Couvade sindrom pogađa velik broj budućih očeva i partnera, a stručnjaci vjeruju da iza njega stoje psihološke i hormonske promjene povezane s dolaskom djeteta.
Couvade sindrom doživljava gotovo polovica svih partnera trudnica, a sve više istraživanja pokazuje da bi mogao promijeniti način na koji znanost razumije utjecaj trudnoće na buduće roditelje koji sami nisu trudni.
Simptomi se mogu pojaviti iznenada i često podsjećaju na one koje doživljavaju trudnice: mučnina, izražen umor, utrnulost ruku, osjetljivost kože na rukama i prsima, kao i opći osjećaj nelagode ili dojam da osoba „nije svoja“. Iako zvuči neobično, piše BBC, upravo takve tegobe prijavljuju brojni budući očevi i partneri tijekom trudnoće.
Uzrok se povezuje s malo poznatim stanjem koje se naziva Couvade sindrom, a stručnjaci ga ponekad opisuju i kao „simpatičnu trudnoću“.
– Najbolji opis bio bi upravo to – simpatična trudnoća. Riječ je o situaciji u kojoj partner koji nije trudan ipak razvija simptome trudnoće, iako biološki nije trudan – objašnjava dr. Catherine Caponero, ginekologinja i opstetričarka iz Cleveland Clinic u SAD-u.
Sve veći broj znanstvenih radova sugerira da je ovaj fenomen znatno češći nego što se ranije pretpostavljalo. Neki stručnjaci čak smatraju da bi njegovo postojanje moglo potaknuti novo promišljanje o tome kako trudnoća utječe na oba partnera – ne samo na ženu koja nosi dijete.
Sindrom koji je raširen, ali još uvijek službeno neprepoznat
Couvade sindrom može zahvatiti buduće očeve, istospolne partnere, ali i druge članove obitelji koji su emocionalno i fizički uključeni u trudnoću, poput baka koje žive s trudnicom, ističe Caponero.
Simptomi su raznoliki i uključuju mučninu, umor, bolove u leđima, zubobolju, promjene raspoloženja, izražene prehrambene želje, pa čak i debljanje. Pojavljuju se u ritmu sličnom pravoj trudnoći – najčešće u prvom i trećem tromjesečju – te obično nestaju nakon poroda.
Zbog širokog spektra simptoma i neujednačene definicije, procjene učestalosti značajno variraju. Istraživanja pokazuju da je do 52% budućih očeva u SAD-u prijavilo barem neke simptome, dok su slični rezultati zabilježeni u Jordanu (59%) i Tajlandu (61%). U Poljskoj i Kini brojke su još više – oko 70% očeva navodi iskustvo simptoma. S druge strane, niže stope zabilježene su u Švedskoj (20%) i Rusiji (35%).
Unatoč tome, Couvade sindrom nije službeno priznat kao medicinski poremećaj. Niti Međunarodna klasifikacija bolesti (ICD) niti Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) ga ne uključuju, a rijetko se spominje i u medicinskim udžbenicima.
– Tijekom studija medicine možda sam o tome čula tek jednu rečenicu. Ni u kliničkoj praksi nema mnogo dostupnih informacija – kaže dr. Caponero.
Danas je mnogo toga i dalje nepoznato. – Mehanizam nastanka nije dobro razjašnjen. Možda se radi o načinu nošenja s emocionalnim stresom, možda postoji neurobiološka osnova, zasad ne znamo – navodi psiholog Daniel Singley. Većina stručnjaka slaže se da je riječ o „multifaktorskom“ fenomenu koji uključuje i psihološke i biološke čimbenike.
Povijesni korijeni i promjena tumačenja
Naziv Couvade dolazi od francuskog glagola couver, što znači „ležati na jajima“ ili „inkubirati“. Termin je u 19. stoljeću popularizirao britanski antropolog Edward Burnett Tylor, opisujući muškarce iz baskijskih područja koji su se nakon poroda ponašali kao da i sami prolaze kroz porođaj ili ležali u krevetu s novorođenčetom.
U to se vrijeme fenomen često tumačio podrugljivo, kao „muškarce koji oponašaju žene“, objašnjava antropolog Richard Powis sa Sveučilišta Južne Floride.
