Sve više žena razmatra zamrzavanje jajnih stanica zbog medicinskih razloga, odgađanja majčinstva ili životnih okolnosti. Postupak može povećati mogućnost biološkog roditeljstva u budućnosti, ali njegov uspjeh ponajviše ovisi o dobi u trenutku zamrzavanja i broju pohranjenih zrelih jajnih stanica.
Zamrzavanje jajnih stanica nekoć se uglavnom povezivalo sa ženama koje su se pripremale za liječenje raka ili drugi medicinski postupak koji bi mogao ugroziti plodnost. Danas se za njega odlučuje sve više žena koje još nisu spremne za majčinstvo, nisu pronašle odgovarajućeg partnera ili im financijske i poslovne okolnosti ne dopuštaju da u željenom trenutku osnuju obitelj.
Veća dostupnost informacija o padu plodnosti s dobi također je potaknula interes. Podaci britanskog regulatornog tijela HFEA pokazuju da je broj ciklusa zamrzavanja jajnih stanica u Ujedinjenom Kraljevstvu porastao s približno 2600 u 2019. na gotovo 7000 u 2023. godini. Najveći porast zabilježen je među ženama u dobi od 30 do 37 godina.
Ipak, zamrzavanje jajnih stanica nije osiguranje od neplodnosti niti obećanje da će žena u budućnosti roditi dijete. To je mogućnost očuvanja reproduktivnog potencijala, čije granice treba razumjeti prije početka skupog i emocionalno zahtjevnog postupka.
Zašto se žene odlučuju na postupak?
Razlozi mogu biti medicinski ili osobni. Zamrzavanje jajnih stanica može se razmotriti prije kemoterapije, radioterapije, operacije jajnika ili drugog liječenja koje može smanjiti rezervu jajnika i ugroziti buduću plodnost.
Razgovor o očuvanju plodnosti može biti važan i kod određenih ginekoloških bolesti, uključujući endometriozu, osobito ako su zahvaćeni jajnici ili se planira operacija. Međutim, dijagnoza endometrioze ne znači automatski da svaka žena treba zamrznuti jajne stanice. Odluka ovisi o dobi, proširenosti bolesti, prethodnim operacijama, rezervi jajnika i planovima za trudnoću.
Kod planiranog ili takozvanog socijalnog zamrzavanja razlog nije postojeća bolest, nego želja da se sačuvaju mlađe jajne stanice za moguću upotrebu u budućnosti. Razlozi mogu uključivati:
- izostanak odgovarajućeg partnera
- nespremnost za roditeljstvo
- financijsku nesigurnost
- obrazovanje ili razvoj karijere
- želju za odgađanjem majčinstva
- osobne i obiteljske okolnosti
Važno je da odluka ne bude posljedica straha, pritiska okoline ili agresivnog marketinga klinike, nego individualnog savjetovanja i realne procjene mogućnosti.
Koja je dob najbolja?
Ne postoji jedna idealna dob koja vrijedi za sve žene. Biološki gledano, mlađa dob u trenutku zamrzavanja uglavnom je povezana s boljim izgledima jer se s godinama smanjuju i broj i kvaliteta jajnih stanica.
Kada se jajna stanica zamrzne, ona zadržava biološku dob koju je imala u trenutku prikupljanja. Primjerice, jajne stanice zamrznute s 32 godine ne stare dok su pohranjene, čak i ako ih žena odluči upotrijebiti desetak godina poslije. No dob žene u trenutku buduće trudnoće i dalje može utjecati na opstetričke rizike.
Američko društvo za reproduktivnu medicinu navodi da su izgledi za rođenje djeteta bolji kada se jajne stanice zamrznu u mlađoj dobi, ali upozorava da nema dovoljno podataka za određivanje jedne optimalne dobi za sve žene.
Tu postoji i praktičan paradoks: što je žena mlađa, veća je vjerojatnost da će prikupiti kvalitetnije jajne stanice, ali je istodobno veća mogućnost da joj one nikada neće trebati jer će poslije zatrudnjeti prirodnim putem.
