Posve je netočno govoriti o neplodnosti žena. Uvijek govorimo o neplodnom paru jer za trudnoću je potrebno dvoje – žena i muškarac i stoga u humanoj reprodukciji govorimo o muškom i ženskom faktoru neplodnosti.
I kada analiziramo neplodne parove, uzroci neplodnosti su zapravo distribuirani polovično odnosno 50% ženski – 50% muški faktor. Gledano protokom vremena muški faktor sterilnosti je u porastu i kažu da će evolucijski gledano biti puno više problema sa muškim nego sa ženskim sterilitetom. Uzrok tome je to što su terapijske opcije kod muškog steriliteta mnogo oskudnije i lošije nego na polju ženskog steriliteta. Po postotku neplodnih parova Hrvatska spada u razvijeni svijet – on iznosi oko 15% svih parova. Postotak neplodnih parova raste i prije svega je posljedica odgađanje roditeljstva odnosno rađanje u kasnijoj životnoj dobi. Na taj način na ženski i muški reproduktivni trakt mogu djelovati patološki procesi kojima trebaju godine da bi pokazali svoj nepovoljni infekt.
Laboratorijske pretrage koje trebate napraviti tijekom trudnoće
Uzroci neplodnosti
Uzroci neplodnosti su brojni i pokušat ću ih samo nabrojiti – jer kada bismo svaki detaljnije elaborirali – ispalo bi cijelo poglavlje udžbenika. Premda znamo za mnoge uzroke neplodnosti za barem dvadesetak posto neplodnih parova ne znamo uzrok jer premda su rezultati svih učinjenih pretraga uredni ne dolazi do željene trudnoće. Kod muškaraca se radi o poremećajima uzrokovanim količinom sperme, broja spermatozoida, i njihovom pokretljivošću te na kraju morfologijom spermatozoida (patološke, abnormalne forme spermatozoida). Poznati uzroci su izostanak spuštanja testisa iz trbušne šupljine u skrotum, neke infekcije – virusne ili bakterijske i na kraju povrede muškog reproduktivnog trakta koje nisu rijetkost. No, osim ovih poznatih uzroka mnogo je više slučajeva gdje je uzrok posve nepoznati.
Sve što morate znati o anemiji u trudnoći
Kod žena najčešći uzrok sterilnosti je izostanak ovulacije, a slijedi izostanak prohodnosti jajovoda (stručno to zovemo mehaničkim faktorom). Uzrok neprohodosti jajovoda su bakterijske infekcije (”upale jajnika”- kako ste to kaže u uobičajenom žargonu) te proces kojeg zovemo endometriozom. Kod ženskog steriliteta uzroci mehanizmi su dijagnostički dostupniji i izvjesniji pa su u terapijske mogućnosti mnogo bolje nego kod muškog steriliteta.
Postavljanje dijagnoze i liječenje
Nakon postavljanja dijagnoze i identifikacije uzroka donosi se odluka o načinu liječenja kojeg zovemo metodama potpomognute oplodnje. Postoje brojne metode liječenja odnosno potpomognute oplodnje (MPO) kojima nastojimo iskoristiti ”dobar, funckonirajući dio” muške odnosno ženske reproduktivne sposobnosti i optimizirati uvjete za kontakt spermatozoida u jajne stanice te nakon postignute oplodnje radimo implantaciju, odnosno usađivanje zametka u šupljinu maternice.
Znate li koji su najčešći uzroci neplodnosti kod muškaraca i žena?
Kod parova kod kojih postoji tzv. idiopatska neplodnost (takvih je 10-20% neplodnih parova) – a to su oni kod kojih su svi nalazi uredni, a nema trudnoće (dakle nemamo današnjim dijagnostičkim metoda pojma o čemu se zapravo radi) postoji protekom vremena i mogućnost spontanog zanošenja bez ikakvog liječenja – i to je u pravilu ”kada se izgubi svaka nada” da će do trudnoće uopće doći što vjerojatno u polje steriliteta uvodi i psihički faktor.
Rak vrata maternice – prevencija, dijagnoza i liječenje
Trudnoća nakon dijagnoze
Trudnoću, nakon postavljanja dijagnoze, kontroliramo i nadziremo kao i svaku drugu. Naime, trudnoća je trudnoća bez obzira na to je li do nje došlo slučajno ili se radi o trudnoći koja je rezultat visoko sofisticiranog, često tada i vrlo i skupog postupka MPO-a. Dakle nema nikakve specijalne kontrole i postupka kojeg ne bismo radili i u svakoj drugoj trudnoći. Kontrole bi bilo dobro raditi u stručno opremljenim centrima koji će eventualno rano prepoznati i tretirati patološke procese koji se mogu pojaviti u trudnoći.
Savjeti za parove
Kod obrade svakog potencijalno neplodnog para treba imati osjećaj za mjeru, to jest ne progaesiti nešto sterilitetom ako do trudnoće ne dođe u nekoliko mjeseci. Što više panike oko toga kako ”moram zanijeti ” i zašto se to već ne događa ili eto svi mogu, a mi ne možemo je u pravilu kontraproduktivno.
Rad na trudnoći se ne bi trebao svesti na ”posao” nego to treba biti užitak.
Dakle treba si uzeti dovoljno vremena, a to je barem godinu dana. Ako nakon proteka od godinu dana nema rezultata tada treba započeti sa dijagnostikom. Nemojte naravno otići u drugu krajnost da prođu godine i da se prava pomoć zatraži tek u četrdesetima kada biologija čini da je plodni potencijal objektivno smanjen.
Ginekolog otkriva kako prepoznati prve znakove trudnoće
Foto: Shutterstock
