Klasični simptomi uključuju proljev, nadutost, bolove u trbuhu, gubitak težine i umor. No, kod velikog broja pacijenata bolest se očituje netipično, pojašnjava gastroenterolog dr. Matej Plažanin.
Od grčeva u trbuhu, proljevastih stolica i povraćanja, pa do „mentalne magle“ – simptomi su to s kojima se mogu suočiti oboljeli od celijakije. Kada se jednom postavi dijagnoza ove autoimune bolesti, nužan je stalan oprez sve do konca života, kako bi se simptomi držali pod kontrolom i izbjegle eventualne teže posljedice.
Sanja je imala 22 godine kada je 2018. otkrila da boluje od celijakije. Proživljavala je tada stresno razdoblje pa joj je liječnica objasnila kako je upravo stres mogao biti okidač za aktivaciju bolesti.
Celijakija – kronična autoimuna bolest
– Prošla sam niz pretraga, od vađenja krvi do gastroskopije, a onda je uslijedilo izazovno razdoblje prilagodbe prehrane. Strogo izbjegavam gluten, a ako slučajno pojedem namirnicu s glutenom, i najmanju količinu, nakon 12 do 24 sata dobijem jak proljev, grčeve u trbuhu, „mentalnu maglu“ koja potraje nekoliko dana, idućih tjedan do dva ne mogu apsorbirati vitamine, a u posljednje vrijeme imam i svrbeći osip na prstima – priča Sanja.
Najteže kod celijakije je, ističe, nedostatak fleksibilnosti.
– Uvijek mi je u glavi da moram paziti na svaki zalogaj, bez obzira gdje se nalazim. Time se donekle ograničavaju i prijateljske veze jer i prijatelji uvijek moraju voditi računa o meni. Usto, bezglutenska prehrana nije jeftina, a u mnogim restoranima još uvijek miješaju celijakiju s veganstvom pa nam nude, primjerice, seitan koji je od pšenice, dakle s glutenom – nastavlja Sanja.
Celijakiju je prvi detaljno opisao britanski liječnik dr. Samuel Gee, koji je još 1888. godine precizno definirao ovu bolest i njezino liječenje neraskidivo povezao s prehranom. Budući da je njegov rođendan u rujnu, pojedine zemlje, poput SAD-a, upravo u ovom mjesecu obilježavaju Nacionalni dan svjesnosti o celijakiji i pokreću velike edukativne kampanje. S druge strane, u Europi i ostatku svijeta ovaj se dan tradicionalno obilježava u svibnju, što rujan čini idealnim, dodatnim povodom da se javnost ponovno podsjeti kako je riječ i dijagnozi koja zahtijeva stalan oprez i značajno utječe na kvalitetu života oboljelih.
– Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj imunosni sustav pogrešno napada sluznicu tankog crijeva kao reakcija na gluten – bjelančevinu koja se nalazi u pšenici, raži i ječmu. Ta reakcija oštećuje crijevne resice odgovorne za apsorpciju hranjivih tvari, što vremenom dovodi do niza zdravstvenih problema. Bolest pogađa otprilike 1 posto populacije, a veliki broj oboljelih ostaje nedijagnosticiran – iznosi dr. Matej Plažanin, specijalist interne medicine i subspecijalist gastroenterologije u IMC Priora.
Specifične terapije za celijakiju nema, potrebno je jedino doživotno izbjegavanje glutena u hrani.
Od nadutosti do osteoporoze i neplodnosti
– Simptomi su vrlo raznoliki i mogu varirati od osobe do osobe, što bolest čini teškom za prepoznati. S razlogom ju zovu “bolest s tisuću lica”. Klasični simptomi uključuju proljev, nadutost, bolove u trbuhu, gubitak težine i umor. No, kod velikog broja pacijenata bolest se očituje netipično, kao posljedica malapsorpcije – anemijom zbog nedostatka željeza, osteoporozom, neplodnošću, kožnim promjenama poput herpetiformnog dermatitisa, glavoboljama ili čak neurološkim simptomima. Kod djece se često javljaju zastoj u rastu i razdražljivost. Važno je naglasiti da neki pacijenti imaju vrlo blage ili gotovo nikakve simptome, što odgađa dijagnozu – govori dr. Plažanin.
Da dijagnozu nije uvijek jednostavno postaviti, zna i majka iz Osijeka, čije dvoje djece boluje od celijakije.
