Što se dogodi da ljudi nakon toliko zajednički provedenih godina odjednom shvate da to ipak nije to?
Martin i Valentina su u društvu slovili kao sretan par: bili su vrlo sposobni, uspješni u svojim poslovima, financijski situirani i imali su tri kćeri u dobi od 7, 9 i 11 godina. Naizgled su djelovali prilično zadovoljno. No, privid je bio potpuno drugačiji od realnosti. Nakon 15 godina braka Valentina je potražila pomoć psihoterapeuta (pod velom tajne od supruga) jer se osjećala jako nesretnom u braku. Iako između nje i supruge nije bilo svađa, već je dugo osjećala da između njih više ne postoji odnos kao partnera. Oni su bili dobar tim: uviđavni za međusobne poslovne obaveze, vrlo organizirani u žongliranju između posla i brige oko djece i svakodnevnih kućanskih poslova – Martin je bio jako dobar tata i osoba na koju se moglo osloniti. Ali partnerski odnos koji je uključivao međusobnu bliskost, ljubav, osmijehe, veselje, iskrenost, tugu – nije postojao. Valentina je potražila pomoć psihoterapeuta jer je osjećala da je taj brak sve više guši, činjenica da je sve u redu a ništa nije u redu je blokira a misao o razvodu braka nije ju nimalo tješila. Osjećala se zarobljenom. S Martinom nije mogla o tome razgovarati jer je on u potpunosti izbjegavao razgovore o njima i njihovom odnosu a pri jednoj spomeni na bračnog terapeuta između njih se stvorio zid.
Zašto se brakovi raspadaju?
Primjera poput Martina i Valentine je sve više. Usprkos uvriježenom mišljenju o tzv. “kriznoj sedmoj godini”, statistika kaže da je najviše raskinutih bračnih zajednica bilo između desete i četrnaeste godine braka. Nadalje, sve je više brakova (u odnosu na generacije naših djedova i baka) koji se razvode i u već poodmaklom stažu. Zašto je tako?
Samo hrabro! Nije smisao života izbjegavati padove već naučiti se dizati
U Hrvatskoj se razvodi svaki treći brak. Kao glavni uzrok za raspad braka navode se nepomirljive razlike u karakterima, nespremnost na kompromise i posljedično nemogućnost zajedničkog života.
Kad brakova s kraćim stažem, ovaj razlog zaista ima smisla: naime, pojedini parovi dožive ljubav u kojoj ih privlači partner potpuno drugačiji od njih i tijekom faze zaljubljenosti te razlike djeluju na njih kao magnet.
No, tijekom vremena partneri shvaćaju da im je teško živjeti s osobom koja ima potpuno drugačije interese, navike i želje od njih te ih takva zajednica „guši“. Kako je danas sve manji broj žena (u odnosu na generacije prije nas) financijski i logistički neovisan o supružniku, tako više nije u poziciji da nema izbora te se lakše odlučuje sreću potražiti s nekim drugim. I tu se postavlja pitanje što se onda događa s partnerima koji se razvode nakon dužeg staža koji su već mnogo ranije mogli shvatiti da nisu kompatibilni s partnerom.
Ostati u braku zbog djece ili ne?
Iako ne možemo generalizirati i sve razloge svrstati u jednu kategoriju, kod raskinutih bračnih zajednica s dužim stažem moguće jest da su parovi s rastavom braka odlučili pričekati do odrastanja djece. Većina roditelja smatra da je za djecu razvod velika trauma te se odlučuju na suživot s partnerom upravo radi djece.
No, brojna istraživanja su pokazala da je za djecu i njihovo psihofizičko zdravlje puno bolje da odrastaju sa sretno rastavljenim roditeljima nego s roditeljima koji žive u nesretnom braku.
Iako se roditelji mogu truditi prikriti stvarnu situaciju, činjenica jest da djeca poput malih radara mogu osjetiti da nešto nije u redu. A posebice ukoliko su stalno prisutno svađe roditelja i netrpeljivost – tada „umjetno“ održavanje braka na životu zaista nema smisla i poprilično šteti djeci.
Krediti i druge odgovornosti…
Osim namjera da poštede djecu, također je moguće da se jedan dio parova odlučuje pričekati s rastavom braka jer su u pojedinom periodu života financijski ovisni jedno o drugome – veliki krediti na koje često odlazi jedna cijela plaća, troškovi oko djece i slično – sprečavaju ih da se upute u samostalan život bez partnera. No, s većom financijskom neovisnošću (otplatom kredita, dobivanjem nasljeđa itd.) veća je vjerojatnost da se odluče odmaknuti od osobe s kojom zapravo ne žele živjeti.
Psiholog otkriva zašto je baš vama teško izgubiti kilograme
Postoje i ljudi koji su možda dugi niz godina „gurali pod tepih“ nezadovoljstvo, provodili dane i noći na poslu kako bi iskrivili bolnu realnost. Možda su poput naše Valentine s početka članka osjetili da između njih i partnera nema bliskosti, da samo „odrađuju brak“. Možda je osoba s kojom žive dobra osoba no između njih je odavno nestala spona koja ih veže jer nisu ulagali u odnos, jer su se posvetili drugim obavezama (roditeljstvu, poslu itd.) a partnerski odnos zanemarili. U nekom periodu života – najčešće kada ostane malo više vremena za promišljanje, analiziranje i suočavanje sa samim sobom – ljudi mogu shvatiti da njihov brak ne ispunjava (a možda ni nikada nije) njihova očekivanja i da više nemaju vremena odgađati odluku o razvodu. Svjesni da su već prevalili veliki dio životnog puta, ne žele zrele godine i starost provoditi duboko nesretni i nezadovoljni. I u tom slučaju nije neobično što se pojedini brakovi raspadaju i nakon 20 godina staža.
Što god bio uzrok rastave braka, donijeti odluku o istome sigurno nije lako
Čak i kada smo nesretni s osobom s kojom živimo, odvajanje od nekoga s kime smo do jučer djelili velik dio našeg života je prilično stresno. Ni održavanje braka nije jednostavno – unatoč idealističkim porukama koje dobivamo iz medija, suživotom s drugom osobom uviđamo da veza i brak ne znače uvijek svakodnevnu romantiku, veselje i smijeh.
U suživotu zaista moramo biti spremni na „dobro i zlo“, na dobre i loše dane, na međusobne kompromise, na prihvaćanje druge osobe takvom kakva jest sa svim njezinim vrlinama i manama.
To nije nimalo lako – no ako ulažemo u odnos, ako se trudimo (a ne očekujemo da će se odnos razvijati sam od sebe), ako u konačnici osjećamo podršku i razumijevanje unatoč povremenim nesuglasicama, ako je i dalje znatno više pozitivnih stvari – to je odnos za koji se vrijedi boriti. No ako je razumijevanje i podršku zamijenjila netrpeljivost, kronično nezadovoljstvo, neprihvaćanje partnera, različiti pogledi na svijet i ako se kumulira ljutnja – tada je puno bolje sreću potražiti na različitim adresama.
Foto: Shutterstock
