Ljudi s disleksijom imaju problema s čitanjem i bitno je znati da je to urođena poteškoća i da nema veze s inteligencijom. Međutim, osim poteškoća u čitanju, disleksija je određena teškoćama i u drugim područjima.
Posljednja istraživanja koja su objavljena u američkom časopisu Neuron pokazuju kako disleksija, na osobu koja je njome pogođena, puno više utječe od onoga što je uvriježeno u javnosti.
Učenje bilo čega novoga može biti izazov!
Znanstvenici su tijekom magnetne rezonance mozga osobama s disleksijom pokazivali fotografije nečega novoga, vidjeli su da se mnogo više naprežu kako bi to pohranili u svoj mozak. Čak nije bilo bitno radi li se o riječi, objektu, glasu ili iskustvu.
Zapravo je istina da problemi s čitanjem imaju malo toga s centrom u mozgu zaduženim za jezik, koliko je taj problem povezan s teškoćama pohranjivanja bilo kakvih novih informacija.
Najvažniji je korak u pristupu osobama s disleksijom pristati na duže učenje. Treba shvatiti da disleksičarima treba više vremena za pohranu informacija, stoga treba početi ranije nego kod ostalih osoba.
Recimo, osobe s disleksijom imaju problem i s prepoznavanjem lica drugih osoba. Stoga, disleksiju je moguće primijetiti i početi se ponašati onako kako treba i prije nego dijete krene u školu. Jednostavno, disleksija ne znači samo deficit kada je riječ o učenju novoga jezika i čitanju, nego puno više od toga. I toga svi učitelji i nastavnici trebaju biti svjesni.
Foto: Shutterstock
J. R.
