Je li sigurno spavati s bebom u istom krevetu? Doznajte što preporučuju pedijatri, kada je rizik najveći i kako izgleda sigurno spavanje dojenčeta.
Ljudi su tijekom većeg dijela povijesti spavali u neposrednoj blizini svojih beba, no današnji madraci, jastuci i popluni mijenjaju sigurnosnu sliku. Stručne smjernice zato preporučuju blizinu roditelja, ali na odvojenoj površini za spavanje.
Potreba da beba tijekom noći bude što bliže roditelju duboko je ukorijenjena u ljudsku povijest. U mnogim kulturama dojenčad nikada nije spavala sama: blizina majke značila je toplinu, zaštitu, lakše dojenje i bržu reakciju na svaki pokret ili zvuk.
No činjenica da je zajedničko spavanje drevna ljudska praksa ne znači da je ono u svim okolnostima sigurno. Problem nije samo u tome spava li beba uz roditelja, nego i na kakvoj površini spava, koliko je stara, je li rođena prije termina te postoje li dodatni čimbenici poput mekanog madraca, jastuka, alkohola, lijekova koji izazivaju pospanost ili pušenja.
Upravo je to središnja poruka analize koju je objavio National Geographic: drevna potreba za blizinom danas se odvija u okruženju koje je bitno drukčije od onoga u kojem se razvila. Moderni kreveti donose mekane madrace, poplune, jastuke, procjepe i povišene površine koje za dojenče mogu predstavljati opasnost.
Zajednička soba nije isto što i zajednički krevet
Pojmovi zajedničko spavanje i dijeljenje kreveta često se koriste kao sinonimi, ali ne znače isto.
Zajedničko spavanje može podrazumijevati da roditelj i beba spavaju u istoj prostoriji, ali svatko na svojoj površini. Dijeljenje kreveta znači da beba i roditelj spavaju na istom madracu.
Američka pedijatrijska akademija preporučuje da beba spava u sobi roditelja, blizu njihova kreveta, ali u vlastitom krevetiću ili kolijevci namijenjenoj dojenčadi. Takav raspored preporučuje se najmanje tijekom prvih šest mjeseci života.
Najsigurnije je bebu za svaki dnevni i noćni san položiti:
- na leđa
- na čvrstu i ravnu podlogu bez nagiba
- u vlastiti krevetić ili kolijevku
- na madrac prekriven samo čvrsto pripijenom plahtom
- bez jastuka, popluna, mekanih igračaka, zaštitnih ogradica i drugih predmeta
Beba bi trebala biti blizu roditelja, ali njezin prostor za spavanje treba ostati prazan. Američki CDC podupire iste preporuke i posebno naglašava spavanje na leđima, čvrstu ravnu površinu te boravak u sobi roditelja barem do šestog mjeseca.
Kada je dijeljenje kreveta posebno rizično?
Rizik nije jednak u svim okolnostima. Ipak, Američka pedijatrijska akademija dijeljenje kreveta ne smatra sigurnim ni u jednoj situaciji, a određeni čimbenici opasnost dodatno povećavaju.
S bebom nikada ne biste trebali dijeliti krevet ako:
- ste izrazito umorni ili se teško budite
- vi ili partner pušite, čak i ako ne pušite u spavaćoj sobi
- ste pili alkohol
- ste uzeli droge ili lijekove koji izazivaju pospanost
- beba je rođena prije 37. tjedna trudnoće
- beba je imala nisku porođajnu masu
- beba je bolesna ili ima povišenu temperaturu
- u krevetu spavaju druga djeca ili kućni ljubimci
- površina je mekana, nagnuta ili ima procjepe
- uz bebu se nalaze jastuci, popluni ili labava posteljina
Posebno osjetljivu skupinu čine bebe mlađe od četiri mjeseca. Prema analizi dokaza Američke pedijatrijske akademije, dijeljenje površine u toj dobi povećava rizik čak i kada je dijete rođeno u terminu, normalne je porođajne mase, dojeno je i roditelji ne puše. Rizik dodatno raste kod prijevremeno rođenih beba i djece niske porođajne mase.
Zašto je blizina prirodna?
Antropolozi ističu da samostalno spavanje dojenčadi nije bilo uobičajeno tijekom većeg dijela ljudske povijesti. Bebe su spavale dovoljno blizu roditelja da mogu osjetiti njihov dodir, miris, zvuk i toplinu te se podojiti čim se probude.