Tko je dobra kandidatkinja?
Prije donošenja odluke liječnik procjenjuje dob, zdravstvenu i reproduktivnu povijest, planove za majčinstvo te stanje jajnika. Procjena najčešće uključuje ultrazvučni pregled i mjerenje anti-Müllerova hormona, poznatog kao AMH.
AMH može pomoći procijeniti rezervu jajnika i očekivani odgovor na hormonsku stimulaciju, odnosno koliko bi se jajnih stanica moglo dobiti u jednom ciklusu. Ne može pouzdano izmjeriti njihovu kvalitetu niti samostalno predvidjeti hoće li žena prirodno zatrudnjeti ili roditi dijete.
Američko društvo za reproduktivnu medicinu upozorava da se testovi rezerve jajnika ne bi trebali predstavljati kao opći test plodnosti. Njihovi rezultati prvenstveno daju informaciju o količini preostalih jajnih stanica i mogućem odgovoru na stimulaciju, a ne o kvaliteti ili sigurnom budućem roditeljstvu.
Kod vrlo niske rezerve jajnika možda će biti potrebno više ciklusa da bi se prikupio veći broj stanica, a ponekad ni tada rezultat neće biti onakav kakvom se žena nadala.
Kako izgleda postupak?
Jedan ciklus obično traje između dva i tri tjedna te nalikuje početnom dijelu postupka izvantjelesne oplodnje.
1. Procjena i planiranje
Liječnik uzima anamnezu te ultrazvukom i krvnim pretragama procjenjuje rezervu jajnika. Na temelju rezultata određuje se protokol stimulacije.
2. Hormonska stimulacija
Žena najčešće osam do 12 dana svakodnevno prima hormonske injekcije kako bi u jajnicima istodobno sazrelo više folikula. Tijekom tog razdoblja obavljaju se kontrolni ultrazvučni pregledi, a ponekad i krvne pretrage.
3. Prikupljanje stanica
Kada folikuli dovoljno sazru, daje se završna injekcija za poticanje dozrijevanja. Jajne stanice zatim se prikupljaju kratkim zahvatom, najčešće pod sedacijom i uz ultrazvučno navođenje.
4. Zamrzavanje
Zrele jajne stanice zamrzavaju se postupkom vitrifikacije, odnosno vrlo brzog hlađenja, te se pohranjuju u tekućem dušiku. Ako ih žena u budućnosti odluči upotrijebiti, stanice se odmrzavaju. One koje prežive postupak oplode se spermijem, najčešće metodom ICSI, a nastali embrij zatim se prenosi u maternicu.
Koliko je jajnih stanica dovoljno?
Na ovo pitanje ne postoji univerzalan odgovor. Nije svaka prikupljena stanica zrela, neće svaka preživjeti odmrzavanje niti će se svaka uspješno oploditi i razviti u kvalitetan embrij. Ni prijenos embrija ne završava uvijek trudnoćom i rođenjem djeteta.
Dob u trenutku zamrzavanja i broj zrelih pohranjenih stanica dva su najvažnija čimbenika. Klinike se često koriste statističkim modelima kako bi procijenile koliko bi stanica određena žena mogla trebati, ali takvi izračuni predstavljaju prosjek za skupinu, a ne osobno jamstvo.
Smjernice ASRM-a navode da još nema dovoljno kvalitetnih dokaza za određivanje apsolutnog broja jajnih stanica potrebnog za razumnu vjerojatnost rođenja djeteta u svakoj dobnoj skupini.
Uspjeh nije zajamčen
Zamrzavanje 10 ili 15 jajnih stanica ne znači da žena ima jednak broj pokušaja trudnoće. Svaka stanica mora uspješno proći nekoliko koraka:
- preživjeti odmrzavanje
- oploditi se
- razviti se u održiv embrij
- uspješno se implantirati
- rezultirati trudnoćom i rođenjem djeteta
Na svakom se koraku broj raspoloživih stanica ili embrija može smanjiti.