– Prve tegobe bili su bolovi u trbuhu, temperatura koja se stalno kretala oko 37,2 stupnja te glavobolje. U početku se mislilo da je riječ o post-Covidu, no kako simptomi nisu prolazili i sve je dugo trajalo, uputili su nas na dodatne kontrole i pretrage, najprije u Osijeku, a potom i u Zagrebu. Nakon dijagnoze svakodnevni se život potpuno promijenio. Celijakija nije samo pitanje izbacivanja glutena iz prehrane, već zahtijeva puno više pažnje i organizacije. Koristi se posebno posuđe i pribor kako ne bi došlo do kontaminacije, a hrana se mora posebno pripremati i prilagođavati. Potrebno je paziti na sastav gotovo svega što se kupuje, ali i na samu pripremu hrane – govori ova majka.
Nije dovoljno, dodaje, samo paziti da hrana ne sadrži gluten, nego treba voditi računa i o tome da ne dođe do slučajne kontaminacije.
– To ponekad može biti zahtjevno i emotivno iscrpljujuće jer ono što je drugima sasvim jednostavno, primjerice pojesti nešto u restoranu, na izletu ili kod nekoga u gostima, za osobu s celijakijom zahtijeva dodatno razmišljanje i provjeravanje – poručuje ona.
Izazovi postavljanja dijagnoze
Gastroenterolog Plažanin naglašava kako dijagnostika može biti izazovna upravo zbog šarolikosti i nespecifičnosti simptoma – bolest se lako zamijeni sa sindromom iritabilnog crijeva, prehrambenim intolerancijama ili drugim gastrointestinalnim poremećajima.
– Dijagnoza se postavlja kombinacijom seroloških testova, a potvrđuje se endoskopijom s biopsijom dvanaesterca, koja pokazuje karakteristične promjene sluznice. Ključno je da pacijent u vrijeme testiranja i dalje unosi gluten u prehranu jer prethodno isključivanje glutena može dovesti do lažno negativnih rezultata – pojašnjava dr. Plažanin.
Celijakija nastaje, nastavlja on, kombinacijom genetske predispozicije i unosa glutena. Gotovo svi oboljeli nose određene genetsku predispoziciju, no sama prisutnost tih gena ne znači da će se bolest nužno razviti – potreban je i vanjski okidač.
– Pretpostavlja se da čimbenici poput crijevnih infekcija, promjena crijevne mikrobiote, načina i vremena uvođenja glutena u prehranu dojenčadi, te drugi okolišni utjecaji mogu pridonijeti pojavi bolesti kod genetski predisponiranih osoba. Bolest se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, čak i kod osoba koje su gluten prethodno dobro podnosile – navodi liječnik.
Jedino dokazano učinkovito liječenje je doživotna, potpuna i stroga bezglutenska prehrana – potpuno izbjegavanje pšenice, raži, ječma i svih proizvoda koji ih sadrže, uključujući skrivene izvore glutena u prerađenoj hrani. Uz pravilnu prehranu, crijevna sluznica se obično postupno oporavlja, protutijela padaju na normalne vrijednosti, a simptomi povlače. U određenim slučajevima potrebno je nadoknaditi nedostatak vitamina i minerala, kao što su željezo, folna kiselina, vitamin D. Suradnja s nutricionistom pri uvođenju bezglutenske prehrane uvelike olakšava prilagodbu.
Važnost preventivnih pregleda
– Ako se celijakija ne liječi, dugoročne posljedice mogu biti ozbiljne: kronična malapsorpcija hranjivih tvari, teška anemija, osteoporoza i povećan rizik od prijeloma, poremećaji plodnosti, neurološki simptomi te povećan rizik od pojave drugih autoimunih bolesti, poput dijabetesa tipa 1 ili bolesti štitnjače. Dugotrajno neliječena celijakija također nosi povećan rizik od razvoja određenih malignih bolesti crijeva, poput limfoma tankog crijeva. Zato je pravovremena dijagnoza i dosljedno pridržavanje bezglutenske prehrane iznimno važno – podcrtava gastroenterolog Plažanin.
Nakon postavljanja dijagnoze preporučuju se redovite kontrole jednom godišnje. Kontrole uključuju serološke testove kako bi se pratilo smanjenje protutijela, a što ukazuje na dobru pridržavanost dijete, zatim provjeru razine željeza, vitamina D, folne kiseline i drugih parametara, te po potrebi denzitometriju kostiju. Redoviti pregledi pomažu na vrijeme uočiti eventualne komplikacije ili propuste u prehrani.
(Ordinacija.hr)
