Američki istraživači imaju dobre vijesti: minimalna tjelesna aktivnost može djelovati preventivno kada su u pitanju crijevni polipi. Iako su u većini slučajeva dobroćudne, ove se izrasline smatraju faktorima rizika za rak crijeva.
Preteške i pretile osobe izložene su povišenom riziku od crijevnih polipa.
U obzir dolaze i naizgled trivijalne aktivnosti poput šetnje ili uspinjanja stepenicama jer svaka tjelesna aktivnost smanjuje rizik, pogotovo kada su u pitanju pretile ili preteške osobe.
Istraživači Centra za rak Memorial Sloan-Kettering iz New Yorka u svoju su studiju uključili gotovo tisuću pacijenata raznih rasa i etničkih skupina. Svi su bili sredovječni i nisu imali povišen rizik od razvijanja polipa ili raka debelog crijeva. Dvije trećine ispitanika bilo je preteško, a pola ispitanika je vježbalo najmanje jedan sat tjedno.
Nakon provedenih kolonoskopija, istraživači su ustanovili kako su one osobe koje su vježbale jedan ili više sati tjedno bile izložene 25,3-postotnom riziku od polipa u odnosu na 33,2-postotni rizik kod osoba koje nisu bile toliko tjelesno aktivne.
“Nitko ne zna zašto je tjelovježba tako dobrobitna. Možemo postaviti par razumnih hipoteza… Puno rezultata povezuje polipe i pretilost. Možda je bitan inzulin i faktori rasta inzulina”, zbunjeni su bili voditelji istraživanja dobrobitima tjelesne aktivnosti.
Polip je izraslina tkiva crijevne stjenke
koja raste u unutrašnjost šupljine (lumena) crijeva i obično je
dobroćudan. Oni mogu na crijevnoj sluznici rasti slično kao što
bradavice rastu na koži.
Razlikuju se po veličini, a najčešće su smješteni u donjem dijelu
debelog crijeva i rektumu (završnom) debelom crijevu. Osobe koje imaju
polipe izložene su znatni većem riziku raka debelog crijeva, te zahtijevaju
operaciju kako bi se izrasline uklonile. U najvećoj se mjeri
dijagnosticiraju sasvim slučajno.
K. Horvat
