Peckanje, bolno mokrenje i sitni mjehurići mogu biti znakovi infekcije, ali genitalni herpes često prolazi i bez jasnih simptoma.
Genitalni herpes ne izgleda uvijek kao skupina bolnih mjehurića. Kod nekih ljudi simptomi su toliko blagi da ih zamijene za prištić ili uraslu dlačicu, dok drugi uopće ne primijete infekciju. Upravo zato odsutnost vidljivih promjena ne znači da se virus ne može prenijeti partneru.
Riječ je o spolno prenosivoj infekciji koju mogu uzrokovati dva tipa herpes simplex virusa, HSV-1 i HSV-2. HSV-1, poznat po herpesu na usnama, može se prenijeti na genitalno područje tijekom oralnog seksa. Virus nakon zaraze ostaje u organizmu, ali simptomi ne moraju biti stalno prisutni.
Mjehurići i ranice
Najprepoznatljiviji znak su mali mjehurići na genitalijama ili oko njih, uz anus, na stražnjici ili bedrima. Kada puknu, ostavljaju bolne ranice. Prije njihova pojavljivanja možete osjetiti svrbež, peckanje ili trnce na tom području.
Promjene nisu uvijek lako uočljive. Mogu se nalaziti i unutar rodnice ili mokraćne cijevi. Bol i osjetljivost ponekad otežavaju sjedenje, hodanje ili spolni odnos.
Bolno mokrenje
Mokrenje može izazvati pečenje, osobito kada mokraća dolazi u dodir s otvorenim ranicama. No taj simptom sam po sebi ne potvrđuje herpes.
Ako primijetite bolno mokrenje uz mjehuriće ili ranice, javite se liječniku. Kod potvrđenog herpesa polijevanje genitalnog područja mlakom vodom tijekom mokrenja može ublažiti nelagodu, navodi NHS.
Simptomi poput gripe
Prvu epizodu mogu pratiti tegobe koje ne povezujete odmah s genitalnom infekcijom:
- povišena temperatura
- glavobolja
- umor
- bolovi u mišićima
- povećani limfni čvorovi, osobito u preponama.
Neće ih imati svaka osoba. Ponavljajuće epizode uglavnom su blaže i kraće od prve, a s vremenom se mogu javljati rjeđe. Važno je znati i da prvi primijećeni simptomi ne otkrivaju kada je zaraza nastala. Promjene se mogu pojaviti dugo nakon infekcije, pa se na temelju njih ne može zaključiti od kojeg je partnera virus prenesen.
Kada na pregled?
Ako imate nove mjehuriće, ranice ili neobjašnjivo peckanje u genitalnom području, obratite se liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili dermatovenerologu. Dok su promjene svježe, liječnik može uzeti bris za potvrdu uzročnika.
Krvni testovi imaju ograničenja, uključujući mogućnost pogrešnih rezultata. CDC zato u većini situacija ne preporučuje rutinsko testiranje na herpes osobama bez simptoma. Pretrage se biraju prema tegobama i okolnostima.
U trudnoći obavijestite ginekologa o simptomima, ranijoj dijagnozi ili mogućoj izloženosti. Virus se može prenijeti na dijete, najčešće tijekom poroda, pa je važno pravodobno planirati skrb.
Liječenje i zaštita
Lijekovi ne uklanjaju virus iz organizma, ali antivirusna terapija može skratiti ili spriječiti epizode. Svakodnevna terapija kod određenih osoba smanjuje i rizik prijenosa.
Izbjegavajte oralni, vaginalni i analni seks tijekom simptoma, uključujući početno peckanje, sve dok ranice potpuno ne zacijele. Kondomi smanjuju rizik, ali ne štite potpuno jer ne prekrivaju svu kožu.
Genitalni herpes može se držati pod kontrolom. Najvažnije je potvrditi uzrok promjena, dogovoriti liječenje i otvoreno razgovarati s partnerom, bez zaključivanja da svaka iritacija znači herpes.
