Istraživanja Sveučilišta u Pittsburghu pokazuju da televizijske serije često prikazuju reanimaciju češće nego što se ona provodi u stvarnom životu, ali mnogi koraci su netočni. Stručnjaci objašnjavaju što gledatelji stvarno trebaju znati kako bi spasili život.
Likovi u televizijskim serijama koji dožive srčani zastoj izvan bolnice češće primaju kardiopulmonalnu reanimaciju (KPR) nego ljudi u stvarnom životu.
No, istraživanja pokazuju, kako za ScienceAlert piše Beth Hoffman, docentica za bihevioralne i zajedničke zdravstvene znanosti sa Sveučilišta u Pittsburghu, da KPR u popularnim TV emisijama često prikazuje zastarjele metode i netočnosti – od toga tko je najvjerojatnije da doživi srčani zastoj do mjesta gdje se hitne situacije događaju. To pokazuje novo istraživanje tima Sveučilišta u Pittsburghu.
Zašto je važno kako se KPR prikazuje u medijima? Jer znanstvene studije pokazuju da sadržaj na ekranu može značajno utjecati na znanje, stavove i ponašanje gledatelja kada je riječ o zdravlju.
– Kada je igrač Buffalo Billsa, Damar Hamlin, doživio srčani zastoj tijekom utakmice u siječnju 2023., cijeli svijet je gledao kako medicinski stručnjaci brzo provode KPR. Hamlin se u potpunosti oporavio, a tim Sveučilišta u Pittsburghu, gdje je Hamlin bivši student, odlučio je educirati sve sportaše prve NCAA divizije o KPR-u samo rukama – ističe Hoffman.
Tijekom treninga u srednjim školama i sportskim programima u Pittsburghu, sudionici su često pitali trebaju li provjeriti puls ili davati umjetno disanje. Mnogi su spomenuli da su takve metode vidjeli u serijama poput “Grey’s Anatomy”.
Iako su to koraci koje medicinski stručnjaci koriste u tradicionalnom KPR-u, KPR samo rukama je učinkovit i preporučuje se za neobučene osobe. Postupak je jednostavan: nakon što se utvrdi da osoba treba pomoć i da je mjesto sigurno, dovoljno je pozvati hitnu pomoć i davati snažne, brze kompresije prsnog koša.
Moć medija
Godine 2022., tim Sveučilišta u Pittsburghu analizirao je 165 studija o utjecaju zdravstvenog i medicinskog sadržaja na sceniranoj televiziji. Rezultati pokazuju da TV priče mogu oblikovati stavove, znanje i ponašanje gledatelja u vezi sa zdravljem. Ponekad je taj utjecaj negativan, primjerice kada gledatelji dobiju netočne informacije o doniranju organa.
No utjecaj može biti i pozitivan – primjerice, jedna studija pokazala je da su gledatelji serije “ER”, u kojoj se obrađivala tema raka dojke, bili skloniji preporučivati preventivne preglede i koristiti pomoć pacijentskog savjetnika tijekom liječenja.
Ipak, do sada nije bilo istraživanja o tome kako prikazi KPR-a na ekranu utječu na gledatelje. Iako su prethodne studije pokazale netočnosti u tehnici kompresija i stopama preživljavanja kod KPR-a u bolnicama, nitko nije analizirao prikaze srčanih zastoja izvan bolnica i KPR koji provode laici.
KPR na televiziji
Tim Sveučilišta u Pittsburghu pregledao je Internet Movie Database kako bi pronašao epizode američkih TV serija koje prikazuju srčani zastoj izvan bolnice ili KPR samo rukama. Analizirane su epizode objavljene nakon 2008., kada je Američko udruženje za srce prvi put preporučilo KPR samo rukama.
Od 169 epizoda koje su zadovoljile kriterije, istraživači su bilježili karakteristike lika koji doživljava srčani zastoj, sociodemografske podatke svjedoka, te je li i kako KPR izveden.
Dobra vijest: kod više od 58% likova koji dožive srčani zastoj izvan bolnice, KPR provodi laički spasitelj. U stvarnom životu, manje od 40% ljudi koji dožive srčani zastoj izvan bolnice primi KPR.
Takvi prikazi mogu motivirati gledatelje da djeluju – primjer je 12-godišnji dječak koji je 2023. spasio život koristeći KPR tehnike koje je vidio u seriji “Stranger Things”.
Međutim, manje od 30% epizoda prikazuje ispravno izvođenje KPR-a samo rukama. Gotovo 50% epizoda pokazuje likove koji daju umjetno disanje, a 43% epizoda likove koji provjeravaju puls. To može zavarati gledatelje o pravilnoj tehnici KPR-a.
Tko prima KPR i gdje
Istraživanje također otkriva da TV prikazi srčanog zastoja mogu davati pogrešne informacije o tome gdje se hitne situacije događaju i tko je najugroženiji. Od srčanih zastoja izvan bolnice prikazanih na ekranu, samo je 20% bilo kod kuće, dok se u stvarnosti više od 80% takvih slučajeva događa upravo u domu.
Likovi koji doživljavaju srčani zastoj na ekranu obično su mlađi – više od 50% ispod 40 godina, dok je prosječna dob stvarnih pacijenata oko 62 godine. Također, gotovo 65% ljudi koji primaju KPR samo rukama i 73% spasitelja na ekranu su bijelci i muškarci. To odražava stvarne statistike: žene i osobe druge boje kože rjeđe primaju KPR izvan bolnice.
Točna televizija može spasiti živote
Smjernice Američkog udruženja za srce za 2025. naglašavaju važnost osposobljavanja opće javnosti da zamisli sebe kako izvodi KPR samo rukama i potrebu poboljšanja edukacije o KPR-u, kako bi svi koji trebaju pomoć doista i primili pomoć.
Tim Sveučilišta u Pittsburghu istražuje kako gledatelji percipiraju KPR na TV-u i radi na suradnji s javnozdravstvenim i medicinskim stručnjacima kako bi prikazi KPR-a u filmovima i serijama bili realističniji.
Prethodna istraživanja pokazuju da televizijske priče mogu potaknuti altruistično ponašanje, a novinski izvještaji bilježe primjere ljudi koji su nakon gledanja KPR-a na ekranu spasili živote.
Hoffman zaključuje da scenarističke i uvjerljive televizijske serije mogu biti moćan, ekonomičan alat za poboljšanje edukacije o KPR-u i spašavanje života.
(Ordinacija.hr)
