Otpornost mikroorganizama na lijekove otežava liječenje infekcija, produljuje boravak u bolnici i povećava rizik od smrti
Kada je Alexander Fleming 1928. otkrio penicilin, započela je nova era medicine. Infekcije koje su dotad mogle završiti smrću postale su izlječive, a antibiotici su omogućili sigurnije operacije, transplantacije, kemoterapiju i liječenje prijevremeno rođene djece. Gotovo stoljeće poslije ti lijekovi postupno gube svoju učinkovitost.
Razlog je antimikrobna rezistencija, odnosno sposobnost bakterija, virusa, gljivica i parazita da se promijene tako da lijekovi kojima se liječe infekcije više ne djeluju. Najpoznatiji oblik tog problema jest otpornost bakterija na antibiotike, zbog koje se često govori o „superbakterijama”.
Prema podacima koje prenosi Euronews, infekcije uzrokovane bakterijama otpornima na lijekove bile su 2019. izravno odgovorne za najmanje 1,27 milijuna smrti u svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija antimikrobnu rezistenciju ubraja među najveće javnozdravstvene prijetnje čovječanstvu.
Lijekovi više ne djeluju
Važno je znati da otpornost ne razvija čovjek, nego mikroorganizam. Bakterije se prirodno mijenjaju i prilagođavaju svojoj okolini, a neke od njih tijekom tog procesa razviju mehanizme koji im omogućuju da prežive djelovanje antibiotika.
Kada se antibiotik upotrebljava, osjetljive bakterije uglavnom ugibaju, dok otporne mogu preživjeti, razmnožiti se i proširiti. Što se antibiotici češće i nepravilnije koriste, to bakterije dobivaju više prilika za prilagodbu.
Infekcija koja se nekada jednostavno liječila tada može zahtijevati primjenu snažnijih i skupljih lijekova, dulje liječenje ili boravak u bolnici. U nekim slučajevima liječnicima ostaje vrlo malo terapijskih mogućnosti, a katkad učinkovit lijek više ne postoji.
Kako upozorava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zbog razvoja otpornosti mogu se primjenjivati skuplji i teže dostupni lijekovi, dok pojava bakterija otpornih na sve postojeće antibiotike može potpuno onemogućiti liječenje.
Antibiotici nisu za viruse
Jedan od najčešćih razloga nepotrebnog uzimanja antibiotika jest pokušaj liječenja virusnih infekcija. Antibiotici djeluju na bakterije, ali ne mogu izliječiti prehladu, gripu ni većinu upala grla koje uzrokuju virusi.
Uzimanje antibiotika u takvim slučajevima neće skratiti trajanje bolesti, ali može izazvati nuspojave i pridonijeti razvoju otpornosti. Zato se antibiotik treba uzimati samo kada ga propiše liječnik i prema njegovim uputama.
Posebno je važno ne prekidati ili mijenjati terapiju na svoju ruku, ne dijeliti lijekove s drugim osobama i ne čuvati ostatke antibiotika za neku buduću bolest. Antibiotik koji je bio propisan za jednu infekciju možda nije prikladan za drugu, čak ni kada su simptomi slični.
Problem izvan ordinacije
Prekomjerna i nepravilna uporaba lijekova nije jedini uzrok širenja otpornosti. Važnu ulogu imaju bolnička higijena, sanitarni uvjeti, uzgoj životinja, proizvodnja hrane te pročišćavanje otpadnih voda.
Otporni mikroorganizmi mogu se širiti između ljudi, životinja i okoliša, zbog čega se problem ne može riješiti samo u liječničkim ordinacijama. Potrebna je suradnja zdravstvenog, veterinarskog, poljoprivrednog i okolišnog sektora, poznata kao pristup „Jedno zdravlje”.
Bolnice, farme i sustavi otpadnih voda mogu postati mjesta na kojima se opasni mikroorganizmi razvijaju i šire ako se ne provode odgovarajuće mjere kontrole. S druge strane, sprječavanje infekcija smanjuje potrebu za lijekovima, a time i pritisak koji potiče razvoj otpornosti.
Što možemo učiniti?
Pojedinci ne mogu sami zaustaviti antimikrobnu rezistenciju, ali mogu smanjiti njezino širenje. Najvažnije je odgovorno koristiti antibiotike, redovito prati ruke, pripremati hranu na higijenski siguran način i pridržavati se preporučenih programa cijepljenja.
Cijepljenje smanjuje broj infekcija i potrebu za antibioticima, dok higijena i kontrola širenja zaraze sprečavaju prijenos otpornih mikroorganizama. Ključnu ulogu imaju i liječnici, koji antibiotike trebaju propisivati samo kada su doista potrebni.
Antibiotici nisu neograničen resurs. Ako izgube djelotvornost, posljedice se neće osjetiti samo pri liječenju upale pluća ili mokraćnih infekcija. Rizičniji bi mogli postati brojni zahvati i terapije koje danas smatramo uobičajenima – od operacija i poroda carskim rezom do transplantacija i liječenja raka.
Njihova buduća učinkovitost zato ovisi i o tome koliko ćemo ih odgovorno upotrebljavati danas.
Ordinacija.hr
