Stručnjak objašnjava kako prepoznati moguće podmetanje droge u piće, što može pokazati testna narukvica i kada treba potražiti liječničku pomoć.
Koncerti, izlasci i festivali trebali bi biti bezbrižna zabava, no trenutak nepažnje ponekad može imati ozbiljne posljedice. „Drink spiking“, odnosno podmetanje droge u piće, problem je o kojem se sve više govori, no kako reagirati u toj situaciji, na koje znakove obratiti pozornost i kako provjeriti je li u piću doista bila neka psihoaktivna tvar, u novoj epizodi podcasta Ordinacije.hr, objasnio nam je mr. sc. Ivan Marchiotti, dr. med., specijalist transfuzijske medicine i izvršni direktor BioGnosta.
Koliko je danas raširen problem podmetanja droge u piće i zašto je posebno opasan?
Nije poznato koliko je to učestalo jer se ne vodi evidencija, pa bi sve što bismo govorili o učestalosti bilo nagađanje. Međutim, problem postoji već jako puno godina, a možda se sada, s obzirom na različita događanja, nešto i intenziviralo.
Zašto je opasno? Zato što u ovom slučaju osoba ne uzima drogu sama, nego joj je netko drugi podmetne kako bi je iskoristio i onesposobio. Najčešće se govori o takozvanim drogama za silovanje, među kojima su GHB, ketamin i flunitrazepam.
Testove koje imamo preuzeli smo od jedne partnerske tvrtke koja ih proizvodi. Oni su potpuno drugačiji od testova kojima se mi inače bavimo. BioGnost se već dvadesetak godina bavi proizvodnjom dijagnostičkih testova, odnosno imunokromatografijom i drugim metodama. Ovo je nešto novo – kolorimetrijska metoda koja na sebi ima određena polja i omogućuje da, kada na njih nakapate piće, možete vidjeti promjenu boje. Test se može nositi i kao narukvica.
Što se zapravo događa osobi kojoj je bez njezina znanja u piće dodana psihoaktivna tvar?
Imamo, primjerice, GHB, koji je depresor središnjeg živčanog sustava. Ima slatkasti okus, prozirna je tekućina bez mirisa, a često ga nazivaju i „tekućim ekstazijem“. U malim količinama može izazvati euforiju sličnu onoj koju izaziva alkohol, ali pri većim koncentracijama djeluje depresivno. Tada može doći do gubitka svijesti i pamćenja.
Ketamin je, s druge strane, veterinarski anestetik i takozvani disocijativni anestetik. Osoba može imati osjećaj da samu sebe promatra s nekog drugog mjesta. Može imati otvorene oči, ali ne upravljati svojim postupcima.
Sve su te droge takve da osoba jednostavno ne upravlja sobom. Tu je i flunitrazepam, odnosno benzodiazepin. Primjerice, Apaurin ima dozu od dva miligrama i koristi se za smirenje i spavanje, dok je flunitrazepam višestruko jači. Zamislite da vam netko u piće stavi veliku količinu sedativa. Tada ćete zaspati, biti nekoordinirani i onesposobljeni, a upravo je to cilj osobe koja vam je drogu podmetnula.
Kako funkcionira ta narukvica i što osoba zapravo može provjeriti s nekoliko kapi svog napitka? Mora li to biti isključivo alkoholno piće?
Kada nakapate piće, dolazi do promjene boje. Slična se metoda koristi i u nekim situacijama kada se želi utvrditi prisutnost određene droge u tekućini. Problem je i u tome što osoba koja je konzumirala drogu ne zna koliko ju je zapravo uzela i koliko joj je netko podmetnuo. Pogotovo je problematično ako se droga kombinira s alkoholom. Tada se učinci dodatno pojačavaju, a problem je i što ljudi možda nisu sigurni je li došlo do podmetanja droge ili su se jednostavno jako napili. Alkohol također može dovesti do gubitka svijesti, kao i droga.
Ne mora biti riječ isključivo o alkoholnom piću. Netko tko vam želi podmetnuti drogu može to učiniti bez obzira na to je li riječ o alkoholnom ili bezalkoholnom piću. Međutim, kada se droga stavi u alkoholno piće, učinci alkohola i droge se zbrajaju i situacija se dodatno komplicira. Što je viši postotak alkohola, uz djelovanje droge, to je veći problem.
Koliko možemo vjerovati rezultatu koji će nam pokazati narukvica? Postoji li mogućnost lažno negativnog ili lažno pozitivnog rezultata?
To je orijentacijski, odnosno screening test. To nije laboratorijska analiza u opremljenom laboratoriju i ne možemo očekivati istu razinu preciznosti. Međutim, riječ je o metodi koja nekome ipak može pomoći da se zaštiti.
Ako je rezultat pozitivan, to znači da ne treba piti to piće i da se treba maknuti iz tog društva, a ne samo od samog pića. Ako je rezultat negativan, to ne znači da je piće negativno na sve droge. To nije čarobni štapić koji otkriva sve droge, nego samo one za koje je određena narukvica dizajnirana.
