Saznajte što uzrokuje puknuće bubnjića, kako prepoznati rane simptome i koje su mogućnosti liječenja te njege uha tijekom oporavka.
Bubnjić je ključna struktura u procesu slušanja jer prenosi zvukove iz vanjskog uha na unutarnje uho i pomaže u održavanju ravnoteže. Osim toga, djeluje i kao zaštitni zid, sprječavajući ulazak bakterija, vode i stranih tijela u srednje uho. Kada pukne, ove funkcije bubnjića su ugrožene, što može dovesti do smetnji sluha, osjećaja pritiska, vrtoglavice te povećanog rizika od infekcija.
Puknuće bubnjića, koje se u medicini naziva perforirani bubnjić, predstavlja rupu ili pukotinu u tankoj membrani (timpaničnoj membrani) koja razdvaja vanjsko uho od srednjeg uha. Do oštećenja može doći zbog infekcije, naglih promjena tlaka, ozljede ili izlaganja jakim zvukovima.
Kako nastaje puknuće bubnjića?
Kako bi se razumjelo zašto dolazi do puknuća bubnjića, važno je poznavati ulogu Eustahijeve (slušne) cijevi, koja povezuje srednje uho s nosnom šupljinom. Ova cijev ima ključnu zadaću u izjednačavanju tlaka između srednjeg uha i vanjskog okruženja, prozračivanju srednjeg uha te uklanjanju sluzi.
U normalnim okolnostima Eustahijeva cijev se povremeno otvara i zatvara, primjerice pri gutanju ili zijevanju, čime se tlak u uhu održava stabilnim. Međutim, kada njezina funkcija oslabi – stanje poznato kao disfunkcija Eustahijeve cijevi – u srednjem uhu može se stvoriti povišeni tlak. Taj tlak uzrokuje izbočenje bubnjića, a u težim slučajevima i njegovo pucanje.
Disfunkciju Eustahijeve cijevi najčešće uzrokuju prehlade, alergije i kronične upale nosa i sinusa, koje dovode do začepljenja i nakupljanja sluzi. Kod djece problem dodatno mogu pogoršati povećani adenoidi (treći krajnik), koji mehanički ometaju normalan rad slušne cijevi.
Najčešći uzroci
Puknuće bubnjića može nastati iz više razloga, a često je riječ o kombinaciji povišenog tlaka i oslabljene otpornosti bubnjića. Upala srednjeg uha najčešći je uzrok, osobito kod djece, jer se tijekom infekcije u srednjem uhu nakuplja tekućina koja stvara pritisak na bubnjić.
Do oštećenja može doći i uslijed naglih promjena tlaka, poznatih kao barotrauma. Takve se situacije često događaju tijekom ronjenja ili pri polijetanju i slijetanju zrakoplova, osobito kod osoba koje već imaju začepljen nos ili probleme s Eustahijevom cijevi.
Mehaničke ozljede, poput udarca u uho ili glavu, također mogu dovesti do puknuća bubnjića. Slično se može dogoditi i pri izlaganju iznimno glasnim zvukovima, kao što su eksplozije ili pucnjevi. Dodatni rizik predstavlja umetanje stranih predmeta u uho, uključujući štapiće za uši, čime se bubnjić može izravno probušiti.
Simptomi puknuća bubnjića
Simptomi puknuća bubnjića mogu se pojaviti naglo ili se razvijati postupno, ovisno o uzroku. Mnogi pacijenti navode iznenadnu bol u uhu, koja može biti jaka, ali ponekad brzo popušta, osobito ako je do puknuća došlo zbog naglog porasta tlaka.
Čest znak je i iscjedak iz uha, koji može biti bistar, gnojan ili krvav. Uz to se često javlja naglo oslabljen sluh, pri čemu zvukovi djeluju prigušeno ili udaljeno. Neki pacijenti primjećuju i tinitus, odnosno zujanje ili zvonjenje u uhu, kao i vrtoglavicu ili poremećaj ravnoteže, što upućuje na zahvaćenost unutarnjih struktura uha.
Pojava ovih simptoma razlog je za pregled kod liječnika kako bi se postavila točna dijagnoza i spriječile moguće komplikacije.
Moguće komplikacije
Ako bubnjić ne zacijeli pravilno, mogu se razviti komplikacije:
- trajna perforacija bubnjića
- kronični gubitak sluha
- ponavljane upale uha
- vrtoglavica i problemi s ravnotežom
- kolesteatom – abnormalni rast kože u srednjem uhu
Oštećeni bubnjić gubi zaštitnu funkciju, pa bakterije, voda i nečistoće lakše ulaze u srednje uho.
Kako se dijagnosticira?
Dijagnoza se postavlja pregledom uha s pomoću otoskopa, kojim liječnik može vidjeti perforaciju, ožiljak ili krastu na bubnjiću.
Po potrebi se provode i testovi sluha:
- audiometrija – procjena sluha
- timpanometrija – procjena pokretljivosti bubnjića
Liječenje puknutog bubnjića
U većini slučajeva puknuti bubnjić zacijeli spontano, bez potrebe za posebnim zahvatima, najčešće unutar nekoliko tjedana do dva mjeseca. Tijekom tog razdoblja važno je pratiti simptome i pridržavati se liječničkih preporuka.
Ako postoji sumnja na bakterijsku infekciju ili je puknuće nastalo kao posljedica upale srednjeg uha, liječnik može propisati antibiotsku terapiju. Za ublažavanje boli često su dovoljni lijekovi protiv bolova, poput paracetamola.
U slučajevima kada se perforacija ne zatvori sama ili uzrokuje trajne tegobe, ORL specijalist može preporučiti kirurško liječenje. Najčešće se radi o miringoplastici, pri kojoj se preko rupice postavlja flaster, ili o timpanoplastici, zahvatu kojim se bubnjić rekonstruira vlastitim tkivom pacijenta.
Oporavak i preporuke
Tijekom cijeljenja važno je:
- držati uho suhim (zaštita prilikom tuširanja)
- ne puhati nos ako je moguće
- ne čistiti uši i ne umetati predmete u zvukovod
- izbjegavati plivanje
Ako simptomi potraju, pogoršaju se ili se javi jača bol, potrebno je ponovno se javiti liječniku.
Kada se hitno javiti liječniku?
Hitnu medicinsku pomoć potražite ako:
- imate iznenadan i jak gubitak sluha
- sumnjate da je oštar predmet oštetio uho
- se u uhu nalazi strani predmet
(Ordinacija.hr)