No povijesni zapisi pokazuju da slični običaji postoje još od 50. godine prije Krista – u područjima poput Korzike, Cipra i Iberije, gdje su budući očevi simbolično oponašali porođajne bolove ili izvodili rituale zaštite majke i djeteta. Slične prakse zabilježene su i u Karibima, Južnoj Americi i Istočnoj Aziji. Ovi rituali imali su različita značenja – od zaštite od zlih duhova do potvrde očinstva.
U 20. stoljeću zapadna znanost počinje Couvade tumačiti kao psihološku pojavu ili čak patologiju. Freud i drugi autori iznosili su teorije prema kojima bi simptomi mogli proizlaziti iz nesvjesne ljubomore ili potrebe da se privuče pažnja partnerice.
Složene emocije budućeg roditeljstva
Današnja istraživanja naglašavaju da Couvade sindrom vjerojatno ima snažnu psihološku komponentu povezanu sa stresom i promjenama koje donosi roditeljstvo.
– Rođenje djeteta jedna je od najvećih životnih promjena. To može biti vrlo stresno i emocionalno zahtjevno iskustvo – ističe klinički psiholog Kevin Gruenberg. Nakon poroda dolaze dodatni izazovi: manjak sna, briga za novorođenče, promjene u intimnosti, ali i prilagodba obiteljske dinamike.
Statistike pokazuju da oko 10% novih očeva razvije prenatalnu ili postporođajnu depresiju, dok do 18% prijavljuje visoke razine anksioznosti. Ako majka ima postporođajnu depresiju, rizik kod partnera je barem dvostruko veći. Dio emocionalnih reakcija može imati i „freudovski“ karakter. Singley navodi da očevi često govore o osjećaju ljubomore prema novorođenčetu, tugovanju za životom prije djeteta ili osjećaju gubitka partnerske pažnje.
Empatija i nesvjesno prilagođavanje
Neki stručnjaci smatraju da se kod budućih očeva simptomi mogu pojaviti kao oblik duboke, nesvjesne empatije prema trudnoj partnerici. To je, kaže Levant, izraz emocionalnog povezivanja i identifikacije s trudnoćom. Takvo ponašanje često ide ruku pod ruku i sa svjesnim oblicima podrške. Primjerice, partner može promijeniti prehranu ako trudnica razvije averziju prema određenoj hrani ili prilagoditi navike kako bi joj pravio društvo i olakšao svakodnevicu.
Antropolog Powis čak smatra da Couvade treba promatrati šire. – To su sve radnje koje ljudi čine kako bi podržali trudnicu. Kad to nazovemo sindromom, patologiziramo nešto što je zapravo oblik ljudske empatije – ističe.
Hormoni i biološke promjene
Istraživanja upućuju i na biološku podlogu ovog fenomena. Studije pokazuju da kod budućih očeva dolazi do promjena u razinama hormona, uključujući smanjenje testosterona i estradiola. Smanjeni testosteron povezuje se s većom usmjerenošću na obitelj i skrb o djetetu, dok niže razine estradiola mogu utjecati na raspoloženje i povećati sklonost depresiji. Također, hormonske promjene mogu biti povezane s porastom tjelesne mase.
Zanimljivo je da se kod očeva s izraženijim hormonalnim promjenama kasnije bilježi i veće sudjelovanje u skrbi o djetetu te kućanskim poslovima. Neurološka istraživanja dodatno pokazuju da i mozak očeva prolazi kroz promjene nakon rođenja djeteta. Uočeno je smanjenje sive tvari, što se povezuje s prilagodbom mozga na prepoznavanje djetetovih potreba, povezivanje i brigu.
Prihvaćanje iskustva budućih očeva
Stručnjaci ističu da Couvade nije samo „oponašanje“ trudnoće partnerice, već složen skup psiholoških, bioloških i društvenih promjena kroz koje prolazi budući roditelj kao pojedinac. Ipak, mnogim muškarcima teško je prihvatiti takve simptome zbog društvenih očekivanja – da moraju biti snažni, stabilni i bez pokazivanja slabosti.
– Mnogi misle: ‘Ne smijem biti depresivan, to je znak slabosti’. No važno je normalizirati činjenicu da i budući očevi mogu osjećati stres, fizičke simptome i emocionalni teret – kaže Singley.
(Ordinacija.hr)
