Tijekom školovanja djece, pa i ranije, mnogi roditelji su se susreli s problemom ušljivosti glave, odnosno vlasišta.
Iako sama pomisao na ušljivost uzrokuje nelagodu kod mnogih, važno je znati da pojava ušljivosti nije vezana za higijenu niti imovinski status djeteta, kao što uš nije prijenosnik nikakvih zaraznih bolesti. Svrbež je jedan od prvih pokazatelja da je dijete dobilo uš, a nastaje zbog upornog, dugotrajnog „češkanja” i iritacije kože te može napraviti sitne ekskorijacije (ranice) na glavi.
Parazitna bolest
Ušljivost glave jest parazitna bolest koji uzrokuje sitni ektoparaziti (lat. Pediculus humanus capitis), veličine 2-3 mm. Brzo se razmnožavaju i vrlo često dobivaju razmjere epidemije ukoliko se ne tretiraju na pravilan način. Najčešće se javlja kod djece predškolske ili školske dobi u kolektivnim sredinama.
Uš se hrani se krvlju s vlasišta, a ženka uš polaže jajašca (gnjide) na pojedine vlasi, gdje ih fiksira ljepljivom supstancom. Mjesta gdje se mogu najčešće uočiti gnjide su na zatiljku, iza uha i na sljepoočnicama.
Ušljivost se prenosi s jedne glave na drugu prilikom bliskog kontakta tijekom zajedničke igre i učenja ili korištenjem zajedničkih češljeva, četki za kosu, kapa, ukrasnih traka za kosu, jastuka/jastučnica, ručnika, ovratnika na odjeći i ostalog. Izvan vlasišta, uš može preživjeti do 48 sati, nakon čega bez hrane ugiba. Izvor zaraze je jedino čovjek/dijete koje ima u vlasištu uš, gnjidu ili larvu. Gnjide su duguljaste, bjelkaste, a kasnije žućkaste tvorbe, veličine do 1 mm. Iz gnjida nakon 3 do 7 dana izmili larva koja se tri puta presvlači i postaje spolno zrela uš nakon 14 dana. Ako se gnjide ne odstrane mehanički (dugotrajnim iščešljavanjem) nakon 7 dana će se izleći larva koja može prijeći na drugo dijete. Odrasla ženka živi oko 30 dana te u tom razdoblju snese oko 100 jajašaca. Jajašca se teže uočavaju na svijetloj kosi, a mogu se zamijeniti s prhuti. Za razliku od prhuti gnjida stoji čvrsto zalijepljena za vlas i jedino je možete mehanički ukloniti, odnosno skinuti s vlasi.
Kako unuštiti uši i jajašca?
Postoje raznovrsna sredstva za uništavanje ili mehaničko uklanjanje uši i jajašaca (gnjida) koje se mogu kupiti u ljekarnama kao što su različiti šamponi. Oni su pretežno djelotvorni za žive uši i treba se pridržavati uputa proizvođača u postupku tretiranja. Nijedno sredstvo ne ubija jajašca pa svaki kemijski preparat treba ponovno nanijeti sedam dana kasnije čime se uklanjaju uši koje su se možda izlegle nakon prvog tretmana. Važno je zaustaviti reproduktivni lanac i ukloniti s vlasišta sve gnjide. U tretiranju gnjida se koristite gusti češljevi za mehaničko iščešljavanje vlasišta.
Najprirodniji, a ujedno i najučinkovitiji način uklanjanja gnjida jest dugotrajno iščešljavanje. Djetetu nagnite glavu prema naprijed i iščešljavajte kosu od korijena do vrha vlasi. Napravite otopinu jabučnog octa ili limunovog soka i vode (1:1) u koju ćete umočiti gusti češalj i dugotrajno iščešljavajte dok ne uklonite jajašca. Električni češljevi su učinkoviti za uklanjanje uši , ne i za gnjide. Kod pojave ušljivosti preporuča se pogledati kosu svim ukućanima.
Upozorite djecu da ne razmjenjuju s drugima kape, šalove, ručnike i četke za kosu. Ukoliko dijete ima dužu kosu, potrebno ju je zavezati prije odlaska u kolektiv. Operite svu posteljinu i pribor za kosu na temperaturi iznad 60°C. Operite odjeću, plišane igračke, kape i šalove, a sve što se ne može prati, stavite u plastičnu vreću i dobro zatvorite na 14 dana.
I kada uklonite uš i gnjide, važno je nastaviti učestalo pregledavati i iščešljavati vlasište svim ukućanima kako bi ste bili sigurni da ste ih u potpunosti uklonili. Na tržištu su dostupni i repelenti u spreju koji preventivno odbijaju uš, a potrebno ih je raspršiti po vlasištu, prije odlaska djeteta u kolektiv. Problem ušljivosti vlasišta djece u dječjim kolektivima je dugotrajan proces koji zahtjeva suradnju roditelja, škole, školske medicine i higijensko-epidemiološke službe.
Uloga roditelja je najvažnija, samo njihovim upornim ponavljanjem preporučenih postupaka je moguće suzbiti ušljivosti.
Autor: Martina Tirić,bacc.med.techn., Služba za školsku i adolescentnu medicinu
