Dolazi sezona skijanja, no prije nego što se zaputite na skijaške staze, pripazite na najčešće ozljede koje se događaju uslijed padova.
Gotovo polovina hrvatskih građana planira zimsko putovanje u inozemstvo, a skijanje planira 19 posto građana, što je pet posto manje nego lani, pokazuje anketa MasterIndex. Kako je izvijestio poslovni.hr, kod onih koji ne planiraju putovati u inozemstvo, glavni razlozi za njih 46 posto su financije, to što i inače ne putuju zimi 51 posto, a tek ih manji udio, po četiri posto, to ne planira zbog geopolitičkih nesigurnosti ili prirodnih katastrofa.
Još jedan razlog zbog kojih pojedinci odustaju od ovog sporta su ozljede na skijanju i snowboardingu. Na stotine tisuća skijaša godišnje doživi neku vrstu ozljede, a dva do četiri incidenta se dogode na 1000 dana skijanja.
Najčešće ozljede
Ozljede donjih ekstremiteta najčešće su ozljede povezane s alpskim skijanjem, pri čemu je koljeno posebno izloženo riziku.
Koljeno
Prilikom pada dolazi do rotacije gornjeg dijela tijela, gležanj i potkoljenica su fiksirani u pancerici, sila se prenosi na koljenski zglob pri čemu najčešće stradaju kolateralni ligamenti i prednju križni ligament, a nisu rijetke niti ozljede meniska i hrskavice koljena. Međutim, većina ozljeda koljena se odnosi se na istegnuća ligamenata što predstavlja lakše ozljede koje se konzervativno liječe, mirovanjem i ponekad imobilizacijom.
U slučajevima kada koljeno otekne i kada je bolno obavezno je napraviti ortopedski pregled, adekvatnu dijagnostičku obradu što osim standardnog RTG-a najčešće zahtjeva i magnetsku rezonancu kako bi se utvrdio stupanj ozljede. Po utvrđivanju stupnja ozljede često pacijente treba i operacijski liječiti što ponajprije podrazumijeva rekonstrukciju prednje križne sveze, šivanje meniska ili djelomično uklanjanje meniska te reparaciju hrskavice koljena što danas radimo transplantacijom vlastite hrskavice pacijenta Autocart metodom.
Kod teških ozljeda u području koljena i potkoljenice, kada se skijaš ne može osloniti na nogu nakon pada, obavezno treba pozvati hitnu službu kako bi se noga imobilizirala i pacijenta pregledalo u najbližoj bolnici gdje će se prije svega treba isključiti koštana trauma tj. prijelom kosti, a nakon toga odlučiti jeli pacijent sposoban za transport (što najčešće jest) ili je potrebno hitno operacijsko liječenje.
Kako bi se izbjegle ozljede izuzetno je bitno naglasiti da se treba fizički pripremiti za skijanje jačanjem mišića koljena, pogotovo natkoljenice. Naime, puknuće prednje križnog ligamenta je poraslo za čak 200 posto zbog sve bržeg skijanja bez adekvatne fizičke pripreme.
Gležanj i stopalo
Ozljede u području gležnja i stopala su rjeđe s obzirom na čvrstoću pancerice, ali svejedno se događaju, osobito kod snowboardera. Kod skijaša češća su uganuća gležnja s oštećenjem vanjskih ligamenata ili peronealnih tetiva, osobito prilikom hoda u pancerici ili sporije vožnje. Prijelomi gležnja češći su prilikom nagle rotacije, pada u bržoj vožnji ili pri sudaru s drugim skijašima, a stradavaju maleoli gležnja ili potkoljenica iznad samog ruba pancerice gdje je najveća sila na kost, tzv. ”boot-top” prijelom.
Kod snowboardera također su učestala uganuća s oštećenjem unutarnjih ligamenata gležnja, osobito pri doskoku nakon skoka ili kod nagle rotacije stopala, a tipičan je i tzv. snowboarderski prijelom gležanjske kosti koji nastaje pri naglom savijanju stopala prema gore uz vanjsku rotaciju. Liječenje ligamentarnih ozljeda najčešće je konzervativno, imobilizacijom kroz nekoliko tjedana i fizikalnom terapijom, dok se prijelomi kosti i puknuća tetiva češće liječe kirurški.
Ozljede gležnja i stopala je važno pravovremeno dijagnosticirati i adekvatno liječiti, a od iznimne je važnosti prevencija, prije svega adekvatnom fizičkom pripremom, pravilnim podešavanjem i odabirom skijaške cipele u kontekstu širine kalupa, tvrdoće i fleksibilnosti, pravilnim podešavanjem vezova i skijanjem prilagođenim vlastitim mogućnostima.
Rame
Najčešće ozljede ramena su iščašenje ključne kosti, iščašenja ramena kod mlađih skijaša, puknuće tetiva rotatorne manšete te prijelomi u području ramena.