HFEA zbog načina prikupljanja podataka ne može pouzdano prikazati jedinstvenu stopu uspjeha prema dobi u kojoj su jajne stanice zamrznute. Zato ženama preporučuje da kao orijentaciju pogledaju rezultate svježih IVF postupaka s vlastitim jajnim stanicama u svojoj dobnoj skupini, uz razumijevanje da to nije isto što i vjerojatnost rođenja djeteta iz jedne zamrznute stanice.
Koji su rizici?
Za većinu žena postupak je siguran, ali nije potpuno bez rizika. Hormonska terapija može izazvati:
- nadutost i pritisak u donjem dijelu trbuha
- glavobolju
- promjene raspoloženja
- osjetljivost dojki
- umor i nelagodu
Rijetka, ali potencijalno ozbiljna komplikacija jest sindrom hiperstimulacije jajnika, OHSS. Jajnici tada pretjerano reagiraju na lijekove, povećavaju se i mogu uzrokovati bol, naglo povećanje tjelesne mase, povraćanje, otežano disanje ili nakupljanje tekućine.
Sam zahvat prikupljanja jajnih stanica nosi male rizike povezane sa sedacijom, krvarenjem, infekcijom i ozljedom okolnih struktura.
Postoji i emocionalna strana postupka. Broj dobivenih jajnih stanica može biti manji od očekivanog, može biti potrebno više ciklusa, a financijsko ulaganje i nada pohranjena zajedno sa stanicama ne moraju završiti trudnoćom.
Koliko postupak stoji?
Cijene se znatno razlikuju među državama i klinikama, a u ukupni trošak ne moraju uvijek biti uključeni lijekovi, pregledi, anestezija, godišnje čuvanje te buduće odmrzavanje, oplodnja i prijenos embrija.
Kao primjer, britanski HFEA prosječan trošak prikupljanja i zamrzavanja procjenjuje na oko 3350 funti po ciklusu. Lijekovi mogu stajati dodatnih 500 do 1500 funti, godišnja pohrana od 125 do 350 funti, a odmrzavanje i kasniji prijenos u prosjeku oko 2500 funti. Cijeli proces tako može dosegnuti 7000 do 8000 funti, a nekim je ženama potreban više od jednog ciklusa.
Ti iznosi odnose se na Ujedinjeno Kraljevstvo i ne mogu se izravno primijeniti na Hrvatsku. Prije početka postupka od klinike treba zatražiti detaljan pisani izračun svih sadašnjih i budućih troškova.
Što pitati kliniku?
Na prvom razgovoru korisno je postaviti konkretna pitanja:
- Koliko zrelih jajnih stanica realno očekujete prema mojoj dobi i nalazima?
- Koliko bi mi ciklusa moglo biti potrebno?
- Što moj rezultat AMH-a znači, a što ne može pokazati?
- Kolika je stopa preživljenja odmrznutih stanica u ovoj klinici?
- Kakve rezultate klinika postiže kod žena koje su stanice zamrznule u mojoj dobi?
- Što je uključeno u osnovnu cijenu?
- Koliko stoje lijekovi, pohrana, odmrzavanje, oplodnja i prijenos embrija?
- Što se događa ako se prikupi malo ili nijedna zrela stanica?
- Koliko dugo se stanice mogu čuvati i što se s njima događa ako ih ne upotrijebim?
Zamrzavanje jajnih stanica nekim ženama može pružiti dodatnu reproduktivnu mogućnost i osjećaj veće kontrole nad budućnošću. No najpoštenije ga je promatrati kao potencijalnu priliku, a ne kao jamstvo. Dobra odluka počinje individualnom procjenom, potpunim informacijama o troškovima i rizicima te realnim očekivanjima o tome što postupak može, a što ne može ostvariti.
Ordinacija.hr