Postoje i varijante koje mogu otkriti veći broj tvari, primjerice opijate, opioide, ecstasy, metadon i kokain. Sve ovisi o tome kakva se narukvica koristi.
Može li na rezultat utjecati sam napitak – primjerice njegova boja, sastav ili neki drugi sastojci?
U uputama piše da crvena i plava pića mogu utjecati na rezultat jer se i promjene boje na testu događaju prema crvenoj, narančastoj ili plavoj boji. Boja samog pića zato može simulirati reakciju i dovesti do lažno pozitivnog rezultata.
Zato treba čitati upute i test koristiti točno prema njima. Ako se navodi da određene boje pića mogu utjecati na rezultat, takva se pića ne bi trebala testirati.
Postoje i određena pića kod kojih rezultat može biti problematičan zbog njihova sastava. Bistre otopine, bez obzira na to jesu li alkoholne ili bezalkoholne, mogu se dobro testirati, ali mora biti riječ o odgovarajućoj vrsti droge i ona mora biti prisutna u dovoljnoj koncentraciji.
Uvijek postoje granične vrijednosti iznad kojih se rezultat smatra pozitivnim. Ako je koncentracija ispod te vrijednosti, test će biti negativan.
Kakav je danas odnos mladih prema drogama i na koje bi promjene u ponašanju roditelji trebali obratiti pozornost? Kako razlikovati uobičajene promjene koje donosi odrastanje od znakova koji mogu upućivati na problem s drogama?
Jedan znak sam po sebi ne znači ništa. Ako netko, primjerice, dođe s crvenim očima, neraspoložen je ili umoran nakon izlaska, to samo po sebi ništa ne znači.
Problem nastaje kada se pojavi obrazac i skup promjena u ponašanju. Primjerice, dijete je promijenilo društvo, više se ne druži s istim ljudima kao prije, počne imati lošije ocjene, ne ide u školu, počnu nestajati određene vrijednosti, stvari ili novac.
Tada roditelj treba razgovarati s djetetom, a ne ga odmah optužiti da se drogira. Treba pitati što se događa i zauzeti smireniji roditeljski stav. Roditelj ne bi trebao biti policajac koji odmah viče i optužuje dijete.
Upravo se time bavimo i u našoj knjizi „Protiv droge zajedno“, jer roditelji često jednostavno ne znaju kako reagirati. Svi smo odgajani na način na koji su nas odgajali naši roditelji i mislimo da se tako trebamo ponašati. Međutim, nismo išli u školu za odgojitelje niti u školu u kojoj smo učili kako biti stručnjaci za takve situacije.
Zato knjiga opisuje kako se u pojedinim fazama treba postaviti roditelj. I ne samo jedan roditelj, nego oba roditelja, škola i stručne službe. Svi se mogu uključiti kako bi se dijete zaštitilo i zadržalo podalje od droge.
Spomenuli ste i „Protiv droge zajedno“, vaš novi vodič namijenjen roditeljima koji žele bolje razumjeti problem zlouporabe droga među mladima. Što ovom knjigom želite poručiti roditeljima i što će konkretno iz nje moći naučiti?
Svi smo vrlo ponosni na tu knjigu. Prvo izdanje objavljeno je prije dvadesetak godina, a izdali smo više od 90 tisuća primjeraka. Samo je Policijska uprava zagrebačka, odnosno MUP, prije dvadesetak godina roditeljima podijelila oko 50 tisuća tih knjižica. Imali su sastanke, a na kraju sastanaka roditeljima bi dali knjižicu.
U međuvremenu su se promijenile droge, ali se promijenio i način na koji smatramo da se prema tome treba odnositi. Prije smo uvijek prikazivali tablete i praškaste tvari i radili svojevrsni katalog droga.
Ovdje nigdje nećete vidjeti nacrtane droge. Vidjet ćete roditelje, djecu, učitelje i škole – sve one koji se mogu uključiti u prevenciju. Naša knjiga trebala bi biti dobar alat koji će ih naučiti kako se treba ponašati jer jednostavno nema škole za to.
Ako netko tijekom izlaska posumnja da mu je nešto podmetnuto u piće – što bi trebao napraviti odmah i kada je nužno potražiti liječničku pomoć?
Prvo, ako posumnja, treba se maknuti od tog društva jer je moguće da je osoba koja mu je podmetnula piće negdje u blizini. Treba se pomaknuti na sigurno i osvijetljeno mjesto te okružiti se prijateljima kojima vjeruje.
Sve ovisi o težini situacije. Ako ima osjećaj da gubi svijest, povraća ili ima druge ozbiljne simptome, treba pozvati hitnu medicinsku pomoć. Ako postoji sumnja na silovanje ili drugo kazneno djelo, treba pozvati policiju.
Važno je, ako je moguće, sačuvati i samo piće kako bi se ono moglo naknadno testirati. Tragovi droge, odnosno njezini metaboliti, mogu se pronaći u urinu ili krvi, ali testiranje treba napraviti što prije jer se neke od tih tvari brzo metaboliziraju i izlaze iz organizma. Nakon dva dana možda ih više neće biti moguće pouzdano pronaći.
(Ida Balog)
