Rijetka, ali iznimno opasna komplikacija opće anestezije, Mendelsonov sindrom, nastaje udisanjem želučanog sadržaja i može izazvati teško oštećenje pluća. Iako je izvorno opisan kod trudnica, pogađa i druge rizične pacijente, a njegovi simptomi su dramatični i zahtijevaju hitnu reakciju.
Nazvan po američkom opstetričaru Curtisu Mendelsonu, koji ga je prvi opisao 1946. godine, ovaj je sindrom oblik kemijskog pneumonitisa, teške upale pluća uzrokovane kemijskim oštećenjem, a ne infekcijom. Mendelsonova studija obuhvatila je trudnice koje su tijekom poroda pod općom anestezijom udahnule vlastiti želučani sadržaj. Budući da anestezija potiskuje zaštitne reflekse poput kašlja, kiseli sadržaj iz želuca može nesmetano ući u pluća i izazvati teško oštećenje. Upravo je ovo otkriće dovelo do razvoja strogih preoperativnih uputa, prvenstveno pravila “ništa na usta”, koje nalaže višesatni post prije operacije. Cilj je smanjiti volumen i kiselost želučanog sadržaja, čime se rizik od razorne aspiracije svodi na minimum, štiteći pacijenta od ove teške komplikacije.
Pacijent iznenada razvija tešku respiratornu krizu
Klinička slika razvija se naglo i dramatično, obično unutar nekoliko sati nakon aspiracije. Pacijent iznenada razvija tešku respiratornu krizu s intenzivnom kratkoćom daha (dispnejom), ubrzanim disanjem i kašljem, koji može biti praćen pjenastim ispljuvkom. Jasan znak teškog nedostatka kisika je plavkasta boja kože (cijanoza), dok tijelo reagira ubrzanim radom srca i padom krvnog tlaka. Okidač za ovu burnu, dvofaznu upalnu reakciju je iznimno agresivna priroda želučane kiseline. Smatra se da je za nastanak sindroma dovoljna aspiracija već 25 mililitara sadržaja čija je pH vrijednost niža od 2,5. Takav sadržaj uzrokuje izravno kemijsko oštećenje osjetljivog plućnog tkiva, što je više nalik opeklinama nego klasičnoj upali.
Okidač za ovu burnu, dvofaznu upalnu reakciju je iznimno agresivna priroda želučane kiseline. Smatra se da je za nastanak sindroma dovoljna aspiracija već 25 mililitara sadržaja čija je pH vrijednost niža od 2,5.
Dijagnoza se postavlja na temelju naglog razvoja respiratornih simptoma u rizičnom okruženju, poput uvođenja u opću anesteziju ili kod osoba sa smanjenom sviješću. Potvrđuje se kliničkim pregledom i dijagnostičkim postupcima, pri čemu je rendgenska snimka prsnog koša ključna jer prikazuje karakteristične obostrane infiltrate u plućima, često u donjim dijelovima. Plinska analiza arterijske krvi otkriva vrlo nizak nivo kisika. Iako je sindrom povijesno vezan uz porodništvo, rizik nije ograničen samo na trudnice. Visokorizične skupine uključuju pretile osobe, pacijente na hitnim operacijama bez pripreme, osobe s gastroezofagealnom refluksnom bolešću (GERB), neurološkim stanjima koja ometaju gutanje, kao i pacijente kod kojih je intubacija tehnički zahtjevna.
Napredak anestezioloških tehnika
Incidencija Mendelsonovog sindroma značajno je smanjena zahvaljujući napretku anestezioloških tehnika. Izbjegavanje opće anestezije u korist regionalnih tehnika, poput epiduralne, postalo je standard u porodništvu. Kod visokorizičnih pacijenata primjenjuju se tehnike brze indukcije u anesteziju kako bi dišni put bio što kraće nezaštićen. Liječenje je potporno; pacijent se spaja na kisik, a često je potrebna i mehanička ventilacija u jedinici intenzivnog liječenja kako bi se plućima dalo vremena za oporavak. Ključno je razlikovati ovo stanje od aspiracijske pneumonije, bakterijske infekcije koja zahtijeva antibiotike. Prognoza Mendelsonovog sindroma je vrlo ozbiljna, a stopa smrtnosti može biti i do 60 posto, često zbog razvoja akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) i drugih komplikacija. ( Ordinacija.hr )
