Zima je savršeno razdoblje za razvijanje virusa koji dovode do želučano-crijevnih infekcija. Njima su posebice izložena dojenčad i mala djeca jer im nije u potpunosti razvijen imunološki sustav.
Sa crijevnim se virozama nije šaliti jer su iznimno zarazne. Osim što se mogu prenijeti preko prljavih ruku, prenose se i – zrakom! Kao simptomi iziritiranoga želuca i crijeva najčešće se javljaju proljev, povraćanje, odbijanje hrane i tekućine te temperatura. Sve to može vrlo lako dovesti do dehidracije te je, stoga, nužno na vrijeme pristupiti liječenju.
Kako se zaštititi pored bolesnoga djeteta?
Budući da su crijevne viroze češće kod djece, ostali ukućani najbolje se mogu zaštititi pravilnom higijenom, odnosno čestim pranjem ruku, osobito nakon kontakta sa zaraženim fecesom, recimo kod mijenjanja pelena.
Odgovor na pitanje koja je glavna terapijska mjera kod crijevnih viroza dala je dr. med. Iva Palčić, spec. pedijatar iz Poliklinike za dječje bolesti Helena:
Glavna terapijska mjera kod crijevnih viroza je nadoknada izgubljene tekućine uslijed povraćanja i proljeva. U primjeni se preferiraju oralne rehidracijske soli jer se proljevom, osim vode, gube i elektroliti. Također se pokazalo da primjena probiotika ublažava i skraćuje trajanje proljeva.
Iako nisu potrebne nikakve rigorozne dijete, preporučuje se kuhana i lagana hrana bez sokova.
Tekućinu je bitno davati postepeno da ne izazovemo ponovno povraćanje. Hranu ne treba forsirati, ali s hranjenjem treba početi što prije jer se crijevo tako bolje i brže oporavi. Kod dojenčadi se tekućina, ako majka doji, najbolje nadoknađuje učestalim podojima – savjetuje dr. Palčić.
Kako primijetiti najveću opasnost crijevne viroze – dehidraciju?
Kod male djece glavna opasnost kod crijevne viroze je dehidracija, tj. nemogućnost da se nadoknadi tekućina na usta koja se gubi visokom temperaturom, povraćanjem ili proljevom. Roditelji dehidraciju mogu primijetiti najbolje po smanjenom mokrenju (pelene su dugo suhe, mokraća je jako žuta), usnice i jezik su suhi, dijete je klonulo i bezvoljno. Ako primijetite nešto od toga, dr. Palčić savjetuje da se što prije javite svome liječniku koji će vam odrediti daljnji tijek liječenja.
Foto: Shutterstock
J. R.
