Riječ je o ključnoj pretrazi koja može otkriti uzrok neobjašnjivih krvnih ugrušaka ili ponavljajućih pobačaja. Iako naziv “antikoagulant” sugerira sprječavanje zgrušavanja, ova antitijela u tijelu rade upravo suprotno.
Lupus antikoagulant (LAC) zvuči kao nešto što sprječava zgrušavanje krvi, no istina je potpuno suprotna i upravo u tom paradoksu leži njegova opasnost. Riječ je o autoantitijelima, točnije vrsti antifosfolipidnih antitijela, koja imunološki sustav pogrešno proizvodi protiv vlastitih stanica, ciljajući fosfolipide ključne za normalan proces koagulacije. Naziv potječe iz laboratorijskih uvjeta, gdje ova antitijela u epruveti doista produžuju vrijeme zgrušavanja. Međutim, unutar krvnih žila, njihov je učinak dijametralno suprotan – ona potiču stvaranje krvnih ugrušaka (tromboze) i predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje. Iako su prvi put otkrivena kod pacijenata sa sistemskim eritemskim lupusom, važno je naglasiti da njihova prisutnost ne znači nužno da osoba boluje od lupusa.
Kada se ugrušak pojavi “iz vedra neba”
Liječnici, najčešće hematolozi, reumatolozi ili neurolozi, posumnjat će na prisutnost lupus antikoagulanta kada se pacijent suoči s neobjašnjivom trombozom, osobito u mlađoj životnoj dobi. To uključuje stanja poput duboke venske tromboze, najčešće u nogama, ili plućne embolije, koja nastaje kada se ugrušak otkine i krvotokom dospije u pluća. Poseban oprez nalažu i arterijske tromboze, koje mogu uzrokovati moždani ili srčani udar kod osoba koje nemaju klasične faktore rizika poput visokog tlaka, dijabetesa ili povišenih masnoća. U svim tim slučajevima, kada se ugrušak pojavi “iz vedra neba”, testiranje na LAC postaje jedan od temeljnih koraka u dijagnostičkoj obradi kako bi se utvrdio skriveni uzrok poremećaja zgrušavanja.
Druga velika skupina pacijenata kojima se preporučuje ova pretraga su žene s reproduktivnim problemima, zbog čega je ginekolozima ovaj test iznimno važan. Prisutnost lupus antikoagulanta jedan je od vodećih izlječivih uzroka ponavljajućih spontanih pobačaja. Prema smjernicama, testiranje se obično provodi nakon tri ili više uzastopna gubitka trudnoće u prvom tromjesečju ili nakon jednog gubitka morfološki normalnog ploda nakon desetog tjedna trudnoće. Osim toga, LAC se povezuje i s drugim ozbiljnim komplikacijama u trudnoći, kao što su teški oblici preeklampsije, zastoj u rastu ploda ili prijevremeni porođaj, a sve zbog toga što antitijela mogu narušiti funkciju posteljice i protok krvi prema djetetu.
Test na LAC ključan je i kao jedan od tri glavna laboratorijska kriterija za postavljanje dijagnoze antifosfolipidnog sindroma (APS), ozbiljnog autoimunog stanja koje karakteriziraju tromboze i/ili komplikacije u trudnoći.
Ponekad će vas liječnik uputiti na testiranje i ako rutinski test koagulacije, poznat kao aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTT), pokaže neobjašnjivo produžen rezultat koji nije povezan s krvarenjem ili uzimanjem lijekova. Test na LAC ključan je i kao jedan od tri glavna laboratorijska kriterija za postavljanje dijagnoze antifosfolipidnog sindroma (APS), ozbiljnog autoimunog stanja koje karakteriziraju tromboze i/ili komplikacije u trudnoći. U tom se slučaju pretraga radi zajedno s testovima na antikardiolipinska antitijela i anti-beta2-glikoprotein I antitijela. Potvrda njihove prisutnosti pomaže u razumijevanju cjelokupne kliničke slike i procjeni rizika za pacijenta.
Kako izgleda pretraga i zašto je važno ponavljanje?
Sama pretraga za pacijenta je vrlo jednostavna i uključuje klasično vađenje krvi iz vene, za koje nije potrebna posebna priprema poput gladovanja. Ipak, postoji jedan iznimno važan preduvjet: pacijent ne smije biti na antikoagulantnoj terapiji. Lijekovi za razrjeđivanje krvi izravno utječu na testove zgrušavanja i mogu dati lažno pozitivan rezultat. Zbog toga se testiranje mora provesti ili prije uvođenja terapije ili nakon privremenog prekida, o čemu odluku donosi isključivo liječnik. Laboratorijska analiza je složena i sastoji se od niza koraka; početnog probirnog testa (poput dRVVT-a, koji koristi otrov Russellove poskoka), a zatim, ako je on pozitivan, i potvrdnih testova kojima se dokazuje da je za poremećaj zgrušavanja odgovoran upravo specifični inhibitor, a ne manjak nekog faktora zgrušavanja.
Kako bi se dokazalo da je njihova prisutnost trajna i klinički značajna, što je uvjet za dijagnozu antifosfolipidnog sindroma, test se mora ponoviti. Prema međunarodnim smjernicama, ponovno testiranje provodi se nakon najmanje dvanaest tjedana
Jedan pozitivan nalaz lupus antikoagulanta nije dovoljan za postavljanje konačne dijagnoze. Naime, ova antitijela mogu se pojaviti i privremeno, kao reakcija na neku infekciju, upalno stanje ili kao nuspojava određenih lijekova. Kako bi se dokazalo da je njihova prisutnost trajna i klinički značajna, što je uvjet za dijagnozu antifosfolipidnog sindroma, test se mora ponoviti. Prema međunarodnim smjernicama, ponovno testiranje provodi se nakon najmanje dvanaest tjedana. Ako je i drugi nalaz pozitivan, smatra se da su antitijela trajno prisutna, što liječniku daje jasan signal za planiranje dugoročnog liječenja i praćenja. Ovaj vremenski razmak ključan je kako bi se izbjegle pogrešne dijagnoze i nepotrebno uvođenje doživotne terapije. ( Ordinacija.hr )