Ozljede akromioklavikularnog zgloba tipična su posljedica direktnog pada na ramene. Raspon ozljede varira od blagih istegnuća do potpunog puknuća ligamentarnog kompleksa s vidljivom deformacijom ključne kosti. Nakon pada vidljiva je stepenica, kvrga na vrhu ramena. Većina ovih ozljeda liječi se konzervativno, uz kratku imobilizaciju i rehabilitaciju, dok su kirurški zahvati rezervirani za visoke stupnjeve nestabilnosti i sportaše s visokim funkcionalnim zahtjevima.
Luksacije (iščašenja) ramena najčešće nastaju pri padu na ispruženu ruku, padom na lakat ili direktnom udarcu u rame. Najčešće je riječ o prednjoj luksaciji ramena. Potrebno je što je moguće ranije reponirati rame i staviti kratkotrajnu imobilizaciju. Nakon povratka sa skijanja neophodno je napraviti radiološku obradu, prvenstveno magnetsku rezonanciju kako bi se dobio uvid o ozljede koje prate iščašenje ramena te donijela odluka o načinu liječenja. Kod većeg oštećenja ligamentno-labralnog kompleksa i impresijskog prijeloma glave nadlaktične kosti neophodna je operacija, najčešće artroskopska stabilizacija ramena kako bi se spriječilo ponovno iščašenje ramena. Kod ponavljanih luksacija, osobito kod mlađih i aktivnih skijaša, kirurška (artroskopska) stabilizacija predstavlja racionalan i dugoročno učinkovit izbor.
Rupture tetiva rotatorne manšete mogu nastati naglo, u jednom nepredvidivom trzaju, ili se nadovezati na prethodno oštećenu tetivu. Klinički se očituje bolom i nemogućnošću podizanja ruke. Akutne rupture rotatorne manšete zahtijevaju što je moguće ranije operacijsko liječenje zbog retrakcije, skraćenja tetive.
Kontuzije ramena s mogućim prijelom ili puknućem tetiva često se inicijalno podcijene, previde. Rendgenskom slikom može se dobiti uvid u stanje koštane traume, prijeloma ali se ne može vidjeti puknuće tetiva rotatorna manšete. Neophodno je napraviti ultrazvuk koji je brza i učinkovita dijagnostička pretraga kojem se može ustanovi puknuće tetiva rotatorne manšete.
Stabilni prijelomi gornjeg okrajka nadlaktične kosti i lopatice bez većeg pomaka ulomaka liječe se konzervativno, dok dislocirani ili kompleksni prijelomi zahtijevaju operacijski pristup.
Ručni zglob i šaka
Kod ozljede ruke javlja se bol na ozlijeđenom mjestu te veća ili manja oteklina i/ili hematom, te ograničenje pokreta i slabija snaga ozlijeđenog dijela ruke. Ukoliko nastane deformitet ruke radi se prijelomu s pomakom ulomaka ili iščašenju zgloba. Svakako je potrebno javiti se liječniku da su učini klinički pregled i radiološku obradu.
Jedna od najčešćih ozljeda ruke na skijanju je ozljeda ulnarnog kolateralnog ligamenta palca, poznat kao skijaški palac. Do takve ozljede palca dolazi zbog držanja štapa u ruci kod pada. Važno je pravovremeno javiti se liječniku koji će kliničkim pregledom, te slikovnom obradom koja uključuje ultrazvuk, RTG i prema potrebi MR palca ustanoviti težina ozljede i odredio način liječenja. Kod ozljeda blažeg stupnja liječenje je konzervativno imobilizacijom ortozom ili gipsom. Ukoliko je došlo do značajnije ozljede, veće nestabilnosti palca, avulzije koštanog fragmenta ili se ligament u potpunosti odvojio od kosti, obavezno je operacijsko liječenje. Ukoliko se ozljeda ne liječi adekvatno razvija se kronična nestabilnost palca koja onemogućuje čvrsti hvat predmeta palcem.
Prijelomi u području lakta i ručnog zgloba koji zahvaćaju zglobove često zahtijevaju operacijsko liječenje kako bi se vratila puna funkcija zgloba.
Važno je znati da neke ozljede u području ručnog zgloba nemaju odmah jako izraženu kliničku sliku (bolove, oteklinu, ograničenje kretnji) ili su te tegobe „maskirane“ prisutnošću neke druge ozljede većeg zgloba, poput luksacije ili prijeloma u području ramena ili prijelomom ili ozljedom ligamenata u području koljena. Zbog toga se nerijetko prijelomi skafoidne kosti, te ozljeda skafolunatnog ligamenta i triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa (TFCC) u startu „previde“ i od strane pacijenta, ali ponekad i od strane liječnika. Naime, kod tih ozljeda je nerijetko RTG koji se napravi nakon ozljede u potpunosti uredan. Posebno je to važno kod prijeloma skafoida jer u pojedinim slučajevima RTG može biti uredan i do tri tjedna. Zbog toga je u slučaju prisutnosti stalnih bolova u području ručnog zgloba potrebno učiniti dodatnu slikovnu obradu ručnog zgloba MR-om i/ili CT-om.
