jednaki naglasak mora staviti na kontrolu tjelesne težine, a tu osim pedijatara, esencijalnu ulogu imaju roditelji, odgajatelji, učitelji, ali i šira društvena zajednica koja djeci treba omogućiti odrastanje ispunjeno stalnom tjelesnom aktivnosti, čim više sportskih aktivnosti, uz ograničenje sjedilačkih navika koje su sve više prisutne i pretpostavljaju pojavu inzulinske rezistencije i debljine.

Nema jedinstvenog jelovnika za sve osobe s inzulinskom rezistencijom

S endokrinološke strane trudim se svojim pacijentima predočiti okvir modificirane prehrane koji će u konačnici dovesti do izvjesnih promjena životnih navika, redovite, uravnotežene i količinski dostane hrane (ni previše ni premalo). Smatram da nije moguće izraditi jedinstveni jelovnik za sve osobe s inzulinskom rezistencijom. Radi se o heterogenom poremećaju metabolizma koji se različitim intenzitetom očituje u pojedinaca. Kod osoba u ranoj fazi inzulinske rezistencije primarni cilj je spriječiti pojavu prirasta na kilaži, a kod pretilih uz smanjenje tjelesne težine i povećanje inzulinske rezistencije, primarni cilj je postupno reducirati tjelesnu težinu, održati istu dugoročno i spriječiti pogubne posljedice debljine i šećerne bolesti.

Zašto je važno kontrolirati prirast na kilaži u trudnoći?

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!