Hernija trbušne stijenke, poznatija kao kila ili bruh, česta je pojava koja često započinje kao bezopasna izbočina. Međutim, ako se ne prati i ne liječi na vrijeme, može dovesti do ozbiljnih, pa čak i po život opasnih komplikacija.
Hernija nastaje kada unutarnji organ ili masno tkivo, najčešće dio crijeva, prodre kroz oslabljeni dio mišića ili vezivnog tkiva koje ga inače drži na mjestu. Mehanizam je sličan izbočenju na oštećenoj automobilskoj gumi, gdje unutarnja guma probija kroz oslabljeni vanjski sloj. Ta slabost u trbušnoj stijenci može biti urođena, ali se češće razvija tijekom života kao posljedica starenja, prethodnih operacija ili ozljeda. Iako se može pojaviti na više mjesta, najčešće se javlja u preponama, oko pupka ili na mjestu ožiljka od prijašnjeg kirurškog zahvata.
Dva faktora: slabosti trbušnog zida i povećanog tlaka unutar trbušne šupljine
Do pojave kile dolazi zbog kombinacije dva ključna faktora: slabosti trbušnog zida i povećanog tlaka unutar trbušne šupljine. Dok slabost tkiva može biti posljedica genetike ili starenja, tlak se povećava zbog niza svakodnevnih aktivnosti i stanja. Kronični kašalj, primjerice kod pušača ili osoba s bolestima pluća, stalno naprezanje kod zatvora, podizanje teških tereta, pretilost te trudnoća značajno povećavaju rizik. Zbog anatomske specifičnosti, muškarci su podložniji razvoju preponske (ingvinalne) kile, koja je i najčešći tip hernije uopće i pogađa oko 25 posto muške populacije tijekom života.
Mnogi ljudi ne osjećaju bol, već samo pritisak, nelagodu ili tupu bol na mjestu izbočenja. Ovisno o lokaciji, mogu se javiti i specifični simptomi, poput oticanja mošnji kod muškaraca ako se preponska kila spusti u skrotum.
Najprepoznatljiviji simptom je vidljiva izbočina ili kvrga ispod kože, koja se može pojaviti samo povremeno, primjerice tijekom naprezanja, kašljanja, smijanja ili podizanja tereta, a nestati u ležećem položaju. Mnogi ljudi ne osjećaju bol, već samo pritisak, nelagodu ili tupu bol na mjestu izbočenja. Ovisno o lokaciji, mogu se javiti i specifični simptomi, poput oticanja mošnji kod muškaraca ako se preponska kila spusti u skrotum. Postoji više vrsta kila, a među najčešćima su, uz spomenutu ingvinalnu, još i pupčana (umbilikalna) kila, česta kod novorođenčadi i odraslih s prekomjernom težinom, te incizijska kila, koja se može razviti mjesecima ili čak godinama nakon operacije abdomena.
Najozbiljnija komplikacija je strangulacija, koja nastaje kada uklješteno tkivo ostane bez opskrbe krvlju. To je hitno medicinsko stanje koje uzrokuje naglu, jaku i neprekidnu bol, često praćenu mučninom i povraćanjem
Iako većina kila nije hitno stanje, opasnost nastaje kada se dio crijeva ili tkiva zaglavi u otvoru trbušne stijenke, što se naziva uklještenje ili inkarceracija. Takvo stanje postaje znatno bolnije, a izbočina se više ne može vratiti u trbušnu šupljinu. Najozbiljnija komplikacija je strangulacija, koja nastaje kada uklješteno tkivo ostane bez opskrbe krvlju. To je hitno medicinsko stanje koje uzrokuje naglu, jaku i neprekidnu bol, često praćenu mučninom i povraćanjem. Ako se ne operira unutar nekoliko sati, može doći do odumiranja tkiva (nekroze) i po život opasne upale potrbušnice. Bilo kakva nagla promjena u boli ili izgledu kile znak je za hitan odlazak liječniku.
Kirurško liječenje jedino trajno rješenje
Dijagnoza se najčešće postavlja jednostavnim fizikalnim pregledom, a ponekad se koriste i dijagnostičke metode poput ultrazvuka. S iznimkom nekih pupčanih kila kod dojenčadi koje se mogu same povući, hernije ne nestaju bez liječenja i imaju tendenciju rasta. Stoga je jedino učinkovito i trajno rješenje kirurški zahvat. Cilj operacije je vratiti izbočeno tkivo natrag u trbušnu šupljinu te zatvoriti i ojačati oslabljeni dio trbušne stijenke. Kako bi se spriječilo ponovno javljanje kile (recidiv), oslabljeno se mjesto najčešće ojačava ugradnjom sintetičke mrežice, koja služi kao potpora i potiče stvaranje čvrstog vezivnog tkiva.
Moderna kirurgija za brži oporavak
Operacija kile danas se može izvesti na nekoliko načina. Klasična, otvorena operacija i dalje se koristi, osobito kod vrlo velikih ili kompliciranih kila. Međutim, sve se češće primjenjuju minimalno invazivne metode poput laparoskopske i robotske kirurgije. Ove tehnike koriste nekoliko malih rezova kroz koje se uvode kamera i specijalizirani instrumenti. Prednosti su značajne: manja postoperativna bol, brži oporavak i povratak svakodnevnim aktivnostima te bolji estetski rezultat. Robotska kirurgija, kao najnapredniji oblik, omogućuje kirurgu još veću preciznost i kontrolu. Zahvaljujući napretku u kirurškim tehnikama, mnogi se zahvati izvode u sklopu jednodnevne kirurgije, što znači da pacijent istog dana može biti otpušten kući. ( Ordinacija.hr )
