Artroza kuka, poznata i kao koksartroza, više nije bolest rezervirana samo za stariju dob. Donosimo detaljan vodič kroz simptome koji je otkrivaju i sveobuhvatan pregled modernih metoda liječenja, od fizikalne terapije do kirurških zahvata.
Artroza kuka, ili stručno koksartroza, kronična je degenerativna bolest koja nastaje zbog postupnog trošenja i propadanja zglobne hrskavice. Zamislite hrskavicu kao glatki, zaštitni sloj koji prekriva glavu bedrene kosti i zglobnu čašicu zdjelice, omogućujući im da bez trenja klize jedno preko drugoga. S vremenom se taj sloj stanjuje, postaje hrapav i na kraju može potpuno nestati. Kada se to dogodi, dolazi do bolnog trenja kosti o kost, što tijelo pokušava kompenzirati stvaranjem koštanih izraslina, takozvanih osteofita, koji dodatno ograničavaju pokret i uzrokuju bol. Iako se tradicionalno povezuje sa starenjem, procjenjuje se da pogađa između deset i dvadeset posto populacije starije od 55 godina, no sve je češća i kod mlađih, aktivnih osoba, često kao posljedica starih sportskih ozljeda ili urođenih anomalija zgloba.
Prvi i najpouzdaniji simptom
Prvi i najpouzdaniji simptom koji pacijente obično dovodi liječniku jest bol u području prepone. Mnogi isprva misle da su istegnuli mišić, no ova bol je uporna, podmukla i s vremenom se pogoršava. Često se širi niz prednju stranu bedra prema koljenu, a ponekad se može osjetiti i duboko u stražnjici. Uz bol, klasičan znak je i jutarnja ukočenost zgloba. Nakon buđenja ili dužeg sjedenja, kuk je krut i bolan, a potrebno je nekoliko minuta hodanja i kretanja da se “razgiba” i postane funkcionalniji. Upravo je kombinacija boli u preponi i jutarnje ukočenosti najvažniji alarm koji upućuje na to da se ne radi o prolaznom problemu.
Uz bol, klasičan znak je i jutarnja ukočenost zgloba. Nakon buđenja ili dužeg sjedenja, kuk je krut i bolan, a potrebno je nekoliko minuta hodanja i kretanja da se “razgiba” i postane funkcionalniji
Kako bolest napreduje, pojavljuju se i drugi simptomi koji značajno narušavaju kvalitetu života. Svakodnevne radnje koje ste prije obavljali bez razmišljanja, poput obuvanja čarapa, vezanja cipela, ulaska u automobil ili penjanja uz stepenice, postaju teške i bolne. Pri pokretu se može javiti neugodan osjećaj ili čak čujan zvuk struganja i pucketanja u zglobu, poznat kao krepitacije. Mnogi pacijenti instinktivno počinju štedjeti bolnu nogu, što dovodi do karakterističnog šepanja. To ne samo da utječe na hod, već s vremenom uzrokuje i slabljenje, odnosno atrofiju mišića natkoljenice, dodatno destabilizirajući ionako oštećeni zglob.
Genetska predispozicija također igra važnu ulogu, kao i prijašnje ozljede kuka ili urođeni deformiteti poput displazije.
Iako je starenje najčešći faktor rizika, ono nipošto nije jedini. Prekomjerna tjelesna težina stvara ogroman mehanički pritisak na zglobove, ubrzavajući trošenje hrskavice. Genetska predispozicija također igra važnu ulogu, kao i prijašnje ozljede kuka ili urođeni deformiteti poput displazije. Poslovi koji zahtijevaju dugotrajno stajanje ili nošenje teških tereta, kao i sportovi s velikim opterećenjem poput trčanja po tvrdoj podlozi, mogu ubrzati razvoj bolesti. Važno je naglasiti da se bolest može razviti i kod osoba koje nemaju nijedan od navedenih faktora rizika.
Kako do dijagnoze i koje su opcije liječenja?
Postavljanje dijagnoze započinje detaljnim kliničkim pregledom kod liječnika, koji će provjeriti opseg pokreta u kuku, obratiti pažnju na bolnost pri određenim pokretima te analizirati vaš hod. Zlatni standard za potvrdu dijagnoze je rendgenska snimka (RTG) kuka. Na snimci se jasno vidi suženje zglobnog prostora, što je siguran znak istrošene hrskavice, kao i prisutnost spomenutih koštanih izraslina. U vrlo ranim fazama bolesti, kada rendgenska snimka još ne pokazuje značajne promjene, liječnik može preporučiti i magnetsku rezonancu (MR) kako bi se dobio bolji uvid u stanje mekih tkiva, uključujući hrskavicu.
Ključnu ulogu ima prilagođena fizikalna terapija s vježbama za jačanje mišića koji stabiliziraju kuk, čime se smanjuje pritisak na sam zglob. Gubitak prekomjerne tjelesne težine izravno rasterećuje zglob i može dramatično smanjiti bol.
Liječenje artroze kuka je kompleksno i ovisi o stadiju bolesti. U ranim fazama cilj je ublažiti simptome i usporiti napredovanje bolesti konzervativnim metodama. Ključnu ulogu ima prilagođena fizikalna terapija s vježbama za jačanje mišića koji stabiliziraju kuk, čime se smanjuje pritisak na sam zglob. Gubitak prekomjerne tjelesne težine izravno rasterećuje zglob i može dramatično smanjiti bol. Liječnici često propisuju nesteroidne protuupalne lijekove za kontrolu boli i upale. Od pomoći mogu biti i promjene životnih navika, poput zamjene trčanja plivanjem ili vožnjom bicikla, što su aktivnosti koje jačaju mišiće bez opterećivanja zglobova.
Od pomoći mogu biti i promjene životnih navika, poput zamjene trčanja plivanjem ili vožnjom bicikla, što su aktivnosti koje jačaju mišiće bez opterećivanja zglobova.
U slučajevima kada konzervativno liječenje više ne daje rezultate, a bol i ograničena pokretljivost značajno utječu na život, razmatraju se invazivnije metode. To mogu biti intraartikularne injekcije, poput hijaluronske kiseline koja “podmazuje” zglob ili plazme bogate trombocitima (PRP) koja ima protuupalni učinak. U konačnici, za uznapredovali stadij artroze najučinkovitije rješenje je kirurško liječenje. Ugradnja totalne endoproteze kuka (TEP), odnosno zamjena oštećenog zgloba umjetnim, jedna je od najuspješnijih operacija u modernoj medicini. Ona pacijentima omogućuje povratak bezbolnom kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti, čime im se vraća izgubljena kvaliteta života. Rana dijagnoza i pravovremeno liječenje ključni su za uspješno upravljanje ovom bolešću. ( Ordinacija.hr )
