Novi model umjetne inteligencije pokazao je bolje rezultate od postojećeg testa u procjeni rizika od kasnog povratka bolesti.
Rak dojke pozitivan na hormonske receptore i negativan na HER2 (HR+/HER2–) najčešći je tip raka dojke. Iako liječenje može biti uspješno, kod dijela pacijenata bolest se može vratiti i godinama nakon završetka terapije. Više od polovice slučajeva udaljenog povratka bolesti kod osoba s HR+/HER2– rakom dojke bez zahvaćenih limfnih čvorova događa se pet ili više godina nakon liječenja.
Upravo bi u procjeni tog dugoročnog rizika mogao pomoći novi alat temeljen na umjetnoj inteligenciji. Istraživači su razvili model nazvan IICM+, koji bi mogao preciznije predvidjeti rizik od povratka bolesti kod osoba s ranim stadijem HR+/HER2– raka dojke bez zahvaćenih limfnih čvorova.
Novi AI model uspješniji u predviđanju kasnog povratka bolesti
Liječnici već koriste 21-genski test Recurrence Score, poznat kao Oncotype DX, kako bi procijenili vjerojatnost povratka raka i utvrdili bi li pacijent mogao imati koristi od dodatne, odnosno adjuvantne kemoterapije.
Prema autorima studije objavljene u časopisu npj Breast Cancer, piše Medical News Today, taj je test posebno učinkovit u predviđanju povratka bolesti tijekom prvih pet godina nakon liječenja. IICM+ razvijen je kako bi pružio više informacija i o riziku koji ostaje nakon tog razdoblja.
Istraživači su model razvili na temelju podataka 2808 pacijenata iz kliničkog ispitivanja TAILORx, a zatim ga testirali na zasebnoj skupini od 1621 pacijenta.
Za procjenu uspješnosti koristili su C-indeks, mjeru koja pokazuje koliko dobro model razlikuje pacijente s većim i manjim rizikom. Kod predviđanja ukupnog udaljenog povratka bolesti IICM+ imao je C-indeks 0,735, dok je kod 21-genskog Recurrence Score testa iznosio 0,578.
Debra Patt, onkologinja iz Texas Oncologyja koja nije sudjelovala u istraživanju, objasnila je da C-indeks od 1 označava savršeno predviđanje, dok je 0,5 razina koja nije bolja od nasumičnog pogađanja. Prema njezinim riječima, rezultat od 0,735 pokazuje da IICM+ ima dobru sposobnost razlikovanja pacijenata prema riziku.
Radiolog Richard Reitherman, koji također nije sudjelovao u istraživanju, smatra da rezultati sugeriraju kako bi IICM+ mogao bolje prepoznati pacijente s većim rizikom od udaljenog povratka bolesti nego sam 21-genski test. Ipak, upozorava da rezultate treba potvrditi na većim i neovisnim skupinama pacijenata te utvrditi poboljšava li korištenje ovog modela odluke o liječenju i ishode za pacijente.
Zašto je važan rizik i nakon pet godina?
Rak dojke pozitivan na hormonske receptore može se vratiti u obliku udaljenih metastaza 10 ili više godina nakon liječenja.
– Kasni povratak bolesti jedan je od važnih izazova kod raka dojke pozitivnog na hormonske receptore. Stanice raka mogu napustiti izvorni tumor, proširiti se u drugi organ i ondje ostati neaktivne godinama prije nego što postanu klinički vidljive – objašnjava Reitherman.
Ako se može preciznije utvrditi kod kojih pacijenata postoji rizik od povratka bolesti pet, 10 ili čak 15 godina nakon dijagnoze, liječnici bi mogli bolje prilagoditi dugotrajno liječenje.
Reitherman smatra da je IICM+ u tom pogledu obećavajući jer bi mogao pružiti informacije o ranom i kasnom udaljenom povratku bolesti, ali naglašava da to tek treba potvrditi dodatnim istraživanjima.
Može li utjecati i na odluku o kemoterapiji?
Jedna od mogućih primjena novog modela odnosi se na odluku o dodatnom liječenju. Autori navode da bi IICM+ mogao pomoći u prepoznavanju pacijenata s rezultatom 21-genskog Recurrence Score testa između 0 i 25, koji bi prema tom rezultatu obično odbili adjuvantnu kemoterapiju, ali kod kojih IICM+ pokazuje veći rizik od povratka bolesti.
Takva bi informacija mogla potaknuti detaljniji razgovor između liječnika i pacijenta o mogućim koristima i rizicima dodatnog liječenja.
– IICM+ može dodati još jedan sloj informacija rezultatu Oncotype DX testa. Pacijent koji inače izgleda kao da ima relativno nizak rizik od povratka bolesti potencijalno bi mogao biti prepoznat kao osoba s većim rizikom na temelju dodatnih bioloških karakteristika tumora – kaže Reitherman.
Naglašava, međutim, da bi IICM+ trebao pomoći u donošenju odluke, a ne zamijeniti liječničku procjenu i zajedničko donošenje odluka s pacijentom.
Još nije spreman za rutinsku primjenu
Iako su rezultati obećavajući, potrebno je još istraživanja prije nego što bi se IICM+ mogao koristiti u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Potrebno je potvrditi rezultate na velikim, neovisnim i raznolikim skupinama pacijenata te utvrditi pruža li model informacije koje nadilaze postojeće genomske testove i kliničke podatke.
Također treba provjeriti je li test pouzdan, dostupan, troškovno učinkovit i jednostavan za uključivanje u postojeće kliničke postupke te daje li jednake rezultate kod različitih skupina pacijenata i u različitim zdravstvenim sustavima.
Kako ističe Reitherman, i Oncotype DX prošao je godine istraživanja i kliničkog iskustva prije nego što je postao široko prihvaćen, pa će sličan proces potvrđivanja biti potreban i za IICM+.
(Ordinacija.hr)
