Astigmatizam je čest poremećaj vida koji uzrokuje zamućen ili iskrivljen vid na svim udaljenostima, a mnogi ljudi nisu ni svjesni da ga imaju. Iako se ne može izliječiti, moderna oftalmologija nudi brojna rješenja za korekciju, od naočala do naprednih laserskih zahvata.
Astigmatizam je jedna od najčešćih refrakcijskih grešaka oka, stanje u kojem rožnica, prozirni prednji dio oka, ili ponekad očna leća, nije savršeno okrugla. U idealnom slučaju, oko ima oblik pravilne lopte, što omogućuje da se svjetlosne zrake koje ulaze u oko ravnomjerno lome i fokusiraju u jednoj točki na mrežnici, stvarajući oštru sliku. Međutim, kod osoba s astigmatizmom, rožnica je često izdužena i podsjeća na oblik ragbi lopte. Zbog te nepravilne zakrivljenosti, svjetlost se ne lomi jednako u svim smjerovima, što rezultira time da se zrake fokusiraju na više točaka ispred ili iza mrežnice. Posljedica je zamagljen, nejasan ili iskrivljen vid na svim udaljenostima, neovisno o tome gledate li bliske ili daleke objekte. Ovaj se poremećaj često javlja u kombinaciji s drugim refrakcijskim greškama poput kratkovidnosti (miopije) ili dalekovidnosti (hiperopije).
Uzroci su genetske prirode
Uzroci astigmatizma uglavnom su genetske prirode, što znači da je sklonost nasljedna i često prisutna od rođenja. Mnoge se bebe rađaju s blagim astigmatizmom koji se u većini slučajeva ispravi sam od sebe tijekom prve godine života. Iako liječnici ne znaju točan razlog zašto se oblik rožnice razlikuje od osobe do osobe, poznato je da se astigmatizam može razviti i kasnije u životu. Ponekad može biti posljedica ozljede oka, određene očne bolesti ili se može pojaviti nakon kirurškog zahvata na oku, poput operacije mrene. Važno je razbiti čest mit da čitanje u slabo osvijetljenom prostoru ili sjedenje preblizu televizoru može uzrokovati ili pogoršati astigmatizam; takve navike mogu uzrokovati naprezanje očiju, ali ne i promjenu strukture rožnice. U rijetkim slučajevima, uzrok može biti keratokonus, progresivna bolest kod koje rožnica postaje tanja i izbočuje se u obliku stošca.
Simptomi astigmatizma mogu se razvijati sporo i razlikovati se od osobe do osobe, a neki ljudi s vrlo blagim oblikom možda neće imati nikakve primjetne smetnje. Najčešći znak je zamagljen ili iskrivljen vid na blizu i na daleko, koji se često opisuje kao da slika ima sjenu ili je blago udvostručena. Zbog stalnog pokušaja oka da kompenzira nepravilno fokusiranje, česti su i drugi simptomi poput naprezanja očiju, osobito nakon dugotrajnog čitanja ili rada na računalu, te učestale glavobolje. Mnogi ljudi nesvjesno škilje kako bi pokušali izoštriti sliku. Jedan od karakterističnih problema je i otežan noćni vid, što može predstavljati poseban izazov tijekom vožnje noću zbog rasipanja svjetla od farova i ulične rasvjete.
Najčešći znak je zamagljen ili iskrivljen vid na blizu i na daleko, koji se često opisuje kao da slika ima sjenu ili je blago udvostručena
Rana dijagnostika ključna je, posebice kod djece koja često nisu svjesna da im je vid zamućen jer ne znaju kako bi “normalan” vid trebao izgledati. Zbog toga se rijetko žale na probleme s vidom. Ako se ne korigira na vrijeme, astigmatizam kod djece može dovesti do ozbiljnijih problema, kao što je ambliopija, poznatija kao “lijeno oko”, stanje u kojem mozak počinje ignorirati sliku iz oka sa slabijim vidom, što može rezultirati trajnim smanjenjem vidne oštrine. Također, nekorigirani vid može značajno utjecati na djetetov uspjeh u školi i sudjelovanje u sportskim aktivnostima. Zato su redoviti preventivni pregledi vida kod pedijatra ili oftalmologa iznimno važni u ranom djetinjstvu.
Za najdetaljniji prikaz oblika rožnice koristi se kornealna topografija, tehnika koja stvara trodimenzionalnu mapu površine rožnice, što je posebno važno kod planiranja kirurških zahvata.
Kako se postavlja dijagnoza?
Astigmatizam dijagnosticira oftalmolog ili optometrist tijekom sveobuhvatnog pregleda oka. Pregled započinje testom vidne oštrine, gdje se od pacijenta traži da čita slova s grafikona na određenoj udaljenosti. Ključni dio dijagnostike je refrakcijski test, tijekom kojeg se koristi uređaj zvan foropter. Pacijent gleda kroz niz različitih leća dok liječnik postavlja pitanja poput “koja je slika jasnija, prva ili druga?”, kako bi precizno odredio dioptriju. Za mjerenje zakrivljenosti rožnice koristi se keratometar, a moderni uređaj, autorefraktor, pomaže u mjerenju refrakcijske greške tako što usmjerava svjetlost u oko i analizira kako se ona odbija od mrežnice. Za najdetaljniji prikaz oblika rožnice koristi se kornealna topografija, tehnika koja stvara trodimenzionalnu mapu površine rožnice, što je posebno važno kod planiranja kirurških zahvata.
Mogućnosti korekcije za jasan vid
Iako se astigmatizam ne može izliječiti, on se vrlo uspješno korigira. Najuobičajenije i najmanje invazivno rješenje su korektivne naočale s cilindričnim lećama koje kompenziraju nepravilan oblik rožnice i omogućuju pravilno fokusiranje svjetlosti. Druga popularna opcija su kontaktne leće. Za astigmatizam se koriste posebne, takozvane torične kontaktne leće koje imaju različite jakosti u različitim meridijanima i dizajnirane su tako da ostanu stabilne na oku bez rotacije. Za osobe s težim oblicima astigmatizma, polutvrde plinopropusne (RGP) leće mogu pružiti još oštriji vid.
Za one koji traže trajnije rješenje, refraktivna kirurgija nudi izvrsne rezultate. Suprotno starim zabludama, moderni laserski zahvati poput LASIK-a, PRK-a ili SMILE-a mogu vrlo učinkovito i trajno preoblikovati rožnicu i ispraviti astigmatizam. Kod starijih pacijenata, osobito onih iznad 55 godina ili onih s početnom mrenom, kao alternativa se nudi operacija ugradnje intraokularne leće. Tijekom ovog postupka, prirodna leća oka zamjenjuje se umjetnom toričnom lećom koja trajno korigira astigmatizam. Najbolja opcija korekcije ovisi o visini dioptrije, zdravlju oka i životnom stilu pojedinca, a konačnu odluku treba donijeti u dogovoru s oftalmologom.
( Ordinacija.hr )
