Svake godine dvadeset i prvog rujna obilježava se Svjetski dan Alzheimerove bolesti s ciljem podizanja svijesti o ovom teškom neurodegenerativnom poremećaju. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i adekvatan pristup oboljelima ključni su za očuvanje njihove kvalitete života.
U svijetu trenutačno živi više od pedeset i pet milijuna ljudi s demencijom, a procjene govore da bi se taj broj mogao gotovo utrostručiti do sredine ovog stoljeća. U Hrvatskoj se procjenjuje da više od sto tisuća osoba boluje od demencije, a većina njih od Alzheimerove bolesti, koja je njezin najčešći oblik i predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. Zbog ubrzanog starenja populacije, stručnjaci upozoravaju da je bolest u stalnom porastu, stoga se svakog dvadeset i prvog rujna globalno obilježava dan posvećen upravo podizanju svijesti, smanjenju stigme i poticanju ranog prepoznavanja ovog stanja. Cilj je educirati širu javnost da demencija nije normalan dio starenja, već kompleksna progresivna bolest mozga koja uzrokuje propadanje živčanih stanica.
Početno razdoblje bolesti
Najraniji simptomi bolesti nastupaju postupno i gotovo neprimjetno, zbog čega ih obitelji često zanemaruju ili pogrešno pripisuju uobičajenim znakovima starosti. Prosječno razdoblje razvoja bolesti traje od osam do dvanaest godina, a rana dijagnoza može značajno pomoći u usporavanju tijeka i boljem planiranju skrbi. Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest navodi kako prvi znakovi nisu isključivo vezani uz zaboravljanje. Početni simptomi uključuju poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti poput održavanja higijene ili snalaženja u prostoru, probleme s govorom, čitanjem i pisanjem te otežano pronalaženje pravih riječi. Oboljeli često gube orijentaciju u vremenu i prostoru, donose pogrešne procjene i odluke, ne razlikuju vrijednost novca i učestalo gube stvari ostavljajući ih na neuobičajenim mjestima.
Obitelj može primijetiti pretjeranu sumnjičavost i strah od nepoznatih osoba. Kako bolest napreduje, komunikacija postaje sve zahtjevnija, stoga je od presudne važnosti znati kako pristupiti oboljeloj osobi bez narušavanja njenog dostojanstva
Osim kognitivnih promjena, javljaju se i značajne promjene raspoloženja i ponašanja, od iznenadnog nemira i nervoze do bezrazložne tuge, povlačenja u sebe i gubitka interesa za socijalne aktivnosti. Obitelj može primijetiti pretjeranu sumnjičavost i strah od nepoznatih osoba. Kako bolest napreduje, komunikacija postaje sve zahtjevnija, stoga je od presudne važnosti znati kako pristupiti oboljeloj osobi bez narušavanja njenog dostojanstva. Stručnjaci savjetuju korištenje kratkih i jasnih rečenica, održavanje kontakta očima i govor mirnim tonom. Nikada se ne preporučuje ispravljanje oboljelih ili prepiranje oko činjenica koje su zaboravili, već je ključno prihvatiti njihove emocije, pružiti im sigurnost i preusmjeriti im pažnju. Stvaranje rutine uvelike smanjuje anksioznost s kojom se neprestano suočavaju u svojoj sredini.
Iako se pacijenti sve više oslanjaju na tuđu pomoć, ne smijemo zaboraviti ni njegovatelje koji svakodnevno podnose doista golem teret. Više od osamdeset posto osoba s demencijom u Hrvatskoj njeguju isključivo članovi obitelji. Njihova uloga je neizmjerno presudna, ali donosi ogroman kronični stres, pa stručnjaci za mentalno zdravlje snažno apeliraju na dugoročnu sustavnu podršku svim tim iznimno požrtvovnim pojedincima. ( Ordinacija.hr )
