Iako se meningokokna bolest najčešće povezuje s upalom moždanih ovojnica, ona može izazvati i razornu invaziju krvotoka koja se odvija munjevitom brzinom. U rijetkim, ali teškim slučajevima, ova infekcija napada srce, izaziva sepsu i ostavlja trajne posljedice, uključujući i gubitak udova.
Meningokokcemija, ili meningokokna sepsa, nastaje kada bakterija N. meningitidis prodre u krvotok. Ondje oslobađa goleme količine endotoksina, otrovnih tvari koje su i do tisuću puta jače od onih koje proizvode druge bakterije. Ovi toksini izravno oštećuju stijenke krvnih žila, uzrokujući njihovo pucanje i unutarnje krvarenje. To se na koži manifestira kao karakterističan osip-najprije kao sitne crvene ili ljubičaste točkice (petehije), koje se brzo spajaju u veće modrice (purpura). Istodobno, oštećenje krvnih žila sprječava dotok kisika u tkiva i organe, što dovodi do zatajenja organa i odumiranja tkiva, poznatog kao gangrena. Zbog toga pacijentima ruke i noge postaju hladne, a bolovi u mišićima nepodnošljivi. Ovaj proces odvija se nevjerojatnom brzinom, pretvarajući naizgled zdravu osobu u kritično bolesnu u roku od samo nekoliko sati.
Septička kardiomiopatija
Jedna od najtežih, ali često previđenih komplikacija jest septička kardiomiopatija-stanje u kojem toksini izravno oštećuju srčani mišić, drastično smanjujući njegovu sposobnost pumpanja krvi. Ovo stanje, praćeno upalom srčanog mišića (miokarditis) i srčane ovojnice (perikarditis), može se manifestirati bolovima u prsima koji nalikuju srčanom udaru, nedostatkom daha i teškim aritmijama. Liječenje zahtijeva hitnu primjenu antibiotika, ali i potpornu terapiju za održavanje funkcije srca, uključujući lijekove za jačanje srčanog rada i regulaciju krvnog tlaka.
Brza dijagnoza ključna je, no početni simptomi poput povišene temperature, glavobolje i bolova u mišićima lako se mogu zamijeniti za gripu. Pojava osipa koji ne nestaje na pritisak staklenom čašom (“glass test”) alarmantan je znak koji zahtijeva hitan odlazak u bolnicu.
Liječenje je utrka s vremenom, a ishod je neizvjestan. Iako se meningokokna bolest može izliječiti antibioticima, stopa smrtnosti čak i uz adekvatno liječenje iznosi između 10 i 15 posto. Brza dijagnoza ključna je, no početni simptomi poput povišene temperature, glavobolje i bolova u mišićima lako se mogu zamijeniti za gripu. Pojava osipa koji ne nestaje na pritisak staklenom čašom (“glass test”) alarmantan je znak koji zahtijeva hitan odlazak u bolnicu. Liječnici moraju djelovati odmah, često i prije potvrde dijagnoze, primjenom visokih doza intravenoznih antibiotika. Svako odgađanje, čak i za nekoliko sati, može značiti razliku između života i smrti ili razvoja teških trajnih invaliditeta.
Trajne posljedice i prevencija
Čak i pacijenti koji prežive teški oblik meningokokne sepse često se suočavaju s doživotnim posljedicama. Najteža komplikacija je purpura fulminans, oblik diseminirane intravaskularne koagulacije koji uzrokuje masivno zgrušavanje krvi u malim krvnim žilama i brzo odumiranje kože i potkožnog tkiva. Ovo stanje najčešće pogađa udove i u gotovo 30 posto slučajeva dovodi do amputacije prstiju, stopala, šaka, a ponekad i cijelih ruku ili nogu. Ostale moguće posljedice uključuju oštećenje sluha, neurološke probleme i ožiljke na koži. Najveći rizik od zaraze imaju dojenčad, adolescenti i mladi koji žive u kolektivima, poput studentskih domova. Najsnažnije oružje u borbi protiv ove opake bolesti je cijepljenje, koje je dostupno protiv najčešćih serogrupa bakterije, uključujući i serogrup B, koja je uzrokovala većinu slučajeva u Europi. ( Ordinacija.hr )
