Kad sam bio mlađi i dok sam se ozbiljnije bavio sportom, prva stvar na koju bih pomislio kad bih se probudio bio je doručak.
Doteturao bih u kuhinju i u polusnu natrpao zdjelicu nekom vrstom žitarica, prelio ih mlijekom i blijedog pogleda u stol, još ne shvaćajući gdje sam, počeo jesti.
I meni su govorili da moram pojesti doručak jer je najvažniji obrok u danu, i srećom nisam morao iskazati neposluh budući da sam ga toliko volio i trebao.
Ali što s onim neposlušnima, kako djecom, tako i odraslima, koji nemaju potrebu jesti doručak?
Što čini dobrog nutricionista? Prepoznajte ga po 13 karakteristika
Epidemiološka (opservacijska) istraživanja pokazuju vezu između pretilosti, kvalitete prehrane i rizika za razvoj kroničnih oboljenja te konzumacije, odnosno preskakanja doručka. Dobro pretpostavljate, preskakanje doručka, a ne njegova konzumacija, povezana je sa svime od navedenog.
Ključna riječ u ovoj priči jest povezana.
Korelacija ne implicira kauzaciju
Naime, dok opservacijska istraživanja mogu ukazati na povezanost dva događaja, ne mogu utvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Drugim riječima, činjenica da su dva događaja povezana, ne znači da jedan uzrokuje drugi.
Kad poraste prodaja sladoleda, također se poveća broj ljudi s opeklinama od sunca. Znači li to da sladoled uzrokuje opekline?
Odgovor je ne, ukoliko se pitate.
Osim toga, kod opservacijskih istraživanja poveznica može biti potencirana mnogim nekontroliranim čimbenicima.
Laži o glutenu (i gdje se krije prava istina)
Primjerice, istraživanja povezuju konzumaciju vina s boljim zdravljem. Oni koji piju vino, a to su najčešće osobe višeg socio-ekonomskog statusa, generalno više brinu o svojem zdravlju, imaju uravnoteženiju prehranu i redovitije vježbaju. Unaprjeđuje li vino zdravlje ili to čine zdrava prehrana i tjelesna aktivnost?
Odgovor je vrlo vjerojatno u potonjima.
Važnost kvalitetnog istraživanja i ispravnih zaključaka
S druge strane, kvalitetna randomizirana i kontrolirana istraživanja, iz kojih se može izvesti zaključak o kauzaciji, gotovo bez iznimke ne uspijevaju utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između preskakanja doručka i pretilosti te negativnih učinaka na zdravlje.
Golema većina objavljenih istraživanja u nutricionizmu je opservacijsko. Zbog potrage za senzacionalizmima mediji ih ne prenose kako bi trebali, pridodajući im uzročno-posljedičnu značajnost. Naime, manje je interesantno i možda čak i zamarajuće pročitati:
Istraživanja ukazuju na povezanost ukupne količine masnoća u prehrani s povećanim rizikom od kardiovaskularnih oboljenja,
nego:
„Masnoće uzrokuju infarkt“.
Ovakva misinterpretacija jedan je od glavnih razloga zbog kojeg nailazimo na toliko prividnih kontradikcija u znanosti o prehrani. Nije problem samo u medijima, naravno. I znanstvenici su samo ljudi, imaju vlastite motivacije i pristranosti.
Što je zajedničko anoreksiji, bulimiji i ortoreksiji?
Svi znamo da ukoliko je znanstvenik plaćen od strane prehrambene industrije, veća je vjerojatnost da će njegova istraživanja biti u skladu s interesima te industrije. Što ne znači da u startu treba odbaciti svako istraživanje financirano od strane industrije, ali to je već tema za neki drugi članak.
No ne uzrokuju samo financijski interesi pristranost. Ponekad su čak i snažniji oni osobni.
Naš nas um štiti od kontradiktornih uvjerenja, nerijetko iskrivljujući nove informacije kako bi ih lakše ukalupio u stara uvjerenja. Vjerovanje da je konzumacija doručka zdrava navika, odnosno uvjerenost u ispravnosti iste, povećat će vjerojatnost da će znanstvenik, svjesno ili nesvjesno, tražiti podatke koji potvrđuju benefite ove prakse te zanemariti ili „prilagoditi“ one podatke koje to ne čine.
