Biopsija prostate ne znači automatski da imate rak. Saznajte kada se preporučuje, kako izgleda postupak, je li bolan, kako se pripremiti i što očekivati tijekom oporavka.
Biopsija prostate postupak je kojim se uzimaju mali uzorci tkiva prostate kako bi se pod mikroskopom provjerilo postoje li abnormalne ili kancerogene stanice. Najčešće se preporučuje kada postoji sumnja na rak prostate, primjerice zbog povišene vrijednosti PSA, abnormalnog nalaza digitorektalnog pregleda ili sumnjivih promjena uočenih na magnetskoj rezonanciji.
Iako sama preporuka za biopsiju mnogim muškarcima može zvučati zastrašujuće, važno je znati da biopsija ne znači automatski da je riječ o raku. Riječ je o dijagnostičkom postupku koji liječniku omogućuje da utvrdi postoji li promjena u tkivu prostate i, ako postoji, o kakvoj je promjeni riječ.
Zašto se radi biopsija prostate?
Odluka o biopsiji ne temelji se samo na jednom nalazu, već na kombinaciji simptoma, zdravstvene povijesti i rezultata prethodnih pretraga.
Jedan od najčešćih razloga je povišena vrijednost PSA-a (prostata-specifičnog antigena). Povišen PSA može biti povezan s rakom prostate, ali i s drugim stanjima, pa sam po sebi nije dovoljan za postavljanje dijagnoze.
Biopsija se može preporučiti i ako liječnik tijekom digitorektalnog pregleda (DRE) napipa kvržicu, tvrđe ili nepravilno područje prostate. Dodatni razlog mogu biti i sumnjiva područja uočena na magnetskoj rezonanciji ili ultrazvuku prostate.
U određenim slučajevima biopsija se radi i nakon prethodnog nalaza atipičnih stanica ili kada postoji trajna sumnja na bolest unatoč ranijem negativnom rezultatu.
Simptomi poput poteškoća s mokrenjem, krvi u mokraći ili sjemenu te boli u zdjelici mogu biti razlog za daljnju obradu prostate, no sami po sebi ne znače da je potrebna biopsija. O tome odlučuje liječnik na temelju cjelokupne kliničke slike.
Kako izgleda biopsija prostate?
Biopsija se najčešće izvodi ambulantno, a pacijent se u pravilu vraća kući istoga dana. Postoje dva glavna načina uzimanja uzoraka:
- Transrektalna biopsija – igla se uvodi kroz stijenku završnog dijela crijeva.
- Transperinealna biopsija – igla se uvodi kroz kožu međice, odnosno područja između mošnje i anusa.
Kod postupka se koristi ultrazvuk kako bi liječnik mogao precizno odrediti položaj prostate i područja iz kojih treba uzeti uzorke. Ako je prethodnom magnetskom rezonancijom utvrđeno sumnjivo područje, biopsija se može usmjeriti upravo prema toj leziji.
U nekim slučajevima radi se ciljana biopsija pod kontrolom magnetske rezonancije, dok se kod muškaraca s prethodno negativnim biopsijama, ali i dalje prisutnom sumnjom na bolest, može primijeniti i opsežnije uzorkovanje, odnosno biopsija zasićenja. Izbor metode ovisi o nalazima, zdravstvenom stanju i procjeni liječnika.
Prije uzimanja uzoraka primjenjuje se lokalni anestetik, a u nekim slučajevima može se koristiti i sedacija. Liječnik zatim tankom iglom uzima više malih uzoraka tkiva. Pacijent tijekom postupka može osjetiti pritisak ili kratkotrajno uštipanje, ali lokalna anestezija smanjuje bol i nelagodu.
Sami postupak obično traje kratko, iako ukupni boravak u zdravstvenoj ustanovi može biti nešto dulji zbog pripreme i kratkog praćenja nakon zahvata.
Je li biopsija prostate bolna?
Većina muškaraca biopsiju opisuje kao neugodan, ali podnošljiv postupak. Lokalna anestezija značajno smanjuje bol, a tijekom uzimanja uzoraka moguće je osjetiti kratke ubode, pritisak ili nelagodu.
Nakon biopsije može se javiti osjetljivost u području prostate, međice ili zdjelice, kao i blago peckanje pri mokrenju. Tegobe su najčešće prolazne.
