Europska unija zauzima visoko četvrto mjesto s prosječnom konzumacijom šećera po glavi stanovnika, koja iznosi 100 grama dnevno, začuđujuće, to je deset grama dnevno više u odnosu na SAD.
Stanemo u red za sladoled, nakon dobrog ručka ili večere posežemo za kolačem i slatkom kavom ne pitajući se pritom zašto nam je to slatko toliko slatko…
Za prepoznavanje velikog broja različitih okusa zaslužna je prirodna, odnosno evolucijska povijest omnivora i genetski kod koji nam omogućava da prepoznajemo slatki, slani, kiseli, gorki i umami okus. No, odakle tolika ljubav prema slatkom? Čovjek je evolucijski skloniji energetski bogatoj hrani koja je u svojoj osnovi slatka, a instinktivno izbjegava hranu koja može nepovoljno djelovati na njegovo zdravlje, poput gorke i kisele hrane koja može upućivati na otrov ili pokvareno. Ovakve genetske predispozicije razvijene su tijekom tisuća godina kada se hrana, i to osobito ona visoke energetske gustoće, teže nalazila te nam je upravo ova sposobnost omogućila preživljavanje i razvoj.
Danas je situacija izrazito drugačija, hrana svih okusa i tekstura postala je široko dostupna. Javlja se briga jer je upravo ova iskonska naklonost prema slatkom dovela do neuravnoteženog prehrambenog unosa i stvaranja loših prehrambenih navika. Niz istraživanja, međutim, pokazuje da se genetske predispozicije i sklonost prema slatkom mogu mijenjati i to upravo pravilnim izborom namirnica.
Za slatkoću hrane zaslužan je šećer, no ne samo onaj u obliku dobro nam poznatih sitnih bijelih kristalića koji se zove saharoza, već i svi oblici šećera, odnosno ugljikohidrata poput glukoze, fruktoze, maltoze, laktoze, maltodekstrina i škroba. Svi ovi šećeri se nalaze u gotovo svim procesuiranim namirnicama pa čak i u onima za koje nikada ne bi rekli da ga sadrže, poput kruha, peciva, voćnih jogurta, kečapa, majoneze, aromatizirane vode i mnogim drugim.
Zanimljivo je da čajna žličica kečapa sadrži čak četiri grama šećera, a čaša gaziranog soka gotovo deset čajnih žličica šećera. Kod standardnih slatkih proizvoda koje konzumiramo za doručak, kao što su slatka peciva, krafne, kroasani, buhtle, keksi i voćni jogurti, količina šećera na 100 grama proizvoda premašuje čak 15 grama, odnosno tri čajne žličice.
Koliko šećera je preporučljivo unositi?
Dodani šećeri u prehrambenim proizvodima i šećer koji sami dodajemo razlog su sve manjoj osjetljivosti na slatki okus i povećanju želje za slatkim. Posljednjih 20 godina upeterostručio se unos šećera što je dovelo do sve veće pojave pretilosti i komplikacija koje povećana tjelesna masa nosi, poput inzulinske rezistencije i povišenog kolesterola te niza drugih povezanih bolesti.
Trenutno vodeće mjesto u konzumaciji šećera nosi Brazil gdje se po glavi stanovnika unosi preko 150 grama šećera dnevno, što je pet puta više od trenutno maksimalnog dnevnog unosa preporučenog od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koji ne bi trebao prelaziti deset posto dnevnog energetskog unosa, odnosno, ako se govori o odrasloj osobi ne više od 25 grama na dan (pet čajnih žličica).
Europska unija zauzima visoko četvrto mjesto s prosječnom konzumacijom šećera po glavi stanovnika, koja iznosi 100 grama dnevno, začuđujuće, to je deset grama dnevno više u odnosu na SAD.
Ipak, ponosno možemo istaknuti da prema analizi Američke poljoprivredne agencije (USDA’S Global Agriculture Information Network – GAIN) Hrvatska spada među zemlje EU s najmanjim unosom šećera sa svega 35 grama po glavi stanovnika, no još uvijek za čak 40 posto više od preporuka Svjetske zdravsvene organizacije.
Zabrinjavajuće je da konzumacija šećera u posljednjih pet godina i dalje raste, na što upućuju i posljednji podaci o porastu konzumacije šećera u svijetu za čak 11 posto, i to najvećim dijelom u obliku prehrambenih proizvoda poput slatkiša, pekarskih proizvoda i zaslađenih napitaka. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija najavljuje promjenu dosadašnjih preporuka o konzumaciji šećera s deset posto na čak ispod pet posto dnevnog energetskog unosa, odnosno na 12,5 grama (2,5 čajne žličice) šećera dnevno. S ovim smjernicama u korak kreće i savjesna prehrambena industrija čime će se doprinijeti ukupnom smanjenju globalnog unosa šećera.