Ukoliko to čini dobronamjerno, taj je fenomen zabilježen u literaturi pod nazivom white hat bias, odnosno dobrohotna pristranost, u izostanku boljeg prijevoda (otvoren sam za sugestije).
Doručak ne treba (previše) forsirati
Postoje ljudi kojima pomisao na hranu ujutro ne izaziva neko veselje. Ako ste jedan/jedna od njih, ali smatrate da biste trebali jesti doručak jer ste bombardirani klišejem doručka kao najvažnijeg obroka u danu, takva će vam poruka izazvati stres, budući da ne radite nešto što biste trebali, odnosno radite ono što ne biste trebali.
Osim stresa, potencijalna bi posljedica mogla biti i nezdravija prehrana, budući da biste se zbog neuspjeha u ostvarivanju prvog dnevnog prehrambenog zadatka mogli obeshrabriti te odustati od pokušaja postizanja zdrave prehrane. „Sve ili ništa pristup“ sasvim je ljudski, no gotovo nikad poželjan.
A ako se i uspijete, vjerujem da će vam stres takve prakse donijeti više štete nego koristi. Budući da je volja kao mišić te se može umoriti, odnosno potrošiti, bolje da ju potrošite na za zdravlje esencijalnije stvari. Poput pripreme vlastitog obroka umjesto odlaska u fast food.
Ako se odlučite za uvođenje doručka u svoju dnevnu rutinu, imajte na umu da ćete morati smanjiti energetski unos kroz ostatak dana. U protivnome, stvorit ćete kalorijski višak koji će rezultirati nakupljanjem masnog tkiva.
Ne zaboravite, kalorija je kalorija, neovisno u kojem obroku došla.
Trebam li jesti doručak?
Nemojte me krivo shvatiti. Nikako nisam protivnik doručka. Dapače. Većini svojih klijenata preporučam konzumirati ga. I sam ga gotovo bez iznimke jedem cijeli svoj život.
No jesam protivnik prehrambenih dogmi i neutemeljenih obveza, kao i ograničenja.
Ako se budite gladni, pojedite doručak.
Ako se ne budite gladni, odgodite doručak za sat-dva.
Ako ni nakon tih sat-dva nemate potrebu za hranom, preskočite doručak.
Ako pokušavate uštedjeti koju kaloriju, učiniti to u doručku moglo bi vam uspjeti.
Međutim, ako se osjećate bez energije i mlitavo, eksperimentirajte s uključivanjem doručka u svoju dnevnu rutinu. Napomena: ukoliko spavate pet sati, razlog mlitavosti vjerojatno nije izostanak doručka.
Ako ste dijabetičar, ili imate problema s regulacijom šećera u krvi, trebali biste pravilno rasporediti vaše dnevne obroke, odnosno ne biste trebali preskakati doručak.
Koji je vaš problem sa šećerom?
Doručak bih svakako preporučio i osobama koje se ozbiljnije bave sportom ili su kod izgradnje tijela u fazi redukcije masnog tkiva („definicije“) te nastoje zadržati mišićnu masu.
Također, djeca su nešto osjetljivija na izostanak hrane kroz produljeni vremenski period, koji donosi preskakanje doručka, zbog čega mogu patiti njihove kognitivne performanse, posebno u edukativnom okruženju. Stoga ipak pokušajte usaditi naviku doručkovanja vašoj djeci.
Doručak sam po sebi nije zdrav. Njegova kvaliteta ovisi što u njemu konzumirate. S obzirom na to da prehrani generalne populacije kronično nedostaje vlakana, na prvom mjestu bih preporučio obrok bogat na njima, poput nekog oblika integralnih žitarica. Pridružite im mlijeko ili jogurt budući da je manje vjerojatno da ćete mliječne proizvode u značajnijoj mjeri konzumirati uz ručak ili večeru. Radi raznolikosti i okusa, dodajte mu i druge sastojke po želji, pazeći pritom da ne pretjerate s količinom. Sladak ili slan, manje je bitno, ali raznolik neka bude svakako.
Doručak nije najvažniji obrok u danu. Nije ništa manje ili više važan od ručka ili večere. Nije obvezan i nema nikakvu mitsku moć. Ne bojte se preskočiti ga ukoliko vam doista ne odgovara.
Zašto jedemo previše? Odgovor bi vas mogao iznenaditi
Foto: Shutterstock
