Uretralni sindrom može uzrokovati bol, pečenje, učestalo i hitno mokrenje, iako se bakterijska infekcija ne može dokazati.
Bol i pečenje pri mokrenju najčešće povezujemo s infekcijom mokraćnog sustava, no slični se simptomi mogu pojaviti i kada u mokraći nema bakterija. Jedan od mogućih uzroka je uretralni sindrom, stanje koje najčešće pogađa žene, a može uzrokovati bol, učestalo i hitno mokrenje te nelagodu u području mokraćne cijevi i zdjelice.
Uretralni sindrom karakteriziraju ponavljane epizode boli u mokraćnoj cijevi i bolnog mokrenja koje traju dulje od šest mjeseci, a pritom se ne može utvrditi jasan uzrok. Stanje nije u potpunosti razjašnjeno, a dijagnoza se postavlja tek nakon što se isključe drugi mogući uzroci simptoma.
Zašto nastaje uretralni sindrom?
Ne postoji jedan uzrok uretralnog sindroma. U njegovoj se podlozi može nalaziti preosjetljivost mokraćne cijevi koja izaziva bol, grčeve i učestalu potrebu za mokrenjem. Moguću ulogu ima i smanjeno stvaranje sluzi u mokraćnoj cijevi, do čega može doći nakon infekcije ili ozljede te zbog hormonalnih promjena.
Među mogućim uzrocima i čimbenicima koji mogu pridonijeti pojavi simptoma su:
- prethodna ili nedavna infekcija mokraćnog sustava
- ozljeda mokraćne cijevi, uključujući onu nastalu tijekom spolnog odnosa
- operacije mokraćne cijevi ili zdjelice
- niska razina estrogena, osobito tijekom menopauze
- sindrom kronične zdjelične boli i poremećaji mišića zdjeličnog dna
- preaktivan mokraćni mjehur
- sindrom bolnog mokraćnog mjehura, odnosno rani oblik intersticijskog cistitisa
- suženje mokraćne cijevi
- blaga infekcija Skeneovih žlijezda, koje se nalaze uz mokraćnu cijev
- neke virusne spolno prenosive infekcije, poput herpesa ili HPV-a
- medicinski postupci poput cistoskopije.
Kod nekih osoba uzrok se, međutim, ne može utvrditi. Simptome mogu pogoršati i određeni iritansi, među kojima su kofein, alkohol i začinjena hrana, ali i tamponi, spermicidni lubrikanti, mirisni sapuni, ulja za kupanje i proizvodi za intimnu higijenu.
Koji su simptomi?
Simptomi se razlikuju po intenzitetu i učestalosti, a najčešće uključuju:
- bol u mokraćnoj cijevi i/ili zdjelici
- pečenje i bol tijekom mokrenja
- učestalu potrebu za mokrenjem
- iznenadnu, hitnu potrebu za mokrenjem
- buđenje tijekom noći zbog mokrenja
- grčeve mokraćne cijevi.
Uretralni sindrom može biti povezan i s depresijom, tjeskobom i stresom, koji mogu dodatno pojačati osjetljivost na bol. Mogu se pojaviti i problemi u spolnom životu, a žene osobito često osjećaju bol tijekom spolnog odnosa. To je izraženije tijekom menopauze, kada zbog pada estrogena dolazi do suhoće i stanjivanja vaginalnog tkiva.
Kako se razlikuje od urinarne infekcije?
Simptomi uretralnog sindroma vrlo su slični simptomima nekomplicirane infekcije mokraćnog sustava. Ključna je razlika u tome što se kod infekcije mokraćnog sustava mogu dokazati bakterije, dok je uretralni sindrom po definiciji povezan sa simptomima bez dokazane bakterijske infekcije.
Važna je i njihova vremenska priroda. Kod uretralnog sindroma simptomi su kronični – traju ili se učestalo vraćaju dulje od šest mjeseci. Većina urinarnih infekcija, s druge strane, pojavljuje se naglo i traje kraće.
Ipak, kod simptoma koji upućuju na infekciju treba biti oprezan. Visoka temperatura i zimica, krv u mokraći, jaka bol u slabinama, mučnina ili povraćanje mogu upućivati na ozbiljniju infekciju mokraćnog sustava koja zahtijeva liječničku procjenu.
Kako se postavlja dijagnoza?
Ne postoji jedan test kojim se može potvrditi uretralni sindrom. Dijagnoza se uglavnom postavlja isključivanjem drugih mogućih uzroka boli i bolnog mokrenja.
Liječnik može zatražiti analizu urina i urinokulturu kako bi se provjerilo postoje li bakterije i znakovi infekcije. Ovisno o simptomima i sumnji na određeni uzrok, mogu se napraviti i krvne pretrage, ultrazvuk, CT ili magnetska rezonancija, kao i testiranje na spolno prenosive infekcije.
U nekim slučajevima potrebne su detaljnije pretrage, poput cistoskopije, kojom se pregledavaju mokraćna cijev i mokraćni mjehur ili uretroskopije, kojom se procjenjuje protok mokraće. Kod žena se može napraviti i transvaginalni ultrazvuk.
Važno je znati da osnovna analiza urina ne može uvijek otkriti sve bakterijske infekcije. Primjerice, infekcija Skeneovih žlijezda može proći nezapaženo, a ipak izazivati bol i upalu.
Kako se liječi?
Liječenje je individualno i prvenstveno je usmjereno na ublažavanje simptoma te sprječavanje njihova ponavljanja. Budući da ne postoji jedinstveni način liječenja, liječnik može kombinirati različite pristupe.
Ovisno o uzroku i simptomima, mogu se koristiti lijekovi poput antibiotika, alfa-blokatora ili lijekova za kroničnu bol. Kod žena s niskom razinom estrogena može se primijeniti hormonska terapija, uključujući lokalni vaginalni estrogen.
Pomažu i neke nefarmakološke metode, poput treninga mokraćnog mjehura, fizikalne terapije i terapije mišića zdjeličnog dna, kao i tehnike za smanjenje stresa poput meditacije.
Određenim osobama može koristiti i izbjegavanje kofeina, alkohola i začinjene hrane, barem dok se simptomi ne smire. Također se preporučuje izbjegavati proizvode koji mogu nadražiti područje mokraćne cijevi, poput mirisnih sapuna i proizvoda za intimnu higijenu.
Kirurško liječenje rijetko je potrebno. Može se razmotriti ako se utvrdi anatomski problem, primjerice suženje mokraćne cijevi. Tada se, ovisno o slučaju, mogu primijeniti postupci poput dilatacije mokraćne cijevi, uretrotomije ili uretroplastike.
Kada se javiti liječniku?
Bol u mokraćnoj cijevi koja traje, ponavlja se ili se pogoršava ne bi se trebala ignorirati. Potrebno je javiti se liječniku, koji će prema simptomima procijeniti treba li vas pregledati ginekolog, urolog ili uroginekolog.
Hitnu liječničku pomoć treba potražiti ako se uz bol pojave visoka temperatura i zimica, mučnina i povraćanje, veća količina krvi u mokraći, obilni ili neugodni iscjedak iz mokraćne cijevi, jaka bol u leđima, trbuhu ili zdjelici ili krvarenje iz mokraćne cijevi.
(Ordinacija.hr)
