Razvojna displazija kuka (RDK) stanje je koje se često neprimjetno razvija kod novorođenčadi, no rano prepoznavanje ključno je za uspješno liječenje. Donosimo vodič kroz prve simptome, dijagnostičke metode i korake koje roditelji trebaju poduzeti.
Razvojna displazija kuka, poznatija kao RDK, zdravstveno je stanje koje obuhvaća čitav spektar nepravilnosti u razvoju zgloba kuka, od blage nestabilnosti do potpunog iščašenja. Iako može zvučati alarmantno, ključna informacija za roditelje jest da je displazija kod beba “tiho” stanje. Ne uzrokuje bol i uglavnom ne sprječava dijete da u normalno vrijeme nauči hodati, zbog čega se lako može previdjeti bez redovitih liječničkih pregleda. Problem nastaje jer nepravilno formiran zglob, gdje glava bedrene kosti ne leži pravilno u zglobnoj čašici zdjelice, dugoročno može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući bolove, šepanje i prerani razvoj osteoartritisa u odrasloj dobi.
Kako prepoznati znakove?
Zbog toga je iznimno važno da roditelji znaju prepoznati suptilne znakove koji mogu upućivati na postojanje problema. Jedan od najčešćih pokazatelja su asimetrični nabori kože na stražnjici ili bedrima. Prilikom presvlačenja, obratite pozornost i na pokretljivost nogu; ako primijetite da se jedna noga teže ili drugačije pomiče od druge, to je znak za uzbunu. Također, ako bebu polegnete na leđa sa savijenim koljenima, noge bi trebale biti jednake duljine. Ako je jedno koljeno vidljivo niže, to može ukazivati na dislocirani kuk. Često spominjani “klik” ili pucketanje u kuku prilikom pomicanja nogu može, ali i ne mora biti znak displazije, no svaki takav zvuk treba bez odgode prijaviti pedijatru radi daljnje provjere.
Ako bebu polegnete na leđa sa savijenim koljenima, noge bi trebale biti jednake duljine. Ako je jedno koljeno vidljivo niže, to može ukazivati na dislocirani kuk.
Prva i najvažnija adresa za svaku sumnju je izabrani pedijatar. Klinički pregled kukova standardni je dio svakog sistematskog pregleda novorođenčeta i dojenčeta. Liječnik će pritom koristiti specifične testove, poput Ortolanijevog i Barlowljevog manevra, kojima provjerava stabilnost zgloba. Ovim se pokretima ispituje može li se glava bedrene kosti pomaknuti izvan zglobne čašice i vratiti natrag. Ako pregled ukaže na nestabilnost ili ako dijete ima povišen rizik za razvoj displazije – poput rođenja u zatku, obiteljske povijesti bolesti ili ako je riječ o prvorođenoj djevojčici – pedijatar će bez odlaganja uputiti dijete dječjem ortopedu na daljnju preciznu obradu.
“Zlatni standard” za ranu i preciznu dijagnostiku displazije kuka kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci je ultrazvučni pregled. Za razliku od rendgenskih zraka, koje u toj dobi ne mogu jasno prikazati hrskavične strukture dječjeg kuka, ultrazvuk pruža detaljan i dinamičan uvid u anatomiju zgloba
“Zlatni standard” za ranu i preciznu dijagnostiku displazije kuka kod dojenčadi mlađe od šest mjeseci je ultrazvučni pregled. Za razliku od rendgenskih zraka, koje u toj dobi ne mogu jasno prikazati hrskavične strukture dječjeg kuka, ultrazvuk pruža detaljan i dinamičan uvid u anatomiju zgloba. Ovaj pregled je potpuno bezbolan, siguran i ne koristi ionizirajuće zračenje. Preporučuje se da se prvi ultrazvuk obavi između četvrtog i osmog tjedna života, jer se time stanje otkriva u fazi kada je liječenje najjednostavnije i najuspješnije. ( Ordinacija.hr )
