Američko kardiološko udruženje (AHA) nedavno je objavilo preporuku o izbjegavanju konzumacije kokosovog ulja. Uzrok tome jest pregled znanstvene literature koja ukazuje da ono povećava razinu LDL-a, tzv. lošeg kolesterola, što može povećati rizik od srčanih bolesti.
Samo po sebi to ne bi bilo ništa posebno, kad korištenje kokosovog ulja ne bi bio snažan trend s obećanjem unaprjeđenja zdravlja, inteligencije, ljepote i… što sam zaboravio? Ah, da, vašeg seksualnog života i frizure susjedove žirafe.
Reakcija javnosti bila je snažna. Jedni su spremno uskočili u vlak s odredištem Demonizacije Kokosovog Ulja. Drugi su klasično preispitivali legitimnost Američkog kardiološkog udruženja, pozivajući na sukobe interesa pojedinih njegovih članova, te reinterpretirali znanstvene podatke s nadom pronalaska slamke spasa zaštite vlastitih uvjerenja.
Koji je uzrok tako različitih stavova?
U najvećoj mjeri činjenica volite li kokosovo ulje, koristite li ga, i/ili ga preporučujete drugima. Ljudi stavove prečesto baziraju na zaštiti vlastitih uvjerenja umjesto na provjerenim podacima. Nakon izlaska gore spomenute preporuke, jedan me hrvatski portal tražio izjavu, koja bi bila dio članka s mišljenjima hrvatskih nutricionista o temi. Izjavio sam kako se ne radi ni o kakvoj novosti da kokosovo ulje nije najbolji izbor ulja za pripremu hrane. Dodao sam i kako ga ne treba nužno u potpunosti izbaciti iz prehrane, kao ni bilo koju drugu namirnicu.
Troje ostalih nutricionista istaknulo je zdravstvene benefite konzumacije kokosovog ulja, dodavši kako u svemu treba biti umjeren, tu slavnu nutricionističku izjavu koja bez konteksta ne znači gotovo ništa. Osim ako joj ne pridodate i onu manje slavnu: I s umjerenošću treba biti umjeren. Na stranu o kome se radilo ili uopće o kojoj se temi pričalo.
Ono što mene najviše brine jest nevjerojatna lakoća neargumentiranog odbacivanja preporuke vodeće institucije u području. Jasna stvar, jednostavnije je držati se svojih uvjerenja i a priori odbacivati tuđa koja nisu u skladu s njima. Ali stručnjak bi, posebno nutricionist odgovoran za tuđe zdravlje, trebao imati dovoljno skromnosti za priznavanje posjedovanja pogrešnih uvjerenja.
Je li moguće da je AHA u krivu? Jest. Griješe i najveće institucije. Ni najveće institucije ne mogu predvidjeti informacije iz novih znanstvenih istraživanja koja će eventualno promijeniti preporuke.
Zašto kokosovo ulje nije uvijek dobro?
Međutim nemojte se zavaravati da se to događa često, i da vi ili vaš nutricionist znate bolje. Izvanredne tvrdnje traže izvanredne dokaze. Ne dokaze tipa susjeda bakine najbolje prijateljice je konzumacijom brezine kore izliječila gastritis. Čvrste znanstvene dokaze. A zbog obima, kompleksnosti interpretacije i relativno slabe dostupnosti znanstvene literature, rijetki su pojedinci koji takve dokaze mogu pružiti.
Konzumacija kokosovog ulja je prehrambeni trend. Prehrambeni trendovi po definiciji su tu da brzo nestanu.
Uključujući izbjegavanje kombiniranja ugljikohidrata i masti u istom obroku. Sasvim logično, ako znamo da se hrana u probavnom traktu radi probave miješa i po osam sati nakon unosa. Uključujući izbjegavanje ugljikohidrata, jer oni debljaju. Ako ste ikad vidjeli tipičnog maratonca, a vjerovat ćete mi na riječ da isti unosi i do 70% kalorija iz ugljikohidrata, sigurno ste se podsmjehnuli njegovoj debeljuškastosti.
Uključujući konzumaciju mlake vode s limunom nakon ustajanja. S hladnom ne morate ni pokušavati.
Izmišljanje tople vode (jeste li primijetili?) u prehrani je profitabilno. Ako pritom kontrirate institucijama, etiketa hrabrog odmetnika donijet će vam još i više publiciteta. Ako pritom imate i nekakvu kvalifikaciju, na konju ste. Neki toplu vodu izmišljaju planirano, svjesno lažući. Neki jednostavno ne znaju bolje, lakovjerno prenoseći neprovjerene informacije.
Ali potražnja je ta koja stvara ponudu. Jedni traže senzacije. Drugi ih serviraju. Nitko ne želi čuti da ne postoji magična pilula za mršavljenje. Nitko ne želi čuti da se tijelo grčevito drži viška kilograma, jer još uvijek živi u doba kad je hrana bila luksuz.
Dokle god bude pojedinaca koji traže prehrambene senzacije, vjerujući da postoje prečaci ka zdravlju i oku ugodnoj liniji, bit će i njihovih proizvođača. Ni jedni ni drugi neće uskoro nestati, stoga se bolje naučite snalaziti u svijetu prehrambenih senzacija. Ili potražite pomoć nutricionista.
Sad kad ste povratili vjeru u institucije i stručnjake, pitat ćete me: Dobro, Bojane, trebam ja jesti kokosovo ulje il’ ne? Na žlicu, u salati ili ispeći biftek na njemu?
Sporadično korištenje kokosovog ulja neće vas ubiti. Međutim prednost uvijek dajte maslinovom, a sve prehrambene savjete koji zvuče predobro da bi bilo istinito, dobro posolite.
Zašto su nam potrebni nutricionisti?
Foto: Shutterstock
