Kronični duodenitis podmukla je i dugotrajna upala početnog dijela tankog crijeva koja se često maskira u druge probavne smetnje. Pravilna dijagnoza i stroga dijeta ključni su za sprječavanje ozbiljnih komplikacija i povratak kvalitete života.
Tupa, grizuća bol u gornjem dijelu trbuha, nadutost i mučnina simptomi su koje mnogi pripisuju stresu, no oni mogu biti znak kroničnog duodenitisa. Riječ je o dugotrajnoj upali sluznice dvanaesnika, prvog dijela tankog crijeva koji se nastavlja na želudac. Za razliku od akutnog oblika koji prolazi za nekoliko dana, kronični duodenitis traje mjesecima, ponekad i godinama, s cikličkim izmjenama razdoblja pogoršanja i prividnog poboljšanja, što ga čini izuzetno frustrirajućim stanjem koje narušava svakodnevno funkcioniranje.
Glavni pokretači upale
Glavni pokretač ove uporne upale najčešće je infekcija bakterijom Helicobacter pylori, koja uništava zaštitnu sluznicu i, ako se ne liječi, može opstati doživotno. Međutim, ona nije jedini krivac. Dugotrajna upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova poput ibuprofena, kronični stres koji potiče lučenje želučane kiseline, pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola te autoimuna stanja kao što su celijakija ili Crohnova bolest također mogu izazvati ili pogoršati upalni proces.
Zbog nespecifičnih simptoma koji se preklapaju s gastritisom, postavljanje točne dijagnoze ključan je korak. Liječnik se ne može osloniti samo na opisane tegobe, već je zlatni standard za potvrdu bolesti endoskopski pregled. Ovim se postupkom pomoću cijevi s kamerom izravno vizualizira stanje sluznice, a liječniku omogućuje uzimanje uzorka tkiva (biopsija) za analizu i testiranje na prisutnost H. pylori. Dodatno se mogu raditi i krvne pretrage koje mogu otkriti anemiju kao posljedicu krvarenja te izdisajni testovi.
Pristup liječenju ovisi o uzroku upale. Ukoliko se potvrdi infekcija s H. pylori, nužna je njezina eradikacija kombinacijom antibiotika, što obično traje dva tjedna. Neovisno o uzroku, temelj terapije su lijekovi koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline, poput inhibitora protonske pumpe (IPP), jer oni sluznici daju vrijeme za oporavak. Uz medikamente, neizostavan dio oporavka je i promjena životnih navika, što uključuje prestanak pušenja, smanjenje unosa alkohola i aktivno upravljanje stresom, jer psihička napetost izravno utječe na zdravlje probavnog sustava.
Ključ uspjeha: Što jesti, a što izbjegavati?
Prehrana, tzv. “ulkusna dijeta”, ključna je za smirivanje simptoma. Cilj je jesti lako probavljivu hranu koja neće nadražiti upaljenu sluznicu, u manjim i češćim obrocima. Na jelovniku bi se trebala naći kuhana ili pirjana hrana, poput nemasnog mesa (piletina, puretina), bijele ribe, svježeg posnog sira i jaja. Od ugljikohidrata prednost imaju bijela riža i krumpir. Povrće poput mrkve i tikvica treba biti dobro kuhano, a od voća su najsigurniji izbor banane. Blagi biljni čajevi, med i sok od svježeg kupusa mogu dodatno pomoći u ublažavanju upale.
Namirnice s crne liste koje pogoršavaju stanje
Za oporavak sluznice nužno je strogo izbjegavati namirnice koje potiču lučenje kiseline. Na crnoj listi su pržena, masna i jako začinjena jela. Alkohol, kava, jaki čajevi i svi gazirani napitci trebali bi biti potpuno isključeni. Potrebno je izbjegavati kiselo voće (citrusi) i proizvode od rajčice, kao i sirovi luk i papriku. Masna mesa, suhomesnati proizvodi, grickalice i slatkiši također mogu pogoršati simptome. Posljednji obrok trebao bi biti najmanje tri sata prije spavanja.
Moguće komplikacije i kada potražiti hitnu pomoć
Ignoriranje simptoma može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Dugotrajna upala može uzrokovati duodenalne ulkuse (čireve) koji mogu krvariti. Znakovi za uzbunu koji zahtijevaju hitnu pomoć su povraćanje krvi nalik talogu kave ili pojava crne, katranaste stolice. Druge komplikacije uključuju suženje dvanaesnika i malapsorpciju željeza koja vodi u anemiju. Zbog toga se nakon početka terapije često preporučuje kontrolna endoskopija za 4 do 6 tjedana kako bi se provjerilo je li upala sanirana.
( Ordinacija.hr )
