Infekcije crijevnim parazitima predstavljaju značajan zdravstveni problem diljem svijeta, no mnogi ljudi nisu svjesni rizika. Načini zaraze su raznoliki, a simptomi mogu varirati od blagih i nespecifičnih do ozbiljnih, ovisno o vrsti nametnika i intenzitetu infekcije.
Crijevni paraziti su organizmi koji žive u probavnom sustavu domaćina, hraneći se njegovim resursima i ne pružajući zauzvrat nikakvu korist. Dijele se u dvije glavne skupine: protozoe, koje su mikroskopski jednostanični organizmi poput Giardije, i helminte, koji su višestanični crvi poput glista i trakavica. Iako se često povezuju s tropskim krajevima i područjima s lošim sanitarnim uvjetima, parazitske infekcije prisutne su i u razvijenim zemljama. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, otprilike četvrtina svjetske populacije zaražena je nekom vrstom crijevnog nametnika, a mnogi toga nisu ni svjesni jer infekcije često prolaze bez ikakvih simptoma.
Konzumacija kontaminirane vode
Najčešći put prijenosa je oralni, odnosno gutanjem mikroskopskih jajašaca ili cisti parazita. Do zaraze najčešće dolazi konzumacijom kontaminirane vode iz jezera, rijeka ili čak bazena, kao i jedenjem nedovoljno termički obrađene hrane, posebice sirovog ili slabo pečenog svinjskog, goveđeg ili ribljeg mesa. Veliki rizik predstavljaju i neoprano voće i povrće uzgojeno na tlu gnojenom ljudskim ili životinjskim izmetom. Ključan faktor rizika je i loša higijena ruku. Jajašca se lako mogu prenijeti s kontaminiranih površina, posteljine ili čak kućnih ljubimaca na ruke, a zatim u usta. Djeca su posebno ugrožena zbog igre u zemlji ili pijesku te sklonosti stavljanju prstiju u usta.
Veliki rizik predstavljaju i neoprano voće i povrće uzgojeno na tlu gnojenom ljudskim ili životinjskim izmetom. Ključan faktor rizika je i loša higijena ruku. Jajašca se lako mogu prenijeti s kontaminiranih površina, posteljine ili čak kućnih ljubimaca na ruke, a zatim u usta
Simptomi parazitske infekcije mogu biti vrlo općeniti i lako ih je zamijeniti sa znakovima drugih, češćih stanja poput intolerancije na hranu, sindroma iritabilnog crijeva ili stresa. Najčešće se javljaju probavne smetnje kao što su proljev, bolovi i grčevi u trbuhu, nadutost, plinovi, mučnina i povraćanje. Neki ljudi mogu iskusiti i neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, kronični umor i opću slabost. Zbog nespecifičnosti ovih simptoma, samodijagnosticiranje je nepouzdano i potencijalno opasno, jer odgađa ispravno liječenje.
Zbog nespecifičnosti ovih simptoma, samodijagnosticiranje je nepouzdano i potencijalno opasno, jer odgađa ispravno liječenje.
Ipak, postoji jedan simptom koji je vrlo specifičan i gotovo siguran znak jedne od najraširenijih parazitskih infekcija, osobito kod djece. Riječ je o intenzivnom svrbežu u analnom području, koji se pogoršava tijekom noći. Taj simptom uzrokuje mala dječja glista (Enterobius vermicularis). Odrasle ženke ovog parazita noću migriraju do anusa kako bi položile tisuće mikroskopskih jajašaca, što izaziva jaku iritaciju. Češanjem se jajašca prenose na prste i ispod noktiju te se ciklus zaraze nastavlja prenošenjem na posteljinu, odjeću i druge predmete, odakle lako mogu ponovno dospjeti u usta domaćina ili zaraziti druge članove kućanstva.
Najčešći nametnici i njihovi znakovi
Osim dječje gliste, čest je i Ascaris lumbricoides, velika dječja glista, koja je globalno najrasprostranjeniji crijevni crv i pogađa gotovo milijardu ljudi. Infekcija nastaje gutanjem jajašaca iz kontaminiranog tla. U fazi migracije ličinki kroz pluća mogu se javiti kašalj i otežano disanje, dok u crijevnoj fazi prevladavaju bolovi u trbuhu. Trakavice (Taenia) se prenose konzumacijom nedovoljno kuhanog mesa zaraženih životinja. Infekcije su često bez simptoma, no ponekad se u stolici mogu primijetiti segmenti crva koji izgledaju poput malih, bijelih zrna riže.
Od jednostaničnih parazita, čest uzročnik bolesti je Giardia, koja se uglavnom prenosi kontaminiranom vodom i uzrokuje bolest poznatu kao giardijaza. Simptomi se obično javljaju jedan do tri tjedna nakon zaraze
Od jednostaničnih parazita, čest uzročnik bolesti je Giardia, koja se uglavnom prenosi kontaminiranom vodom i uzrokuje bolest poznatu kao giardijaza. Simptomi se obično javljaju jedan do tri tjedna nakon zaraze i uključuju vodenasti proljev, plinove, grčeve te masnu stolicu koja može plutati na vodi. U težim slučajevima može doći do dehidracije i malnutricije jer parazit ometa apsorpciju hranjivih tvari u crijevima.
Dijagnoza i liječenje umjesto ‘čišćenja’
Ako sumnjate na parazitsku infekciju, prvi korak trebao bi biti posjet liječniku, a ne posezanje za popularnim internetskim “detox” trendovima i “čišćenjima od parazita”. Standardna dijagnostička metoda je mikroskopski pregled uzorka stolice kako bi se pronašla jajašca ili sami paraziti. Budući da se paraziti ne izlučuju stolicom svaki dan, liječnik može zatražiti prikupljanje više uzoraka tijekom nekoliko dana kako bi se povećala točnost testa. U rijetkim slučajevima, kada su testovi stolice neuvjerljivi, mogu se koristiti i krvni testovi, ultrazvuk ili endoskopija.
Nakon što se potvrdi dijagnoza i identificira specifičan uzročnik, liječenje se provodi ciljanim antiparazitskim lijekovima na recept. Ovi lijekovi su sigurni i iznimno učinkoviti kada se koriste prema uputama. S druge strane, biljni pripravci i suplementi koji se reklamiraju kao “čistači parazita” nemaju znanstvene dokaze o djelotvornosti. Ne samo da mogu odgoditi ispravno liječenje, već mogu uzrokovati i štetne nuspojave poput dehidracije, neravnoteže elektrolita ili oštećenja jetre. Ono što ljudi ponekad vide u stolici nakon takvih “kura” i smatraju crvima zapravo je najčešće odbačena crijevna sluznica.
( Ordinacija.hr )
