Bol u uhu jedan je od najneugodnijih simptoma, a kada uobičajena terapija ne pomaže, liječnici se odlučuju za bris zvukovoda. Iako sama pomisao na štapić u bolnom uhu izaziva nelagodu, riječ je o ključnoj pretrazi koja osigurava ciljano liječenje i sprječava komplikacije.
Bol u uhu, svrbež, osjećaj punoće ili pojava iscjetka simptomi su koji pacijente najčešće dovode u liječničku ordinaciju. U većini slučajeva, osobito kod upale vanjskog uha, poznate kao “plivačko uho” (otitis externa), liječnik će propisati lokalnu terapiju u obliku antibiotskih kapi. Međutim, što kada bol ne prestaje, a simptomi se pogoršavaju unatoč liječenju? Tada na scenu stupa bakteriološki bris uha, dijagnostički postupak koji se ne radi rutinski, ali je od presudne važnosti u specifičnim situacijama. Iako mnogi strahuju od uzimanja uzorka iz bolnog područja, ova je pretraga često ključna za ispravno liječenje.
Pojava gnojnoj iscjetka
Liječnik će vas uputiti na bris tek kada postoji opravdana sumnja da terapija širokog spektra nije djelovala ili klinička slika ukazuje na kompliciranu infekciju. To se najčešće događa kod kroničnih ili ponavljajućih upala koje se ne smiruju nakon nekoliko dana primjene standardnih lijekova. Jasan pokazatelj za bris je i pojava iscjetka, osobito ako je gnojan, neugodnog mirisa ili specifične žuto-zelenkaste boje. Bris se također uzima kod sumnje na perforaciju bubnjića uslijed upale srednjeg uha, kada sekret izlazi u vanjski zvukovod, te u nekim slučajevima kao dio preoperativne obrade uha.
Jedno od najčešćih pitanja pacijenata jest je li postupak bolan. Sama procedura uzimanja brisa, koju izvodi liječnik ili medicinska sestra, traje svega nekoliko sekundi i izvodi se tankim, sterilnim štapićem. U normalnim okolnostima, postupak nije bolan, a pacijent može osjetiti tek blagi pritisak ili škakljanje. Ipak, ako je uho već snažno upaljeno i natečeno, dodir štapića može izazvati kratkotrajnu neugodu. Važno je naglasiti da je postupak potpuno siguran, a stručna osoba pazi da ne prodre preduboko kako ne bi ozlijedila osjetljive strukture uha, ponajprije bubnjić.
Nakon što se uzorak prikupi, šalje se u mikrobiološki laboratorij gdje započinje proces analize. Nalaz koji pacijent dobije nakon nekoliko dana sastoji se od dva ključna dijela. Prvi dio identificira točnog uzročnika infekcije, odnosno izolira bakteriju koja uzrokuje probleme. Najčešći krivci za upale uha su bakterije Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok). Drugi, još važniji dio nalaza je antibiogram. On detaljno prikazuje na koje je antibiotike izolirana bakterija osjetljiva, a na koje je otporna. To liječniku omogućuje propisivanje ciljane terapije koja sigurno uništava uzročnika, smanjuje rizik od razvoja otpornosti na antibiotike i osigurava brži oporavak.
Priprema je ključna za točan nalaz
Pravilna priprema za uzimanje brisa od iznimne je važnosti kako bi rezultati bili vjerodostojni. Najvažnije pravilo glasi: bris je najbolje uzeti prije početka bilo kakve antibiotske terapije. Ako je pacijent već počeo koristiti antibiotske kapi ili oralne antibiotike, preporučuje se pričekati barem dva do tri dana nakon prestanka terapije prije uzimanja uzorka. U suprotnom, lijekovi mogu prikriti stvarnog uzročnika, što će rezultirati lažno negativnim nalazom. Također, prije odlaska na pretragu uho se ne smije čistiti štapićima niti ispirati agresivnim sredstvima jer se time može ukloniti sekret potreban za analizu. Dok se preliminarni rezultati mogu dobiti unutar 48 sati, na konačni nalaz s antibiogramom obično se čeka tri do pet radnih dana, što je vrijeme potrebno da bakterije narastu na hranjivoj podlozi i da se testira njihova osjetljivost.
Bakteriološki bris uha moćan je alat koji liječniku daje precizan uvid u stanje i omogućuje donošenje najbolje odluke za zdravlje pacijenta.
Ponekad nalaz može biti negativan, što znači da patogene bakterije nisu izolirane. To može ukazivati na to da je upala virusnog porijekla, da je uzorak uzet dok je pacijent bio pod terapijom ili da je riječ o gljivičnoj infekciji. U tom slučaju, ako simptomi upućuju na gljivice, često se uz bakteriološki radi i mikološki bris, jer je liječenje potpuno drugačije. U rijetkim slučajevima, nalaz može pokazati samo prisutnost “fiziološke flore”, odnosno dobrih bakterija koje normalno žive na koži. U svakom slučaju, bakteriološki bris uha moćan je alat koji liječniku daje precizan uvid u stanje i omogućuje donošenje najbolje odluke za zdravlje pacijenta. ( Ordinacija.hr )
