Mioglobin je prvi biomarker koji se pojavljuje u krvi nakon oštećenja srčanog mišića. Iako danas ‘zlatni standard’ drži drugi pokazatelj, njegova brzina ostaje nezamjenjiva u dramatičnoj utrci s vremenom za spas života.
U kompleksnom sustavu ljudskog tijela, mioglobin je poput specijaliziranog radnika u mišićima. Riječ je o malenom proteinu koji sadrži željezo, a njegova je primarna zadaća skladištenje kisika unutar stanica srčanog i skeletnih mišića. Djeluje kao lokalna rezerva, osiguravajući da mišići imaju dovoljno kisika za proizvodnju energije potrebne za kontrakciju. Upravo zbog svoje male molekularne mase, mioglobin je izuzetno pokretljiv. Kada dođe do oštećenja mišićne stanice, bilo zbog traume ili nedostatka kisika kao kod srčanog udara, stanična membrana puca, a mioglobin velikom brzinom prodire u krvotok, postavši tako jedan od najranijih signala da nešto nije u redu.
Akutni infarkt miokarda
U dramatičnim trenucima sumnje na akutni infarkt miokarda, vrijeme je najvažniji resurs, a mioglobin je u toj utrci ključan saveznik liječnika. Njegova razina u krvi počinje rasti već unutar jedan do tri sata od početka boli u prsima, što ga čini najbržim biokemijskim pokazateljem oštećenja srca. Maksimalnu koncentraciju doseže unutar šest do devet sati, a zbog brzog izlučivanja putem bubrega, vraća se na normalne vrijednosti unutar 24 sata. Ova jedinstvena kinetika omogućuje liječnicima u hitnoj službi da vrlo rano dobiju prvu informaciju. Visoka osjetljivost mioglobina znači da njegov negativan nalaz, nekoliko sati nakon pojave simptoma, s velikom vjerojatnošću isključuje infarkt, omogućujući bržu i efikasniju trijažu pacijenata.
Budući da se ne nalazi samo u srcu, već i u svim skeletnim mišićima, bilo kakvo oštećenje tih mišića može dovesti do njegova porasta u krvi. To znači da povišena vrijednost mioglobina može biti posljedica teškog fizičkog napora, sportske ozljede, prometne nesreće, epileptičkog napadaja, pa čak i intramuskularne injekcije.
Ipak, najveća prednost mioglobina, njegova brzina, ujedno je povezana s njegovim ključnim nedostatkom, a to je niska specifičnost. Budući da se ne nalazi samo u srcu, već i u svim skeletnim mišićima, bilo kakvo oštećenje tih mišića može dovesti do njegova porasta u krvi. To znači da povišena vrijednost mioglobina može biti posljedica teškog fizičkog napora, sportske ozljede, prometne nesreće, epileptičkog napadaja, pa čak i intramuskularne injekcije. Zbog toga povišen nalaz sam po sebi nije dovoljan za postavljanje dijagnoze infarkta. On je tek prvi alarm koji zahtijeva daljnju, precizniju dijagnostičku obradu kako bi se utvrdio točan uzrok.
U suvremenoj kardiologiji, “zlatni standard” za dijagnostiku infarkta je troponin, protein koji je gotovo isključivo specifičan za srčani mišić. Međutim, troponinu treba nešto više vremena da se pojavi u krvi, obično tri do šest sati nakon početka simptoma. Tu na scenu stupa mioglobin. U modernoj medicinskoj praksi, on se rijetko koristi samostalno. Najčešće je dio takozvanog “multimarkerskog pristupa”, gdje se njegova razina mjeri zajedno s troponinom. Mioglobin služi kao rani probirni test; ako je negativan, liječnici dobivaju na vremenu, a ako je pozitivan, čekaju potvrdu specifičnijim troponinskim testom. Time se kombiniraju brzina mioglobina i preciznost troponina za optimalnu skrb o pacijentu.
Kako se mjeri i što sve može uzrokovati porast?
Određivanje razine mioglobina jednostavan je i brz postupak. Izvodi se analizom uzorka venske krvi, a rezultati su, zahvaljujući modernim automatiziranim imunokemijskim metodama, dostupni unutar sat vremena, što je od presudne važnosti u hitnim stanjima. Referentne vrijednosti mogu se razlikovati ovisno o laboratoriju, spolu i ukupnoj mišićnoj masi pojedinca, no svako značajnije odstupanje signal je za uzbunu. Važno je napomenuti da osobe s kroničnom bubrežnom insuficijencijom mogu imati trajno povišene razine mioglobina jer njihovi bubrezi ne mogu učinkovito filtrirati i izlučiti ovaj protein iz krvi, što može zakomplicirati interpretaciju nalaza.
Povišene vrijednosti mogu se naći i kod pacijenata s mišićnom distrofijom, upalnim bolestima mišića (miozitis) te nakon većih kirurških zahvata, što dodatno potvrđuje zašto je klinička slika pacijenta uvijek presudna za ispravno tumačenje laboratorijskih nalaza
Osim infarkta i ozljeda skeletnih mišića, postoji niz drugih stanja koja mogu uzrokovati dramatičan porast mioglobina. Najozbiljnije od njih je rabdomioliza, stanje masovnog raspadanja mišićnog tkiva koje može biti uzrokovano ekstremnim naporom, strujnim udarom, teškim opeklinama ili određenim lijekovima i toksinima. U takvim situacijama, ogromne količine mioglobina oslobađaju se u krvotok i mogu postati toksične za bubrege, dovodeći do akutnog zatajenja bubrega. Povišene vrijednosti mogu se naći i kod pacijenata s mišićnom distrofijom, upalnim bolestima mišića (miozitis) te nakon većih kirurških zahvata, što dodatno potvrđuje zašto je klinička slika pacijenta uvijek presudna za ispravno tumačenje laboratorijskih nalaza. ( Ordinacija.hr )
