Na HealthComm forumu eurozastupnik je govorio o dostupnosti inovativnih lijekova, nejednakostima među državama članicama i novim mjerama EU-a za jačanje sigurnosti opskrbe lijekovima.
Koliko brzo pacijenti u Hrvatskoj dolaze do inovativnih lijekova, hoće li se smanjiti ovisnost Europe o uvozu farmaceutskih proizvoda i može li se osigurati jednak pristup liječenju u svim državama članicama? Samo su to neka od ključnih pitanja o kojima se govorilo u sklopu ovogodišnjeg HealthComm foruma, čije je četvrto izdanje ponovno okupilo brojne stručnjake, a na koja je u sklopu svog predavanja odgovorio doc. dr. sc. Tomislav Sokol, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu. Osvrnuo se pritom na konkretne mjere koje Europska unija poduzima u području zdravstva, koje su njezine prednosti te što EU u tom kontekstu ne može ponuditi te naglasio kako je pritom važno izbjeći zabune oko toga što je u nadležnosti država članica, a što radi Europska unija.
– Zdravstvo je primarno u nadležnosti država članica, osobito kada je riječ o organizaciji, upravljanju i financiranju zdravstvenog sustava, uključujući primarnu i sekundarnu zdravstvenu zaštitu te obvezno zdravstveno osiguranje. EU ne može nametati državama članicama kako će organizirati svoje zdravstvene sustave, ali može rješavati izazove koje države same ne mogu riješiti – objasnio je Sokol.
Kada zdravstvo postaje europsko pitanje
Upravo se ta uloga Europske unije, istaknuo je, najjasnije vidjela u situacijama poput pandemije COVID-19, kada je postalo očito da je za učinkovito upravljanje zdravstvenim krizama nužna koordinacija među državama članicama. Sličan primjer su i zajedničke europske strategije, poput Plana za borbu protiv raka, koje obuhvaćaju sve faze – od prevencije i ranog otkrivanja do liječenja i skrbi za pacijente nakon bolesti.
– Jedno od ključnih područja danas je regulacija lijekova: od definiranja uvjeta za njihovo stavljanje na tržište do pristupa lijekovima i poticanja inovacija. Europska unija tu ima najjače regulatorne ovlasti, ali se istovremeno suočava s izazovima globalne konkurencije i ovisnosti o uvozu – poručio je.
Sokol je upozorio i kako suvremene geopolitičke okolnosti sve više potiču države na smanjenje ovisnosti o vanjskim akterima, posebno u području opskrbnih lanaca i proizvodnje. Takva ovisnost u kriznim situacijama može predstavljati i sigurnosni rizik te otvoriti prostor za političke i ekonomske pritiske, zbog čega strateška autonomija postaje jedan od ključnih prioriteta Europske unije, osobito u proizvodnji lijekova i medicinskih proizvoda.
Novi europski model: tko proizvodi u EU, ima prednost
Istaknuo je i kako je Europa danas u velikoj mjeri ovisna o uvozu generičkih lijekova i aktivnih farmaceutskih sastojaka iz Indije i Kine. Istodobno, slabi njezin udio u segmentu inovativnih lijekova, dok se sve više kliničkih ispitivanja provodi izvan Europske unije, uz dodatne poticaje SAD-a za preseljenje farmaceutske proizvodnje na svoje tržište.
– Upravo zbog toga postignut je politički dogovor o novom zakonodavnom okviru za lijekove, čiji su glavni ciljevi jačanje strateške autonomije Europske unije, smanjenje ovisnosti o uvozu te osiguravanje jednakog pristupa lijekovima u svim državama članicama. Danas imamo situaciju da inovativni lijekovi u nekim državama postanu dostupni vrlo brzo nakon odobrenja, dok u drugim to traje dvije ili tri godine, što je neprihvatljivo – istaknuo je. Dodao je i kako novi okvir uvodi sustav europske preferencije u javnoj nabavi lijekova.
– To znači da će prednost imati proizvođači koji proizvode na području Europske unije. Više neće biti presudna samo najniža cijena, nego i mjesto proizvodnje lijekova. Uvodi se i model višestrukih dobavljača kako bi se smanjila ovisnost o pojedinim proizvođačima i povećala sigurnost opskrbe – pojasnio je.
Prevencija kao najjače oružje javnog zdravlja
Osim pitanja dostupnosti lijekova, Sokol se osvrnuo i na šire javnozdravstvene politike Europske unije, s naglaskom na prevenciju i nezarazne bolesti koje predstavljaju sve veći teret za zdravstvene sustave.
U tom se kontekstu sve više naglašava važnost prevencije, a zdravstvo se u europskim politikama sve više promatra kao ulaganje, a ne samo kao trošak. Najavljuju se, dodao je, i strože regulative u području duhanskih proizvoda, kao i mjere usmjerene na smanjenje pušenja.
Posebna pozornost posvećuje se i prehrani te borbi protiv pretilosti, pa se razmatra uvođenje jasnijeg označavanja nutritivne vrijednosti hrane na prednjoj strani pakiranja kako bi potrošači lakše donosili informirane odluke.
Koliko će Europa ulagati u zdravstvo?
Europska unija već provodi strategije u području onkologije i kardiovaskularnih bolesti, uz jačanje centara izvrsnosti i financiranje istraživanja kroz program Horizon. Važan iskorak predstavlja i „pravo na zaborav“ za osobe koje su preboljele rak, kako bi se spriječila njihova diskriminacija pri pristupu financijskim uslugama.
Govoreći o budućnosti, Sokol je upozorio i na izazove u financiranju zdravstva na razini EU-a te istaknuo da Europski parlament zagovara veća izdvajanja za javno zdravstvo i jačanje istraživanja.
Zaključno je poručio kako Europska unija, iako nema ovlasti nad organizacijom nacionalnih zdravstvenih sustava, kroz regulativu, zajedničke politike i financiranje istraživanja značajno utječe na dostupnost i kvalitetu zdravstvene zaštite u državama članicama.
(Ida Balog)