Kako se pripremiti za biopsiju?
Točne upute ovise o vrsti biopsije, načinu anestezije i zdravstvenom stanju pacijenta, stoga je najvažnije slijediti upute liječnika.
Prije zahvata liječniku treba reći koje lijekove uzimate, uključujući lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi, kao i sve poznate alergije te ranije infekcije mokraćnog sustava.
Ovisno o procjeni liječnika, priprema može uključivati:
- uzimanje antibiotika prije postupka
- pripremu crijeva klistirom ili drugim postupkom
- određivanje razdoblja tijekom kojeg treba izbjegavati hranu i piće, ako se koristi određena vrsta anestezije
- organizaciju prijevoza kući ako je primijenjena sedacija.
Lijekove za razrjeđivanje krvi ne treba samostalno prekidati. O eventualnoj prilagodbi terapije odlučuje liječnik.
Ako postoji aktivna infekcija mokraćnog sustava ili prostate, zahvat se može odgoditi dok se infekcija ne izliječi. Liječnik također treba znati za poremećaje zgrušavanja, ozbiljna nekontrolirana zdravstvena stanja i alergije na anestetike ili druge lijekove koji bi se mogli koristiti tijekom postupka.
Što očekivati nakon biopsije prostate?
Oporavak je uglavnom kratak i mnogi se muškarci svakodnevnim aktivnostima vraćaju unutar nekoliko dana, ovisno o vrsti biopsije i preporuci liječnika. U prvim danima nakon postupka može se pojaviti:
- blaga bol ili nelagoda u području prostate, međice ili donjeg dijela trbuha
- mala količina krvi u mokraći
- tragovi krvi u stolici nakon transrektalne biopsije
- krv u sjemenu, koja može biti prisutna nešto dulje
- blago peckanje pri mokrenju.
Ove pojave najčešće su prolazne. Važno je piti dovoljno tekućine ako liječnik nije preporučio drukčije te nekoliko dana izbjegavati intenzivan fizički napor, dizanje teških tereta i bicikliranje. O povratku spolnim aktivnostima također je najbolje slijediti upute liječnika.
Koji su mogući rizici?
Kao i svaki invazivni medicinski postupak, biopsija prostate nosi određene rizike. Najčešći su prolazno krvarenje, bol ili nelagoda te poteškoće ili peckanje pri mokrenju.
Jedna od mogućih komplikacija je infekcija, zbog čega se nakon biopsije treba obratiti pozornost na pojavu temperature, zimice ili pogoršanje boli. Rijetko može doći do ozbiljne infekcije, uključujući sepsu, koja zahtijeva hitno liječenje.
Kada se treba odmah javiti liječniku?
Nakon biopsije ne treba ignorirati:
- temperaturu ili zimicu
- jače ili dugotrajno krvarenje
- nemogućnost mokrenja
- jaku ili sve izraženiju bol
- opće pogoršanje zdravstvenog stanja.
Takvi simptomi mogu upućivati na komplikaciju koja zahtijeva liječničku procjenu.
Kada stižu rezultati biopsije i što oni znače?
Uzorci uzeti tijekom biopsije šalju se na patohistološku analizu, gdje ih pregledava patolog. Rezultat se, ovisno o organizaciji laboratorija, može čekati od nekoliko dana do otprilike dva tjedna.
Nalaz može pokazati da je tkivo uredno ili da postoje benigne promjene, upala, pretkancerozne promjene ili maligne stanice. Ako se otkrije rak, rezultat biopsije pruža važne informacije koje liječniku pomažu u procjeni bolesti i odabiru daljnjeg postupanja.
Važno je naglasiti da negativan nalaz biopsije ne znači uvijek da više nisu potrebne kontrole. Ako PSA i dalje ostaje povišen ili se s vremenom mijenja, liječnik može preporučiti daljnje praćenje ili dodatne pretrage.
Nakon dobivenog nalaza korisno je pripremiti pitanja za razgovor s urologom: što točno pokazuje nalaz, jesu li potrebne dodatne pretrage, kada je sljedeća kontrola i koji su mogući sljedeći koraci.
Biopsija prostate stoga nije samo postupak kojim se potvrđuje ili isključuje rak – ona liječniku daje važne informacije potrebne za donošenje odluka o daljnjoj dijagnostici i liječenju.
(Ordinacija.hr)
