Stalna potreba za optimizacijom života može povećati stres i narušiti mentalno zdravlje. Novo istraživanje otkriva zašto perfekcionizam postaje sve veći problem među mladima.
Pretjerana potreba za optimizacijom svakog aspekta života može zdravlje pretvoriti u dodatni izvor stresa. Istraživanja upozoravaju da je perfekcionizam jedan od podcijenjenih rizika modernog doba jer nas uvjerava da nikada nismo dovoljno uspješni, zbog čega stručnjaci naglašavaju važnost prihvaćanja činjenice da je „dovoljno dobro” često uistinu dovoljno dobro, piše portal mindbodygreen.
Sleepmaxxing. Proteinmaxxing. Fibermaxxing. Looksmaxxing. Productivity-maxxing. Pa čak i „grandmamaxxing” ili „nonnamaxxing” – trend usvajanja tradicionalnih životnih navika u potrazi za duljim i zdravijim životom.
Na prvi pogled većina tih trendova djeluje bezazleno, možda čak i korisno.
Uostalom, što je loše u želji da bolje spavamo, unosimo više proteina ili ozbiljnije brinemo o svom zdravlju?
No provedete li dovoljno vremena na internetu, počinje se pojavljivati određeni obrazac. Svaka navika postaje nešto što treba optimizirati. Svaki obrok postaje prilika za napredak. Svaki trening, dodatak prehrani, rutina njege kože i jutarnji ritual procjenjuju se kroz isto pitanje: Mogu li ovo raditi još bolje?
Negdje putem osobni razvoj počeo se pretvarati u svojevrsni nadzor nad samim sobom.
Velika nova analiza pokazuje da bi takav pomak mogao imati znatno veće posljedice nego što mislimo. Istraživači su utvrdili da perfekcionizam među mladim odraslim osobama kontinuirano raste posljednjih 35 godina, pri čemu strah od pogrešaka, strah od tuđe prosudbe i samonametnuti pritisak rastu brže od samih postignuća.
Zašto je perfekcionizam problem?
Perfekcionizam se često pogrešno poistovjećuje sa savjesnošću ili snažnom radnom etikom. Problem je u tome što zdrava težnja za napretkom i perfekcionizam nisu isto.
Zdrava težnja kaže: „Želim dati sve od sebe.”
Perfekcionizam kaže: „Moje najbolje nije dovoljno ako nije besprijekorno.”
Ta je razlika važna jer desetljeća istraživanja povezuju perfekcionizam s anksioznošću, depresijom, kroničnim stresom, sagorijevanjem (burnoutom), poremećajima prehrane, problemima sa spavanjem i općenito nižom kvalitetom života. A posljedice ne staju samo na mentalnom zdravlju.
Kada vaš mozak neprestano tumači pogreške, neizvjesnost ili osjećaj da zaostajete kao prijetnje, tijelo reagira u skladu s tim. Razina hormona stresa raste. Oporavak postaje otežan. Kvaliteta sna se pogoršava. Živčani sustav provodi više vremena u stanju pojačane budnosti, a manje u stanju obnove i oporavka, u kojem se razvijaju otpornost, regeneracija i iscjeljenje.
O dugovječnosti često govorimo kroz prizmu tjelesne aktivnosti, prehrane, unosa proteina i dodataka prehrani. Ti čimbenici jesu važni. No psihološki stres također je biološki stres. Tijelo ne pravi nužno razliku između stvarne prijetnje i pritiska koji sami sebi stvaramo pokušavajući optimizirati svaki aspekt života.
Uspon kulture optimizacije
Teško je čitati ove nalaze, a ne razmišljati o širem društvenom kontekstu u kojem su mnogi mladi odrasli odrastali.
Rezultati otvaraju važno pitanje: Što ako jedna od najvećih prijetnji našem zdravlju nije to što činimo premalo, nego to što se stalno osjećamo kao da ne činimo dovoljno?
35 godina o perfekcionizmu
Novo istraživanje, objavljeno u stručnom časopisu Journal of Personality, obuhvatilo je podatke više od 82.000 studenata iz Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Ujedinjene Kraljevine.
Istraživači su analizirali 307 zasebnih uzoraka prikupljenih od kasnih 1980-ih godina do danas, što im je omogućilo praćenje promjena u perfekcionizmu kroz generacije.
Otkrili su da studenti nisu postajali samo ambiciozniji. Tijekom vremena povećalo se nekoliko specifičnih oblika perfekcionizma, uključujući samousmjereni perfekcionizam (postavljanje gotovo nedostižno visokih standarda samome sebi), pretjeranu zabrinutost zbog pogrešaka te sumnju u vlastite postupke i odluke.
Najizraženiji rast zabilježen je kod društveno propisanog perfekcionizma, odnosno uvjerenja da drugi ljudi od vas očekuju savršenstvo. Taj je trend posebno ubrzao nakon ranih 2000-ih godina.
To znači da mladi odrasli ne postavljaju samo sebi više standarde. Oni također sve više osjećaju da ih i drugi neprestano procjenjuju. Bilo da je riječ o poslodavcima, profesorima, vršnjacima, članovima obitelji ili tisućama ljudi s kojima svakodnevno dolaze u kontakt putem interneta, često postoji osjećaj da su pogreške vidljivije, a uspjeh javnije mjerljiv nego nekada.
Današnji svijet osobnog razvoja može biti iznimno koristan. Pristup informacijama o zdravlju veći je nego ikada prije. Ljudi treniraju snagu, daju prioritet kvalitetnom snu, uče o metaboličkom zdravlju i aktivno sudjeluju u brizi za vlastitu dobrobit.
No postoji trenutak kada osobni razvoj počinje nalikovati poslu s punim radnim vremenom.
Otvorite društvene mreže i pronaći ćete beskrajan niz savjeta o tome kako optimizirati gotovo svaki aspekt života.
Može se činiti da uvijek postoji još neki pokazatelj koji treba poboljšati ili još jedna navika koju treba usvojiti. A budući da ne postoji jasno definirana završna točka, cilj se neprestano pomiče. Čim optimizirate jedno područje života, pojavljuje se drugo koje traži vašu pozornost.
Upravo tu optimizacija može skliznuti u perfekcionizam. Ne zato što nužno težite savršenstvu, nego zato što vas se stalno podsjeća koliko biste mogli biti bolji. S vremenom osobni razvoj prestaje djelovati osnažujuće i počinje nalikovati beskrajnoj procjeni vlastite uspješnosti.