Kralježnica
U ukupnom broju skijaških ozljeda, ozljede kralježnice zauzimaju manji dio, međutim zajedno s ozljedama glave najčešći su razlog za hospitalizaciju među rekreativnim skijašima. U slučaju ozljede kralježnice najčešće je pogođen donji dio leđa, dok su ozljede vratne kralježnice često udružene s ozljedama glave.
Ozljeda kralješka je kao i ostali prijelomi i iščašenja tipično su bolna , a specifična očitovanja ovise o točnoj razini ozljede i o tome je li došlo do ozljede kralježnične moždine i korijena živaca. Znakovi ozljede kralježnične moždine su oduzetost udova, gubitak osjeta te osjećaj trnaca ili vrućine u udovima.
Ukoliko na stazi svjedočimo ozljedi skijaša kod kojeg posumnjamo na ozljedu kralježnice potrebno je osobu ostaviti u položaju u kojem smo ju zatekli uz pridržavanje glave i vratne kralježnice kako bi spriječili eventualne dodatne pomake kralježnice i nova oštećenja. Ozljeđenika treba utopliti i pozvati medicinsku pomoć koja će ga adekvatno transportirati do bolnice.
S obzirom na to da alpsko skijanje čini značajan udio u ukupnom godišnjem broju sportskih ozljeda, ali i na širu društvenu potrebu za očuvanjem tjelesno aktivnog načina života, iznimno je važno razumijevanje čimbenika rizika i razvoj učinkovitih strategija prevencije.
Poboljšana oprema smanjuje ozljede
Istraživanja provedena među skijašima pokazala su da je poboljšanje skijaške opreme kod proizvođača dovelo do smanjenja učestalosti i težine ozljeda povezanih sa skijanjem.
Primjerice, novije generacije skijaških vezova danas se prilagođavaju tjelesnoj težini, visini, dobi skijaša, težini staze i brzini kretanja, što može djelomično objasniti značajno smanjenje ozljeda potkoljenice u odnosu na protekle godine. Tako je, primjerice, prijelom potkoljenice unazad 20 godina pao za čak 90 posto zbog današnjih skijaških vezova koji otpuštaju skije prilikom padova. Dodatno, pojedina istraživanja upućuju na to da funkcionalne ortoze i steznici za koljeno mogu smanjiti rizik od ponovnih ozljeda prednjeg križnog ligamenta jer pružaju određeni stupanj stabilnosti pri rotacijskim opterećenjima karakterističnima za skijanje.
Osim vanjskih čimbenika, poput zaštitne opreme, znanstveni se interes sve više usmjerava prema promjenjivim unutarnjim čimbenicima, ponajprije tjelesnoj pripremljenosti, koji bi mogli spriječiti nastanak početnih ozljeda. U teoriji, paralelni napredak sportske biomehanike i sve dublje razumijevanje ljudske fiziologije trebali bi rezultirati ciljanim i učinkovitijim vježbama za prevenciju sportskih ozljeda.
U sportskoj medicini i rehabilitaciji već je dobro prepoznata ključna uloga tjelesne pripremljenosti u smanjenju rizika od ozljeda. Neuromuskularni trening, koji obuhvaća vježbe usmjerene na razvoj agilnosti, ravnoteže i izdržljivosti, smatra se jednim od najvažnijih pristupa u prevenciji mišićno-koštanih ozljeda u sportu. S obzirom na to da alpsko skijanje uključuje velike brzine, snažne udarne sile, neravan teren i promjenjive snježne uvjete, ono zahtijeva visoku razinu upravo tih sposobnosti – agilnosti, ravnoteže i izdržljivosti. Stručnjaci ističu kako je glavni uzrok ozljeda upravo slaba stabilnost. Studije su pokazale da skijaši lošijeg balansa imaju veći broj ozljeda, posebno u području koljena, kukova i gležnjeva – tri zone koje nose najveće opterećenje na skijama i najbrže stradaju.
Liječenje skijaških ozljeda
Bolnica Akromion je specijalizirana za liječenje bolesti i ozljeda lokomotornog sustava.
Svaka od navedenih ozljeda zahtijeva liječnički tretman u smislu konzervativnog ili operacijskog liječenja, a potom i prilagođenu i stručno nadziranu rehabilitaciju.
Rehabilitacija u bolnici Akromion temelji se na četiri načela koja osiguravaju svakom pacijentu: kontinuitet rehabilitacije, liječničko praćenje, individualni pristup i aktivno uključivanje pacijenta u cijeli proces. Njihovi liječnici u dogovoru s pacijentom biraju najbolju opciju, uzimajući u obzir zdravstveno stanje i specifične potrebe svakog pacijenta.
Više informacija potražite na web stranici bolnice Akromion.
Piše: Native tim VL/Sadržaj nastao u suradnji s Bolnicom Akromion.
